home > mjuzik > Cлики од старата куќа

kontakt | search |

CHROMATIC POINT: Cлики од старата куќа (d.i.y., 2014)

Bilo bi nepravedno i nekorektno ovaj album makedonskog četverca staviti u demo/d.i.y. rubriku bez obzira na njegov samizdat status. Momci jednostavno nisu našli ništa svrsishodno da ga objave za neku etiketu i što sad? Raditi neki cirkus od toga? Ili od nečeg drugog na recimo nacionalističkoj bazi kakva se vrlo često nađe u svakodnevnom životu. Primjerice, nedavno sam saznao da je netko meni vrlo blizak, dakako još u vrijeme SFRJ odbio učiti čirilicu u osnovnoj školi, odnosno ponosito tvrdi da je to zasluga njegovog oca koji je direktoru škole rekao da njegov sin neće učiti četničko pismo. Nije mi jasno kako je uopće uspio prolaziti iz razreda u razred, ali to je sad neka druga politika opće kulture koja rezultira time da je bio suočen s ovim cd-om i nije iole ništa razumio što piše na omotnici izuzev naziva benda i dvije pjesme također pisane na latinici (engleski jezik). Naravno da nije skontao kako ovo nema veze s nekakvim 'četničkim projektom' i da je riječ o makedonskom bendu koji je nazive skladbi nazvao svojim materinjim jezikom pisanim makedonskom čirilicom koja se tek u nekoliko slova razlikuje od srpske. Uostalom, to su strašno zatucane predrasude i skoro mi je došlo da u inat ovu recenziju napišem na čirilici...
[ Chromatic Point ]

Chromatic Point

Nego, bend i prikazana glazba na njemu spadaju u najvišlji vrh regionalne scene. Četiri sjajna glazbenika Duško Ičev (klavijature), Alen Spasevski (bas), Stefan Miladinov (gitara) i Filip Jezdić (bubnjevi) uz goste Tavitjan Brothers (synthovi), Saše Brankovski (gitara) i Vlatka Nušev - Daltona (tapani) realizirali su veličanstveni rad kojim transžanrovski spajaju metal, hard-rock, jazz, funk, world-music/etno i rock kroz kompleksne instrumentale različitih duljina. U njima je vrlo teško predvidjeti smjerove i gibanja pošto su aranžmani gusti i slojeviti redovi svakog od navedenih žanrova često posezući i u gitarističke math konstrukcije s natruhama death i tehnical metala. Obilje solaža, kompaktnih gradacija, stalnog održavanja vodećeg lajt-motiva, melodičnost, razvijena ritam sekcija koja umije odšetati i u galopirajuće tempove, te bogata infrastruktura u kojoj bi vokal došao tek samo kao nužno zlo, pa i smetnja, filaju se bez prestanka u ovih 50 minuta grandioznog muziciranja. Vidljiva je i konceptualna potka u kojoj se provlače sjetne uspomene na prošlost, na neku ostavštinu iz djetinjstva, stare djedovine i zavičaja stacioniranog u život tradicionalne Makedonije, tipičnih makedonskih kuća po kojima su Španjolci zadivljeni njihovom arhitekturom radili tokom prošlog stoljeća idealni dom koji preko zime grije, a po ljetu hladi. Šarenilo ukusa i raznolikih boja, te instrumentalističkih tretmana ispleteno u prvih nekoliko bravuroznih tema gdje ne znate da li su glazbenici metalci ili jazzeri, te s nekoliko sjajnih poteza dovitljivo ukomponiranih kroz postulate klasične glazbe i tipičnog makedonskog folka jasno govori da album nije plod slučajnih sessiona već studioznog rada s ciljem proširenja vidika u progressive fahu. Bez obzira smatrali vi ovo metal ili rock, svejedno je, no osobina koja se ne može sakriti jest da ovako vješto i virtuozno nisu funkcionirali niti neki od ponajboljih kreativaca ne samo bivše velike države, već i na razini svjetske scene tokom 70-ih kada je progressive bio u epicentru najdotjeranijeg, no mnogima i najzamornijeg rock žanra.

Jednom davno Vlatko Stefanovski je u interviewu za časopis Rock sredinom 80-ih izjavio 'ja kuvam žice' i svi smo mu se divili s opravdanim razlogom najsavršenijeg jugoslavenskog gitarista. Ovi sljedbenici vrlo sličnog izraza su još dogradili sve te temelje proširivši vidike na nekoliko razina, te premda ovdje nema laganijih tempova ili baladičnih pop sfera, zadivljujuća je ta njihova kompleksnost koja je istovremeno i toliko jednostavna da sjeda u uho od prve. Jer što je glazba ako joj cilj nije savršenstvo izraza u svim pogledima?

Naslovi: 1.First contact, 2.Cтихија, 3.Maximum carnage, 4.Cлики од старата куќа, 5.Подземен екот, 6.Песна без зборови, 7.Сува земја, 8.Црно-бел мозаик

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 23/02/2015

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Inerte

ATAVISMO: Inerte (2017)

| 17/08/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: The Verdict

WAR ENGINE: The Verdict (2017)

| 16/08/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: New Facts Emerge

THE FALL: New Facts Emerge (2017)

| 15/08/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Houdini kot priča (z zasedbo Brem)

MATEJ KRAJNC: Houdini kot priča (z zasedbo Brem) (2017)

| 14/08/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Hardcore Problem Solver, EP

ADAM CARPET: Hardcore Problem Solver, EP (2017)

| 13/08/2017 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*