Bez ikakvog izdavača na konto d.i.y. etike, francuski peterac iz Bordeauxa u sastavu Jéremy Dourneau (vokal), Julien Joliver (gitara) Raph (gitara, vokal), Xavier Collard (bas, vokal) i Aaron Mastella (bubnjevi) po drugi puta objavljuju novo dugosvirajuće izdanje proguravši ga na oficijelnoj bandcamp stranici i facebooku za cirka 1800 fanova distribuirajući fizički cd i putem koncerata. Nastali su koncem 2012. na pepelu benda Dirt, a kao veliki obožavatelji Alice In Chains odmah su se zaputili u klasičan grunge stil koji osim elemenata Layne Staleyea i živuće kompanije, te Soundgarden, sadrži i primjese Led Zeppelin, The Cult, Guns'n'Roses, a bome i mekših faza Metallice i Pantere. U proljeće 2013. objavljuju debi album "Seeds of Mary" sa 7 autorskih pjesama, a kao najavu za drugi, ujesen 2015. izbacuju singl obradu "Them bones" svojih velikih uzora.



Kroz red vrlo dobro znanih referenca na posljednju veliku rock revoluciju s ponešto hard-rock/heavy zvuka, ovaj drugi album donosi prije svega ravnomjeran odnos stila Alice In Chains, letargije i nekih prelazaka u agresivniju dinamiku, a sjajan vokal Jéremyija prenosi svu strast međusobno povezane sinergije zvuka i tekstova o ljudskim otuđenjima, zabludama, paranojama, psihičkim tegobama, te koji puta i sofisticiranim aluzijama na teško ovisništvo i prokletstvo življenja u nesređenim okolnostima uzrokovanih kojekakvim stranputicama. Čak četiri singla, izabrana da promoviraju album rađena su striktno da obuhvate dimenzije te sinergije u eruptirajućem konglomeratu. Još u proljeće 2014. realizirali su "Killing monsters" s gabaritima izmjena akustike i moćnih eksplozivnih riffova povezujući elegičnije atmosfere s drsko-rockerskim referencama u kojima zbog podulje solaže mnogo toga nalikuje na Led Zeppelin. Ista je u nešto skraćenijoj varijanti nadodana na završnicu albuma kao akustična interpretacija s finim staccato/tremolo performansima poput bisernice; obje verzije im dobro stoje.



Najkraća od svih, "Crash" (3.42) baš poput lirike prožima sjaj i tamu kroz romantičnu fantaziju u umjerenom tempu, a naslovna "Choose your lie" se tugaljivo obrušava na ljudske svjetonazore, religijska načela i prirodna ishodišta općeg gloženja i nesporazuma na planeti Zemlji prožimajući i duh funka i stonera uvijenog u grunge. Jedna od najenergičnijih "Freak show" šara probranim staccato distorzijama gitare i riffovima što zamirišu na klasične Jimmy Page relacije i u tom pogledu je najmoćniji odabir od ova 4 singla mada album sadrži još nekoliko žešćih komada koji se čuvaju kao naredne injekcije što osobito vrijedi za himničan uvodnik "Under my bed" potkrijepljen psihodelijom i elementima glam-rocka otvarajući kompleksnije aranžmanske sfere koje se protežu u drugom dijelu albuma primjerice u dramatično uređenoj "Burn" ili "God and gun".



Pored relativno ubojitijih pjesama, pregršt materijala otpada na laganije i akustičnije oblike na dovitljive načine uvijene u šaržu klasičnih grunge obrazaca tako da se taj faktor utjecaja Alice In Chains nezaobilazno revalorizira iz pjesme u pjesmu na friškiji način. I shodno tome, da dobiju naklonost barem djelićka one nekadašnje publike velikana iz Seattlea, ovi Francuzi bi si mogli osigurati jako dobar nastavak karijere pa makar se čak ponekad pokazali i njihovim tribute bendom.

Naslovi: 1.Under my bed, 2.Crash, 3.Choose your life, 4.Killing monsters, 5.Freak show, 6.Burn, 7.Epicurean garden, 8.God and a gun, 9.Damaged young thing, 10.King without a sun, 11.Killing monsters (acoustic version)

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 26/07/2016