"Osetio sam kako oko mene izistinski kidate atmosferu, kako stvarate prazninu da biste mi omogućili da napredujem, da biste u nemogućem prostoru oslobodili mesto onome što je u meni bilo tek u potencijalu, čitavom jednom virtuelnom klijanju, koje je moralo da urodi plodom, usisano ponuđenim mestom."

www.facebook.com/watch/?v=559143303564119 Svođenje, koje jeste likovni strip, ne strip, mogućnost shvatanja stripa kao umjetnosti ravnoj slikarstvu, kreće u pravcu underground stripa. Medijski koridori dopiru do kvartova gradova Crne Gore, posljedica jednog kompromisa medijske ilegale i homoseksualizma utičući na pokušaj različitosti. Svjesni poraza u svakom smislu, likovnost je cenzurisana. Likovi koje možda poznajemo, a za Boba mogu biti dio njegovog umjetničkog posmatranja svijeta ili razumijevanja ne moraju nužno značiti da su oni junaci djela koji su zarobljeni u stripu. Dokumentovani kao dio jednog univerzalnog kadra, to niko ne želi da nam saopšti i kaže, za posljedicu imamo štampani oblik objedinjavanja sadržaja te se on kreće u okvirima fanzina, d.i.y. art stila, što je dobro za razmjenu informacija, izdanja, govorenje o umjetnosti. Jedno od rijetkih pojavljivanja umjetničkog rada koji znači i podrazumijeva, podstiče, komunikaciju, u manjoj mjeri u kojoj je izdavaštvo prisutno i interesovanje za umjetnost, naravno ne možemo govoriti o promociji umjetnosti već umjetnik u svakom smislu, Bobo Lalović u konkretnom slučaju. Skejt parkovi, ulični namještaj, klubovi, gotovo i da ne postoje u mjeri u kojoj smo očekivali njihovo postojanje, besplatni prostori za umjetnike slikare, muzičare, u kojima mogu stvarati svoju umjetnost se ne vide, sve ono što nas dovodi u blagu kontradiktornost da želimo reći underground umjetnost ne postoji su dio jednog te istog kompromisa.

ocjena djela [1-10]: 9

edo žuđelović // 25/02/2025