Sve je crklo. Krepala industrija, privreda, ekonomija, a zajedno s njome i diskografska djelatnost što znamo odavno. Naši mediji uključujući i nekad relevantne radio stanice serviraju nam štos airplay lista od 50-tak izvođača i pjesama koje se u neprekinutom i začaranom 'loop' krugu vrte svaki božji dan kao hermetički zatvoren crkveni obred u kome je teško očekivati inovacije i od vatikanskog putra na glavi.

Evo, s kolegama na poslu svakodnevno slušamo radio. Antena, Narodni radio, Otvoreni radio i još sijaset njih se ne mogu probaviti; to je grozota od glazbenog izbora - svaki dan iste bljutave pjesme. Nešto bolja situacija je na Hrvatskom radiju 2. program i 101, mada i oni imaju svoje Gibbonije, Severine, Rozge i Tonyije utjelovljene u nekim urbanijim izvođačima s kojima umiju svakodnevno pretjeravati do besvijesti (recimo The Police, Chris Rea, M.Jackson, RHCP...). Najbolja i najoriginalnija opcija je Studentski radio. Oni ne vrte istu glazbu i svaki dan imaju novi repertoar da se smrzneš. Ne poznaju nikakve granice, ne iritiraju ih žanrovi i živo im se fućka za vox populi neukih plebejaca.

Dođe mi da razbijem radio na tikvu onog majmuna koji promijeni Studentski radio jerbo mu se ne sviđa tamo neki noise, hardcore, punk, metal, indie, hip-hop, elektronika ili šta ti li ga već, te okrene, mamicu mu njegovu, na Antenu s koje po osamhiljadašestopedesetsedmi puta zasvira "Don't you"/ "Don't go", "Road to nowhere"/ "Road to hell", "Love song"/ "Love hurts"/ "Love me"/ "Still loving you", "E, moj Saša"/ "Donesla nam kuma naša za užinu paprikaša", "Košulja plava"/ "Dinamo ja volim", "Nosi mi se bijela boja"/ "Ništa kontra Splita", "With or without you"/ "Mojoj majci" i slične mantre, o Majko Božja Bistrička, Međugorska i Molvarska moli se za nas grešnike skupa s otajstvom presvete ludbreške krvi Isusove. Čini mi se da ne živim u 21. stoljeću, nego da me netko sustavno pokušava vratiti 20-30 godina unazad. Novi bendovi i friški izvođači ne postoje. Ako ih itko uopće primijeti od naših dičnih radio urednika, zavrti prvu pjesmu s cd-a ili digitalnog albuma, a u principu rijetko kada obrati pažnju da tu ima i 'singl' namijenjen za promociju. A ako ga i nađe, odvrti se jednom i nikad više. Ode u eter, a istovremeno i u zaborav skupljajući prašinu na polici fonoteke ili se gomila na hard-discu s ostalim novitetima na koje nitko od njih ne obraća pažnju. Total (s)hit sistem!!!

Nekad je postojao Jugoton koji je pomno pratio rock scenu Jugoslavije. Uz njega bilo je još samo 5 diskografskih etiketa: PGP RTB, ZKP Ljubljana, Suzy, Diskoton i Diskos. Snimiti ploču bio je vraški skup posao, no kada se Jugoton nekome odlučio objaviti album, u njega je uložen posao razrađen do najmanjih sitnica - ploča i audio kaseta se mogla naći i u najmanjim selendrama koje su imale barem kutak u dućanu s glazbenim artiklima; ista se nalazila u fonoteci svake radio stanice, paralelno s LP-ijem tiskan je i barem jedan mali 7'' singl za kojeg je obavezno snimljen i video spot, a ako je dobro prošao, izvođaču je organizirana svirka na eminentnim mjestima, a u slučaju velikog tiraža i jugoslavenska turneja. Svatko je bez problema mogao prodati barem 20-30 tisuća ploča, a da praktički nije imao neki veliki hit.

U ovu igru komotno bi se uključile i Punčke da je ovaj sistem preživio kao što je opstao na Zapadu. Etikete bi se otimale za njih, a unatoč rudimentarne potražnje na tržištu, istom mjerom bi se konzumirale kao što se primjerice slušaju Hladno pivo, Pipsi, Valjak, Goribor, TBF, Urban, Majke i ini veliki bendovi današnjice. No, sve je tako kako jeste. Turneje nema, singl nitko ne vrti na radiju, video spot se može samo pogledati na virtualnom zaslonu, a svirke si bend mora sam organizirati prolazeći kroz iglene ušice adaptirajući se na niz idiotskih kompromisa kao da su posljednje budale pod uslovom da sviraju za džabe u birtiji polugluhog gazde koji će im isključiti struju ako budu preglasne dok on potpornim stupovima šanka naplaćuje pivurde, škropece i mirogojce. Danas je došlo takvo vrijeme da izdavač ne bi prepoznao niti komercijalni potencijal čuvenih debija Filma, Azre, Prljavog kazališta, Haustora, Psihomodo popa, Idola, Šaro akrobate, Električnog orgazma... Fuck that bullshit! Sramota.

Svijesne svega što im se može desiti ako upadnu u ovakvu kolotečinu bezgraničnih gluposti od kojih bi im se zgadio i život i svirka i svi prateći hedonistički porivi, djevojke su odlučile otkantati sve te bespredmetne protokole i objaviti album kao besplatni download, tiskani cd i audio-kasetu u ograničenom broju komada. Pa nek' sluša tko hoće, bitno je da njihova glazba dođe do konzumenta jer su naporno radile, uložile svoje pare i ako ništa drugo, žele da na koncertima ne sviraju za gluhog pipničara i njegovo stado frustriranih i zatucanih kočijaša.
Odrasle su i sazrele da ne ponavljaju greške, a ponajmanje tuđe. Pa tako nisu pribjegle shemi da odu u studio i ponovno snime stare materijale koji su se pokazali favoritima s koncerata unazad proteklih 6 godina. Okey, ovdje jesu uvrštene 3 relativno novije skladbe koje su već objavljene na prethodnim izdanjima, ali kako je bilo riječ o prilično lošim tonskim performansima, iskoristile su priliku da im dadu novi i dorađeni studijski oblik, a osim toga, idealno im sjedaju u repertoar. To su "Ritam kaosa", "Srce" (obje s EP-ija "Mehanizmi obrane", 2012), te "141" ("Robot koji hekla demo", 2010).

Kad je već riječ o repertoaru iliti uslovno rečeno 'konceptu', Punčke naslovom "Sunčano s povremenom naoblakom" ne aludiraju na možebitne društvene strahote ili socio-političke prilike. Metafora naziva albuma odnosi se na emotivne melodrame, strasnu ljubav i intimne sfere praćene sentimentalnim igricama. U velikom broju slučajeva nevinim i iskrenim porivima ispričanim kroz jednostavne i svima razumljive stihove koji su u ovome pokvarenome svijetu sve manje prisutni. One ih uzdižu kao prioritete, gotovo kao svetinju i vlastiti moto da od ljubavi ništa nije vrednije i važnije. Dozvoljavaju si male prljavštine i pakosti s ponekom mračnom patetično-tugaljivom crticom, no ne idu duboko i ne siluju tematiku emotivnim glorificiranjima ili kontradiktornim eskapadama. Romantične su i pomalo drske. Otkačene s istančanim ukusom za ono što vole, a to što vole, znaju zašto vole. Uostalom, svi veliki rock bendovi oduvijek glavnu inspiraciju nalaze u ljubavi i seksu.

Upravo s takvom atmosferom otvaraju album - "Počet ću iznova" u depresivno-mračnom ambijentu kao da izranja neka od Nick Caveovih ili P.J. Harveyinih ljubavnih lamentacija sugerirajući na jake i iskrene emocije kraha jedne veze. Potkrijepljena je minimalističkim tkanjem i laganim gitarskim surfom. Nastavak frustrirane vibracije pristiže u brzom komadu "Prije spavanja" koji pokazuje znatan doprinos post-punk elemenata bendova poput Mission Of Burma, Television i lakših Fugazi gdje Lucija Ivšić (vokal, gitara) stišće distorziju i šiba nekolicinu žestokih akorda. Kulminacija emotivnog očaja kombiniranog s nabrijanim indie-rock/punkom okončava kroz himničnu "Iz dana u dan" s kojom Punčke dostojanstveno pariraju Repetitoru, a onda album uplovljava u znatno temperamentije i nešto toplije vode ozarene svjetlošću sunca. Spomenuta "141" prolama pop/rock reference sa sintagmama Pixies škole i finim prostornim pratećim vokalima, a "Ritam kaosa" svojom šturom lezbijskom poetikom sabijenom u svega dva stiha 'ona stalno zove me/ ona stalno dere se - bejbe' i retro dance-punk ritmom, te drskim krikovima nadovezuje se na onaj dio scene kojeg predvodi zagrebački Žen.

Uz ranije objavljen najavni lagani sentimentalni singl "Petra Pan", ubjedljivim hitom nameće se simpatična "Srce" koja bi u ono zlatno vrijeme jugoslavenskog novog vala komotno sjedala kao kec na desetku uz hitove Filma, rane Azre, Orgazma, Idola, Šarla i Kazališta do cirka albuma "Heroj ulice". Mnogima će pjesma zazvučati kao mekša varijanta Bernays Propagande kad bi Kristina iznenada zapjevala na hrvatsko-srpskom jeziku. A finiš albuma zaokružuje optimistička, vedra, lepršava, nevina i romantična staccato balada "Doručak" uz sitnu pratnju usne harmonike.

Dvije pjesme su očito stigle prerano - "Loše vijesti" i hitoidna "Promjena" u kojima se Punčke okušavaju u kompleksnijim aranžmanima koji su im se u nekim djelovima nezgrapno potrgali. No, bez hrabrosti i eksperimenata nema progresa, a one više nego očito krupnim koracima grabe ka definiciji i prepoznatljivosti vlastitog izraza.

Vrati li se priča na Jugoton ranih 80-ih, s ovim materijalom Punčke bi bez ikakvog problema dobile zeleno svijetlo i mogućnost za veliki proboj u prvu ligu ondašnje scene. Ovdje imaju barem 2-3 izgledna kandidata za radiofonični hit, samo pitanje je tko će ga danas uopće vrtjeti. Pogotovo jer iza sebe nemaju marketing i etiketu koja bi ih malčice pogurala i dala im kakav-takav vjetar u leđa.

S obzirom kako stvari stoje, najbolje je biti sretan, kao što kaže hit "Petra Pan".

Naslovi: 1.Počet ću iznova, 2.Prije spavanja, 3.Iz dana u dan, 4.141, 5.Ritam kaosa, 6.Loše vijesti, 7.Promjena, 8.Srce, 9.Petra Pan, 10.Doručak

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 19/09/2013