Trešnjevački prasci ponovo su na traci. Dvije godine je trebalo kraljevima hip-hop gurmanstva da popune reperski jelovnik s novih 11 masnih sendviča. Zato ćemo novu ponudu Fetboj specijaliteta prigodno recenzirati popularnom sendvič metodom. Krenimo redom.

TOO MUCH ZNAKOVA:
(+): Bolji sastojci sendviča.
(-): Lošiji sastojci sendviča.
(Σ): Fetboj bodovi. Koeficijent hranjivosti na Fetboj skali. SKINI ALBUM

01. INTRO

(+): Prilično jezgroviti rezime četiriju elemenata hedonističke KVA filozofije Fetbojsa: piće, hrana, vutra i autoironija. Ukusno predjelo koje lagano otvara apetit za jela koja slijede.

(-): Sama po sebi, pjesma nema neke krucijalne mane. Naprosto na albumu ima i jačih numera, kao i slabijih. Ova spada u gornji prosjek.

(Σ): 7/10

02. HOŠTAPLER

(+): Matrica ima fine dinamičke oscilacije i beat je pun zanimljivih perkusivnih detaljčića. Solidna podloga za "tjeranje komaraca" i druge reperske brije po podiju. Dovoljna za prvih pet Fetboj bodova.

(-): Iako se Fetare relativno solidno snalaze na polju gangsterske polusatire, teško je pobjeći od činjenice da to nije njihov teren. Kao da su pjesmu napravili da popune gangsta kvotu što navodno moraju učiniti svi reperi koji drže do sebe. Ali meni je ta priča šuplja. Fetbojsi imaju svoj đir i ovom pjesmom čine nepotreban odskok od istog ne donoseći ništa inovativno u tematiku, već samo prežvakavaju klišeje. Sample "I'm a Hushilla" (?) fino sjeda na svoje mjesto kao hook, ali nema šanse da ga u ikojoj misheard lyrics varijanti doživim kao "Ja sam hoštapler". Prenategnuta fora.

(Σ): 5/10

03. POLGASKONJ

(+): Matrica. Masni sinkopirani beat s triolama i piljenje mozga svemirskim semplovima zvuče kao delirium tremens Paula Gascoignea iako pjesma tek rubno ima veze s njime. Vjerojatno najžešća stvar na albumu s najtvrđim delivery-jem.

(-): Ja dobro znam da Fetbojsi rade lom, ali čovjek bi od naslovne pjesme očekivao više od pukog self-representanja gdje čak i autoironija zaostaje za onom razinom na koju su nas navikli. Po meni je to linija manjeg otpora. Kad nemaš ideju o čemu bi repao, uvijek možeš našvrljati nešto o tome kako šatro super repaš, jer to je kao tradicionalni reperski zaštitni znak, pa ti nitko neće uzeti za zlo. Ja hoću, jer ne jebem supkulturne norme, zanima me muzika. Svježa i autentična. Zbog izostanka tih osobina u ovoj pjesmi, u ime gurmanske komisije oduzimam četiri Fetboj bodova.

(Σ): 6/10

04. MAJSTORI OD KRIGLE

(+): Specijalitet kuće. Apsolutni hit koji najbolje pokazuje na kojem terenu su Fetbojsi pravi domaćini. Na ovoj pjesmi bi im pozavidjeli i prezimenjaci Kriglbojsi, veseli Varaždinci koja pjevaju austrijske cajke veličajući isključivo pivo. Nakon "Romaje" ovo je moj osobni favorit Fetboj diskografije. Nova reperska alko-himna protkana njihovim prepoznatljivim zdravoseljačkim šarmom i humorom. Pošto sam na sjeveru Trešnjevke proveo najveći dio svog života, a još uvijek tamo održavam probe s bendom, pjesma mi je još bliža srcu kad spomenu birtiju "Dragec" i njojzinu konobaricu Veru. Nakon ove pjesme odmah mi dođe da se odem s Fetarama tamo zapiti. Tekst je popraćen minimalističkom matricom protkanom zaraznom melodijom koja bi odlično legla i kao jingle za crtiće poput onog o izjelici Wummiju.

(-): Ako nađeš manu, poklonim ti kriglu. Ionako sam ih previše otuđio u svojim epizodama glumljenja majstora od krigle.

(Σ): 10/10

05. SPACE COOKIES

(+): Nakon četiri dizalice, tracklistu valja presjeći jednim chill out hitom i na to mjesto ova pjesma sjeda kao Želku pljuga za gudnajt. Mogli su komotno repati o tome kako vole slatko (što do sada nisu, a i bolje, jer je to već Kandžija isfurao), ali Fetbojsi su se opredijelili za jedno jelo i iz toga složili priču. Uvijek više cijenim usko fokusirane naracije od općenitih tema. Bolje o jednoj stvari reći puno, nego o puno toga malo. Batalite Coolinarku i poslušajte Želka, jer će vam otkriti svoj recept za keks koji cijeli kvart obara s nogu. Nakon ove pjesme, toliko se uželim slatkog da bih uz litru mlijeka potamanio cijeli pleh ovih spejs kukija. Doduše, poslije bih proklinjao Fetbojse, jer bih skužio da sam si zajebao apetit za večeru na koju su me danas pozvale drugarice s Ferragosta.

(-): Shvatio sam da mi je ipak žao što nemam u stanu pećnicu, nego samo šporet. Ali dva Fetboj boda ne skidam radi toga, već zato što nam nisu otkrili koja četiri policajca primaju space cookies kao mito. Ništa bez broja značke. Ma nije ni radi toga, već mi naprosto bolje kotiraju "Majstori od krigle", "Ne, ne, ne" i "Crna trava", pa bih ovo stavio na 4. mjesto.

(Σ): 8/10

06. KUL

(+): Nova pjesma, stara tema. Ali kako je rekao Ujak Stanley u recki nedavnog nastupa, ako se "smucaš po kvartu, piješ pivo, pušiš travu i ždereš, zašto bi ti se glazba bavila ičim drugim?". Potpisujem. Stih "Na mene ljubomorni pederi" u pitch shifteru je highlight koji me uvijek iznova iznenadi i nasmije kada grune, tako da ću samo zbog njega dodijeliti pjesmi više od pola mogućih Fetboj bodova.

(-): Kompozicija mi djeluje kao filer. Badžo i Želko svoje prepoznatljive Fetboj mantre mogu i dokazano bolje staviti na traku. Faktor šarmantnosti i dalje stoji, ali pjesma je nekako previše slim za Fetbojse. I prekratka je. Samim time i nedorečena.

(Σ): 6/10

07. KAPOW!

(+): Na traci su se oglasili Sinesteti poput Magellana i Scriptora čije uratke uglavnom cijenim, pa tako i njihovo ortačenje s Fetbojsima doživljavam kao poželjan smjer razvoja suradnje.

(-): Tekst je još jedan dosadna self-represent šablona slična bilo kojoj drugoj. Gostujući MC-jevi ne posustaju u flowu, ali isporučuju stihove koji su sadržajno i stilski ispod razine na koju su nas navikli u svojim solističkim ili kolaborativnim izdanjima. Zaista ne bi škodilo da je za stvar bila odabrana neka originalnija tema.

(Σ): 4/10

08. BORBE SU U GLAVI

(+): Želkov vers koji zvuči kao zadaćnica na temu "Kako sam postao Fetboj". Nije mu bilo lako u djetinjstvu: umalo je podlegao dijeti, listao katekizam umjesto Playboy-ja, htio postati metro, ali na kraju se izvukao iz krize postavši debela izjelica, pijanac i hašoman. Ukratko, ostvario je trešnjevački san. Još jedna autoironična Fetboj satira kojoj je Zembo opet podigao nivo prijemčivosti pjevanim refrenom parafrazirajući tekst (ne i muziku) poznatog hita od Tajči s početka 90-ih. Sjećam se da smo u poratno vrijeme male i velike odmore u OŠ Kralja Tomislava (ex "Bratstvo i jedinstvo") na kvartu Fetbojsa često kratili crnim humorom. Tako smo između ostalog pjevali i parodiju "Metci su u glavi", a sada poslijeratno imamo opet borbe. Ali neke druge.

(-): Badžin vers djeluje prenabacano, pa se čini da jedine borbe u glavi ima oko toga kako da iznjedri konzistentne stihove. Iako mu je teško to previše uzeti za zlo pored tako gospodskog glasa i interpretacije. Drugo, kad se uzima parafraza, za očekivati je da ista poprimi i šire razmjere od puke "podvale" u refrenu. U tom smislu mi je veća fora slobodni hrvatski prepjev kompletnog teksta Cypressove "Illusions" s "Prasaca na traci".

(Σ): 7/10

09. NE, NE, NE

(+): Nova fat pride budnica u rangu "FatBoy4Life" s prvog albuma iako s nešto sporijim flowom. Aranžman je gotovo savršen, maltene remek djelce domaćeg rapa. Kako versovi teku, ritam se postepeno nadograđuje iz rjeđeg u gušći skupa s pozavidno razvijenom melodijom koja skoro potpuno sinkronizirano prati priču. Na vrhuncu pjesme grune pjevani refren u kojem Zembo dolazi do izražaja kao ponajbolji muški vokal za domaće rap hookove. Ne bih se čudio da dotični doskora postane dežurni pjevač hrvatskih reperskih refrena kao što je Sky Wikler u Srbiji. Samo što je meni Zembov vokal kudikamo simpatičniji od potonjeg, jer se ne prenemaže pretjerivanjem u tonskim ukrasima s pokušajem glumljenja supertalent voice R'n'B kmice.

(-): Da nema "Majstora od krigle", dao bih pjesmi desetku. Ova je ipak za koji prstohvat soli i bibera manje hitoidna, iako više obiluje egzotičnijim začinima.

(Σ): 9/10

10. CRNA TRAVA

(+): Kao ljubitelj vrućina teško odolijevam ljetnim hitovima. Zato mi je iznimno drago da ga i vaši omiljeni prasci imaju. Pogotovo stoga što nisam očekivao takav potez. "Crna trava" zbog križanja rapa s jamajkanskim melosom ima potencijal približiti Fetbojse i publici široj od supkulturnih crew-ova i njihovih satelita. Na ovoj odi ljetnim radostima čak je i Badžo propjevao, ali daleko najbolji vers, flow i interpretaciju ima Zembo. Nepretencioznu, a opet tako slikovitu i duhovitu. "A ja na tjelovježbi po Jarunu rolam travu jer sam koturaljke ostavio doma" jedan je od krovnih pančeva kojima je Zembo pokidao fazon u svojih 30-ak sekundi pjevnog rasta rapa. Ovdje me lik totalno dobio. Ali to je ujedno i potencijalno Fetboj prokletstvo, jer od sada češće očekujem njegova gostovanja.

(-): Ne, neću oplesti po tome kako je glorifikacija trave reperski klišej. Naravno da je, ali u slučaju pjesmuljaka za ljetnu razbibrigu (i pokoje iznimke poput nadaleko čuvene "Čarobne frule") to opraštam. Nego, ajde trava, ali zašto crna? Niti je to vrsta gandže, niti istoimena općina u Srbiji. Postoje jedino neke nategnute poveznice gdje se crna boja može asocirati sa svakakvim narodnim i pop-kulturnim referencama. Ali recimo da ćemo i to oprostiti u ime pozitive, ljetnih pizdarija i nepretencioznosti, tako da ću pomalo skrušeno odbiti jedan Fetboj poenčić. A i čisto radi toga da se zna koliko "Majstori od krigle" rulaju.

(Σ): 9/10

11. JEBEŠ SISTEM

(+): Fetbojsi i dalje spadaju u možda jedine hrvatske repere koji eksplicitno deklariraju svoju Antifa poziciju što ovdje i praktično potvrđuju suradnjom sa svojim starim scenskim partnerima, šarmantnim romskim reperima zvanim Gipsy Mafia.

(-): Od pjesama koje streme biti socijalno angažirane imam možda najviša očekivanja. Nažalost, unatoč formalno solidnim reperskim rolama svih aktera, sadržaj je osakaćen reduciranjem antifašizma na izlizane parole i tinejdžerske A.C.A.B. spike. Kritiziranje sistema istom površnošću kojom sistem diskriminira nas mogu razumjeti kao legitiman izraz ogorčenosti i bijesa, ali to za konstruktivnu kritiku naprosto nije dovoljno. Middle finger response je sigurno bio značajan iskorak za probijanje leda šutnje u vremenima kada se "verbalni delikt" mogao platiti progonom ili glavom. Ali danas kad svako može pričati što hoće svakako je efektnije imati nešto ZA REĆI, nego samo reći NEŠTO.

(Σ): 4/10

UMJESTO ZAKLJUČKA:
Na prvom albumu Fetbojsi su patentirali svoj šarmantni izričaj gdje se kroz hedonističke motive sprdaju od samih sebe. Na "Polgaskonju" dosljedno nastavljaju vucaranje kvartovskim stazama kojima umjesto meda i mlijeka teku lipidi, etanol i THC. I to je u redu. Zašto bi mijenjali trademark na koji maltene imaju balkansku franšizu? Kužite, ako sutra nastane neka nova trap atrakcija, njihove snage će se zbrajati koliko god grupe bezobrazno ličile jedne na drugu. A ako MC-jevi 30kg deblji od Badže počnu raditi fat pride rap, škartirat će ih kao lošu kopiju Fetbojsa. Trenutna nemogućnost imanja konkurencije im daje prostora za FATskluzivu. Ali pitanje je koliko dugo mogu isti vic pričati drugim riječima, a da i dalje bude smiješan. Za sada se dobro drže. Iako su im pjesme s prvog albuma u prosjeku atraktivnije, na "Gaskonju" su uspjeli održati svježinu s par hitova kakvih na "Prascima" nisu imali. Tu im je uvelike pomogao Zembo sa svojim pjevanjem i tom liku skidam sve kape koje imam. Također, matrice Luke Karamatka postaju sve progresivnije po pitanju ritma, melodije, šarolikosti i sitnih delikatesa, a Želkovo i Badžino repanje ne gubi na fat faktoru. Nema sumnje da ćete kao i do sada brzo ogladniti i ožedniti slušajući im pjesme. Ali predviđam da će se na trećem albumu morati malo više pozabaviti novim štosevima i fokusiranjem na male Fetboj priče (poput onih o Romaji, Space Cookieima, Dragecu i sl.) da bi se spasili od potencijalne reciklaže sebe samih. Također, volio bih da svedu na minimum gangsta ("Hoštapler"), generičku self-represent ("Polgaskonj", "Kapow!") i drugu tematiku koja ne samo da ne spada u njihovu specijalnost, nego i kod svih ostalih repera vrlo rijetko donosi išta osim reprodukcije dosade.

UKUPNI KOEFICIJENT HRANJIVOSTI NA FETBOJ SKALI:
Da vam baš ne bude sve restoranski servirano, izračunajte si prosjek sami. Imate sumu Fetboj bodova za svaku pjesmu, pa se snađite.

ognjen bašić // 08/12/2015

PS: Ne zaboravite doći na DEBELI TULAC gdje će FETBOJSI promovirati upravo recenzirani album. Nadam se da vam ne moram sugerirati da moje mišljenje o pojedinim pjesmama uzmete s rezervom i dođete se 11.12.2015. u GREY ROOM sami uvjeriti kako FETBOJSI rok(t)aju uživo. Uostalom, live nastupi općenito su uglavnom uvijek puno zabavnija iskustva od slušanja studijskih snimki.