Kiper su zagrebački rock band koji je počeo s radom 2007. godine, ali su neki od članova prisutni na sceni više od 15 godina. Mada je grubo tvrditi da je riječ o supergrupi, njihov underground status glazbenika ima kultna uporišta u bivšim sastavima u kojima su radili - Paruzija, Analena, Ha-Det-Bra, Razlog za, Garage Monsters, Patareni i Minus Cway. Oni su Pavle (bubnjevi), Six (bas), Jaga (vokal, gitara) i Helti (gitara), a svi su se dugi niz godina bavili raznim oblicima gitarskog, uglavnom underground rocka koji je sezao od punka, noise-rocka i hardcorea, sve do eksperimentalnih sfera. Značajan nastup imali su 15.X 2008. kao predgrupa Hanson Brothers u KSET-u, te su se nakon toga odlučili album prvo objaviti kao besplatno download izdanje.

Album je čvrst i moćan rock izraz koji ne prestaje od prve do zadnje sekunde. 35 minuta albuma je klasičan rock u kome se osjeća punk naboj s izletima u garažu i indie zvuk rocka 21. stoljeća. Uvijek kada se spomene termin 'rock 21. stoljeća' nameće se stereotipno pitanje - šta je to rock 21. stoljeća? Odgovor je sasvim jednostavan i najlakše ga je objasniti kao rock koji se nije svirao u 20. stoljeću u takvom obliku. Dobro, Kiper nije previše otišao u novi indie-rock, ali činjenica je da sav naboj koji se nalazi na ovom albumu ima određenu dozu injekcije suvremenosti što samo daje dodatni plus. Sve su ovo napravili glazbenici koji imaju tko zna koliko odrađenih koncerata koji se možda bilježe i sa četiri brojčane cifre, svi su možda preslušali brda ploča kada su još uvijek postojali vinili i nikada se nisu prepuštali oportunizmu. No, opet s druge strane, ovaj album prvijenac su napravili kao ljudi koji su prerasli žanrove i okvire svojih bivših bandova s namjerom da se izraze onako kako to i odgovara ljudima koji su u najproduktivnijim i najzrelijim godinama što je prva pohvala albuma. Druga je da su tekstovi na hrvatskom jeziku (mahom odlični), a treća je glazba koja je koncizna, jednostavna i poletna. Tekstovi su također jednostavni i emotivni, te u njima ne postoji pretjerani politički ili društveni angažman izuzev naslova "Zemlja" i "Novi kraj" koje nikako nemaju optimističan sadržaj ('ne želim više zagrljaj, ovo vrijeme treba neki novi kraj/sjaj'). Uglavnom emocije ex-punkera na način kako se punk svjetonazor shvaća u 30-tim godinama života. Prije nego što se krene u seciranje, treba znati da su ovi ljudi svoj životni nazor sakupljali uglavnom od vrsnih bandova kao što su bili Bad Brains, Ramones, Nomeansno, Minor Threat, Fugazi, Sonic Youth... od kojih su uglavnom uzeli dijelićak inspiracije za glazbu, a i tekstove. Tako se na albumu uz melodične punk atribute poput uvodne "100% siguran" (podosta miriše na Dumbell, Dwarfs i podosta sličnih bandova), "Opet sam", "Igra brojeva" nalazi i vrsan komad u kojem prepliču blues-noise rock naboj kombinacije The Jesus Lizard/ Fugazi/ Viva Glorio (odlična skladba "Sjeti se ponekad"). Ono što se spominje kao rock 21.stoljeća nalazi se u skladbama "Slušam kako dišeš" koja ima vrlo sličnu rock crtu Vatre za koju mnogi nadri-kritičari smatraju da je bezvezan hrvatski band današnjice i u veoma komercijalno emotivnim "Samo jednu noć" i "Za tebe". Posljednja stvar "Moja granica je nebo" je san o tome da se bude zvijezda barem jedan dan, jedan trenutak, jedan tren za koji se daje sve što god treba.

Vokal Jage je bez karizme nalik na brojnu ekipu sa kompilacije "Artistička radna akcija" (1981, Jugoton) potrebne spram tekstova koji su vrlo dobri, produkcija je mutna i nečista, no glazba Kipera je jaka i odriješita. Da su ovi već vremešni momci imali samo bolje studijske mogućnosti što mi je dosta čudno s obzirom na status koji imaju, ovo je mogao biti odličan album. Neka se nitko ne ljuti, isto kao i u slučaju Nežnog Dalibora ponovno spominjem Infra-Red iz Bosanskog Novog kao savršenstvo u ovakvom indie-rock izrazu na ovim ex-Yu područjima (album "Intenzivna crna", 2007, Slušaj najglasnije). Od tekstova, interpretacije do same produkcije.

Dobro, ovo je ipak samo album za besplatni download.

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 24/12/2008