Brkovi se vole, mrze, po njima se pljuje, bacaju im se granje i kamenje, njima se odaju salve pohvala, uz njih se zabavlja i smije, tuguje i očajava... ali nitko na njih ne ostaje ravnodušan. Sve frca sa hitovima!!! Ne znaš kojeg bio odabrao...

Jel' potrebno nešto govoriti o Brkovima?

Evo samo nekoliko natuknica... Nastali su 2004. u Zagrebu kao punk/metal parodija na sveopću mahnitu pomamu za turbo-folkom i narodnjacima koji su preuzeli dobar dio tinejdžerske i ine populacije, te su već sa svojim prvim nastupima izazvali dvojaka mišljenja 'za' i 'protiv'. Kao što sami navode, zahvaljujući licemjerju koje vlada u tzv. urbanim krugovima, vrlo brzo su ostvarili uspjeh na konto šovinističkih, mačoidnih i metroseksualnih tekstova, te briljantnim spojem punk/metal-rocka sa turbo-folk melodijama. Osnovu sastava tvore Prasac zvani Sepra (ponekad i Mezo) - gitara, Žorž - gitara, Šarulja - bubnjevi i Tomac - bas. Početkom 2008. priključuje im se Shamso 69 na vokalu koji je došao iz zagrebačkog garažnog punk-rock banda Hitchcock gdje je svirao gitaru. Brkovi su u prvoj fazi bez Shamsa (ili Šemse) bili odličan pandam za jedan vrlo sličan lucidan zagrebački sastav, Tigrovu Mast, te su unatoč pomanjkanju odgovarajućih studijskih snimaka uspjeli da se nametnu na lokalnoj sceni nastupajući po gotovo svim klubovima. Inače, na njihovim koncertima redovito vlada snažan odnos sa publikom koji se pretvara u upečatljivi rock spektakl koji je ponekad začinjen kuhanjem gulaša, graha i pripremanjem prave domaće gozbe. Vrijedi se ovom prilikom podsjetiti jedne davno izrečene izjave Mladena Vraneševića iz novosadske Laboratorije Zvuka koji je negdje još početkom '80-tih želio da se na rock koncertima kuhaju domaće kobasice i peče kotlovina kako bi cijeli dojam narodske veselice bio potpun.

Ovdje pred nama se nalazi 9 snažnih punk/metal-rock bisera koji su puni ironije, sarkazma, cinizma i duhovitog humora koji varira na vagi između protuteže seljačkog i gradskog, te na najbolji mogući način predočavaju relevantni odraz buntovnih punk-rockera koji su doslovce pošandrcali od sve te silne šašavoće trendova neukih plebejaca koji se povode po sistemu 'samo ovce trebaju vođu'. Na konto niskih strasti, ali bez ikakvih lirskih perverzija ili vulgarizacija, otprilike na vrlo inteligentan larpuralistički način Brkovi pogađaju svojim odriješitim i dorečenim stavom kojeg nitko na ovim prostorima nije imao. Doduše, pojavljivali su se slični rezultati kod Bijelog dugmeta, Buldožera, Tome Bebića, Teške industrije, Riblje čorbe, Idola, Nervoznog poštara, Vucinog Živog Blata, Tamare Obrovac, Rambo Amadeusa, Elvis J. Kurtovića, Zabranjenog pušenja, Zadruge, Hladnog piva, Let 3, spomenute Laboratorije Zvuka (prisjetimo se još legendarnih 7 Mladih, Rockera s Moravu, 4M, Pro Arte, Duška Jaramaza, Stjepan Jimmy Stanića, Lepe Brene & Slatkog Greha...), ali ovakavu snažnu ekspresivnu simbiozu punka, metala, folka i rocka nitko od njih nije imao. Uvijek se u principu mlinska voda okretala u nekom drugom smjeru s ciljem obogaćivanja egzotike i opće prihvaćene komedijaške strukture za najšire krugove audijencije od 7 do 77. Brkovi su nešto posve drugačije. Oni svojim snažnim punkersko-rockerskim leksikom govore o onoj populaciji koja je svijesna propasti klasične 'komune' u kojoj su pod istu zastavu združeni punk, metal i new wave od vremena Sex Pistols, Blue Oyster Cult, Iron Maiden, Vatrenog poljupca i Divljih jagoda do konačnog obračuna Azre i potonuća Riblje čorbe u ambis posvemašnih bedastoća. Sve mahom mačoidni, protestni i namjerno šovinistički tekstovi od uvodne "Balkanski žigolo" do završne "Ljepša si od mjeseca" progovaraju o prepotentnosti urbanog plemena iz aspekta drskih, ali vrlo kulturnih punkera koji se istinski znaju šegačiti sa postulatima tradicijskog svjetonazora i mentaliteta. Osobito dojmljive kompozicije na albumu su udarni hitovi "Bolje da sam s frendovima pio rujno vino" u strasnom spletu punka i metala, otkačena parodija "Srećo laku noć" u spoju ska/turbo-folk metala sa izraženim riffovima i insinuacijama na latinske TV sapunice, zatim plesna "Opasno se drogiram" u psihodeličnom techno-rock temperamentu (ha-ha-ha, gdje su Van Gogh?), te dva najjača komada - "Neću da idem u disko skup" koja je napravljena gotovo po uzoru jedne od najsnažnijih pjesama Idola, legendarne "Plastike" i samoironična "Ne želim da budem OK" s obilatim primjesama turbo folka i kohezije plesnog hard-rocka na metal razini koja se posebno očitava u gitarskim liturgijama pred kraj pjesme. Naravno, niti ostali dio albuma ništa ne odstupa od zacrtanog snažnog formata; "Mala" je jednostavna punk/metal-rock skladba, nešto laganija "Vjetrovi tuge" i tipična metalizirana završna "Ljepša si od mjeseca" na način Divljih jagoda (zamiriši na "Ciganku"), a sve one imaju upečatljivi biljeg riffova, solo dionica i fakat sjajno adaptiranog vokala Šemse Tunjića koji daje posebno obilježje ovom nadasve nadahnutom i veoma kreativnom albumu.

Znam da će biti salve negodovanja (a možda i pohvala) zbog ove recenzije, ali mora se priznati da su Brkovi napravili jedan od najsnažnijih, najturbulentnijih, najsatiričnijih i najdojmljivijih rock albuma 2009.

Jednostavna punk/metal hard-rock muzika s blagim melodijskim pomacima u balkanski turbo-folk, jednostavni tekstovi sa satirom na ultra mega delta turbo popularne narodnjake i, šta će te više? Brkovi su otvorili jednu posve novu stranicu domaćeg rocka koja je bila vidljiva još od vremena prvog albuma Bijelog Dugmeta, samo nitko se nije usudio zbog svih onih trendova i metamorfoza (punk, new-wave, new romantics, electronica, hip-hop, metal, garage-rock, grunge...) detaljno ući u analizu vještog spoja r'n'r-a i najseljačkijeg folka. Brkovima je to uspjelo, te im treba skinut kapu. Svaka im čast.

p.s. nije na odmet spomenuti da je album snimljen kod čuvenog Nikše u Kramasonic studiju, a miksali su ga i producirali ljudi iz Piknik studija u Novom Sadu.

Za prvi album, ovo je fenomenalno. Negdje su u krugu najboljih hrvatskih rock albuma 2009., a vi kako hoćete...

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 30/09/2009

PS: Brkove će slušati Daniel Herak, Mario Matijašec i Branko Kranjčec.