Kult of Red Pyramid - govori li vam to nešto? Meni zapravo da. Na to ime nailazim već godinama, onako u prolazu, ali iskreno rečeno nikada nisam mogao pokačiti o čemu se tu zapravo radi. Da li je to bend ili projekt? I tko stoji iza toga? Radi li se tu više o domeni filma ili glazbe? - Pa, o svemu pomalo. Iza ovoga imena stoji zagrebački dvojac Ivan Rogar i Josip Facković. Nakon što su godinama njihovi radovi bili zastupljeni u brojnim glazbenim i filmskim projektima, 2008. godine odlučuju se u život pozvati Kult of Red Pyramid, i pod tim imenom do danas dan nastavljaju svoj umjetnički opus granajući se dalje u razne potprojekte kao što je i dotični Void.Inject, o kojem je ovdje riječ. EP "Godfuckers" je prvo kao takvo izdanje, koje se izrodilo pod ovim imenom i sadrži šest kompozicija; riječ "pjesme" bi u ovom slučaju bilo prenježno i potpuno neprikladno, jer se ovdje radi o bijesnom i nabrijanom harsh/dark electro/EBM/industrialu, kakvog u ovakvoj formi kod nas još nismo vidjeli. Kada bi se reklo da ovih šest kompozicija zvuče zaista svjetski, ne bi se bilo daleko od istine. Mada ja osobno zazirem od takve vrste poređenja, jer to može značiti da "zvučati svjetski" po defaultu znači zvučati dobro, što je totalna nebuloza. Ali u ovom slučaju ova izjava ima jedan pozitivni epitet jer se ovdje Void.Inject prezentira kao već gotovo izgrađen i stilski uznapredovani glazbeni projekt, koji je oslobođen od bilo kakvih početničkih boljki ili nedostataka. Što je zapravo i logično imajući u obziru dugogodišnje iskustvo ovoga dua u sferi dark electro-industriala, gdje su međuostalom surađivali i s novosadskim industrial pionirima dredDup, u vlastitoj režiji i produkciji snimili post-apokaliptični thriller "Vektor" iz 2010. godine, te je njihov rad prošle godine također prepoznala i ruska izdavačka kuća Glory & Honour Records.

No, uspoređujući njihove prethodne radove i ovo što prezentiraju sada pod imenom Void.Inject, primjetan je jedan odmak od prijašnjeg plesnog electro-stila ka više ekstremnim oblicima mračnog EBM/industriala, koji dijelom vuče korijene iz njihovog bivšeg angažmana u metal bendu Marebito. Kao rezultat toga šarolikog djelovanja po raznim glazbenim poljima, izloženosti različitim utjecajima i do najposlije, zahvaljujući očito pozamašnom stečenom iskustvu, u ovom EP-iju dočekuje jedan iznimno energični avangardni splet EBM-ritmičnosti i industrialne agresivnosti. I koji u sebi sadrži akcente kako minimal-electra, harsh-elemente u smislu vrlo izražene sveprisutne zakulisne distorzije zvuka, ali i dificilne vokalne komponente skupa s repetitivnim, brzim ritmičnim sekvencama na raskoraku neizdržljive ekstremnosti i ugodne melodičnosti. Dok je formula ovih šest kompozicija naizgled jednostavna, ali zato iznimno efektivna: Proizvesti masivni sonični napad putem monolitnih ritmičnih struktura, melodijama ispunjene divljom plesnom energijom i bjesnilom naelektriziranim vokalom. Koji kao u pjesmi "Deflektor" odvodi u mračne i krvave labirinte crnila ljudske duše nalik na Danteove vizije ništavila, u kojima gospodaru ubitačne, auto-destruktivne misli i ljudski poroci kažnjavani od strane demonskog krvnika. Kao što se vidi iz priloženog, ovo nije za nekoga tko je nenaviknut na ekstremnu glazbu i još bizarnije tekstove. Koji su čak i napadački raspoloženi kao u pjesmi "Life Transfusion", u kojoj se atakiraju svi oni anti-socijalni emotivni i duševni invalidi, te im se u njoj prijeti da će biti živi pojedeni. Manjak beskompromisnosti, agresije pa čak i zlobnosti ovdje ni u kojem trenutku ne postoji. Ove skladbe ne upitkuju, ne ukazuju, već otvoreno prijete i prelaze u izravnu akciju. Bez obzira svidjelo se to nekome ili ne. Cijela situacija se odvodi izvan granica poimanja normalnosti uz pomoć konspiracije pulsirajućih, jakih ritmova i kaotičnih zvučnih synth-sekvenci, potpomognute tekstovima koji su nalik na neku mračnu i dubioznu molitvu, neprestano izgovaranu u besanoj košmarnoj noći. Počevši od nihilističko-devastirajuće "Achtung Kinder", preko egzistencijalno-negativne "Godfuckers" do proročansko-mračne "Uninvited" s riječima: 'They're coming to play with fire'; slušatelj se sve više odvlači u jednu post-modernističku, nehumanu viziju svijeta koji srlja u svoju neizbježnu propast. A ovih šest kompozicija se čine kao eklektični odzvuk stihije te svete vatre u kojoj će čovječanstvo plesati sve do svojeg konačnog porčišćenja. Nema sumnje da je u ovom EP-iju zastupljena jaka apokaliptična atmosfera, koja se hrani upravo iz ekstremne industrial-dinamike i kinematografskih slika kreiranih kroz brutalne tekstove. Kao završnica na kraju dolazi "Hearse", jedan tri i pol-minutni dekonstruktivni instrumental, izgreban manirističkom uznemirenosti kroz nervozne synth melodije i iznimno jake i dominantne udarce bubnjeva.

Znam, znam - previše riječi za jedan dvadeset četiri-minutni EP. Koji će ili zastrašiti svojom ekstremnosti, ili pak oduševiti te će se čak tražiti i njegov nastavak. Ovisno od toga jeste li već zakoračili duboko u zonu dark-electro-industriala, a ako jeste onda će se ovaj EP učiniti idealnim. Ako niste, onda će vas možda uveseliti spoznaja da negdje u Zagrebu postoji dvojac koji stvara glazbu koja zvuči zaista "svjetski".

ocjena albuma [1-10]: 8

z. marković // 09/02/2012