Paket sa 6 novih demo i d.i.y. ostvarenja donosi sljedeće radove: 4 HEAD (Zagreb-Samobor), KONTROLA MOZGA (Beograd), MASQUE OF BETRAYAL (Kula-Beograd), REFUGEE PROJECT BAND (Švedska), WE COME ONE (Požega) i WENDY DARLING (Sisak). 4 HEAD - Toxic Mind (2008, d.i.y.)

Ako me sjećanje ne vara, ovaj friški band sa članovima iz Zagreba i Samobora koji djeluje od početka 2008. je neslavno završio na 0 glasova prilikom glasanja za T-MobileInMusicFest 2009. skupa s nesretnim Dubrovčanima Embassy 516 i još jedno 5-6 bandova zbog čiste bedastoće. Naime, organizator je kao i svake godine otvorio konkurs za sudjelovanje na ovom najvećem hrvatskom open-air festivalu da otvori vrata demo-bandu koji će nastupiti na glavnoj pozornici kao prva predgrupa (glavni izvođači bili su Kraftwerk i Franz Ferdinand), i naravno, band je dan i noć provodio sjedeći ispred kompjutera na internet stranicama za glasanje i glasovao za sebe kako bi došao u priliku da nastupi na ovom najznačajnijem događaju u Hrvatskoj. Pa zašto i ne bi, pobogu? Ovakva se prilika pruža samo jednom u životu. Znam da nitko osim 300-tinjak prijavljenih imena i njihovih prijatelja nije pratio glasovanje, pa uglavnom nitko u široj javnosti ne zna što se dogodilo. Naime, nakon što su Embassy 516 došli do neke zaista nebulozne cifre od nekih 10.000 glasova, a ostali koji su ih slijedili imali su od 6 do 9 tisuća glasova, organizator je poništio sve glasove prvih 6-7 vodećih bandova. Organizator je promijenio neke inernet cake da se samo može glasati jednom s jednog kompjutera i bla, bla, bla... Mnogi bandovi koji su se prijavili nisu si mogli dopustiti luksuz da dan i noć klikaju za sebe, a neki se uopće nisu trudili jer je konkurencija bila prevelika. Međutim, nije pošteno da je bez obzira na sve T-Mobile otkantao sve one koji su potrošili abnormalno puno impulsa. Pa šta onda ako band glasuje sam za sebe? Nije pošteno, fakat nije pošteno... Neka glasa svatko tko želi i neka glasa koliko god želi, Bože moj, to su bili demo-bandovi i izvođači kojima je itekako stalo da se pojave na toj pozornici, a na kraju su nastupili zagrebački Scroll koji su imali oko 2.000 glasova, uglavnom svojih. I nastupili su prvi pred 50-tak ljudi. Pa čemu onda raditi takav cirkus? T-Mobile je ovom prilikom dobro keširao i na kraju zeznuo ljude...

4 Head su čvrsto vjerovali da imaju šanse nastupiti na festivalu, pa sam zato skinuo njihov materijal s interneta jer me neopisivo zanimalo kakav je to band. Nije loš, uopće nije loš. U bandu su Igor Ferderber - Ferdo (gitara), Damir Vranešević - Crow (bas), Marko (bubnjevi) i snažna, upečatljiva pjevačica, crvenokosa Ines Mlinarić - Red. (Na "Toxic Mind" bubnjeve je svirao Filip Hrelja). Imaju materijal s kojim mogu nešto ostvariti, a glavna bi im bila medijska pozornost da su kojim slučajem nastupili na T-MobileInMusic Festu. Na ovome demo materijalu su obradili 5 pop klasika na indie-rock/pop način, to su uglavnom pjesme na koje su njihove generacije plesale i doživljavale emotivne trenutke, a velika bi nepravda bila suprotstaviti ih sa tipičnim gažerskim bandom koji obrađuje poznate hitove. Zašto? Odgovor je jednostavan - u svih ovih 5 pop hitova dodali su mnogo vlastite vještine koju su prikazali u rock formatu s blagim otklonom u gitaristički indie zvuk na razmeđi nu-metala, hard-rocka, funka i popa, a pjesme koje su obradili su "Toxic" (Britney Spears), "Free your mind" (En Vogue), "Crazy in love" (Beyonce), "What you waiting for" (Gwen Stefani) i "Maneater" (Nelly Furtado). Snažne i moćne rock obrade s brojnim gitarskim riffovima i impresijama, te upečatljivo prodornim ženskim vokalom s pravom će podsjetiti na stilistiku Guano Apes, Skunk Anansie, The Cult, Faith No More, Audioslave, RATM...

P.S. Na njihovom materijalu kojeg su stavili na raspolaganje za free download nema omota.

Ocjena (1-10): 6
Web: www.myspace.com/4headhr KONTROLA MOZGA - Kontrola mozga (2009, d.i.y.)

Kvintet iz Beograda nastao je u jesen 2006. i odmah je počeo raditi autorske pjesme, te su već sa prvim demo materijalom dospjeli do emitiranja na programu Radio 202. No, kako to već biva, band prolazi kroz mnogo lomova čestim promjenama postave, te se zajedno sa čitavom pratećom demo scenom trudi da što češće svira uživo i dođe do svoje audijencije. Ovaj materijal band smatra svojim prvim albumom, snimljen je u postavi Srba (gitara), Gadža (vokal), Mina (bas), Đule (gitara), Đorđe (bubnjevi) i Maja (prateći vokal), a glazba na njemu u trajanju od punih 30 minuta sa 10 kompozicija je čvrsti rock na razmeđi harda i natruha klasičnog punka. Vokal Gadže umnogome podsjeća na ranog Boru Đorđevića, hrapav je i grub, pa stoga i sličnost sa ranim žestokim radovima Riblje čorbe (1979 - 1983) nikako nije slučajna, mada band za svoje osnovne utjecaje spominje Motorhead i Nirvanu. Pjesme su brze, kratke i britke, a tekstualna potka je na razmeđi dobro znanog hard-rock svjetonazora na relaciji muškarac-žena uz obilato prisustvo luzerske prizme gledišta sa cinično zajedljivim sarkazmom. Na klasičan hard-rock zahvaljujući gitarskim riffovima (mnogo njih a'la AC/DC) i melodičnim solo dionicama vuku skladbe "Traktor iz pakla", "Top model", "Kec", "Ako sam je, nisam je", a na punk boemska "Truo brod", vrlo melodična "Droga" sa poznatom ubrzanom gitarskom harmonijom hita "Narcotic" one-wonder banda Liquido s konca '90-tih i buntovna "Žiri" u brzom tempu koji ima određene reference d-beat stila na razmeđi garažnog punka i metala. Album ima samo jednu laganu kompoziciju, završnu akustičnu baladu "Probudi se" u elegičnom emotivnom raspoloženju. Kompozicije su uglavnom hitoidnog karaktera, nemaju nikakvih eksperimenata, te su sasvim solidno adaptirane za nastupe uživo. Po unutarnjem omotu albuma na kome se nalaze strip karikature Kontrole Mozga može se zaključiti da su posve skloni humoru i samoironiji, te valja pretpostaviti da su koncertno vrlo zabavan i vedar band.

Materijal koji je na raspolaganju za download ima neke greške u redosljedu skladbi, inače, ostatak je ok.

Ocjena (1-10): 6
Web: www.myspace.com/kontrolamozga MASQUE OF BETRAYAL - Demo (2007, d.i.y.)

Band iz Vojvodine (i Beograda) koji radi već nekih 5 godina po preporuci jednog mojeg metal prijatelja došao je na ove stranice. Mojem iznenađenju nije bio kraj kada sam saznao da u tom bandu svira Dražen Đorđević iz Kule, daleko poznatiji kao Dichotomy Engine.
Ovaj kraći demo je smjesa progressive death metala s laganim prizvucima sympho, hardcore i gothic elemenata, a band je do sada su imao nekoliko zapaženih nastupa po raznim takmičenjima poput Gitarijade u Zaječaru, te je nastupao s najboljim srpskim bandovima po užem krugu Srbije od domicilne Kule i Vrbasa do Beograda. Samo ako pogledate da slični hrvatski, bosanski, makedonski, crnogorski ili slovenski bandovi ne mogu proći granicu od lokalnog do globalnog (s rijetkim izuzecima), onda je to više nego jadno bez obzira na kvalitet njihovog izraza.
Materijal je sasvim solidno i čisto snimljen (dvije gitare, vokal, bas, klavijature, bubnjevi i sitna potpora elektronike), a kao što je već rečeno, uz suptilnu smjesu melodičnog progressive death metala osnovnu karatkeristiku čine gitarske raznolike filane baraže i mračne 'putujuće' harmonije klavijatura. Vokal je skoro u grindu i vrlo teško ga je razumijeti o čemu pjeva kroz svoju umjereno duboku partituru koja je nekako nesrazmjerno produkcijski potisnuta i razlivena u guste slojeve zvukova, pjesme su relativno kraće (4-5 minuta), ali u njima se nazire umješan aranžmanski sklop nekoliko plutajućih stilskih varijacija u kojima se proteže veliki dio tradicije od klasičnih bandova kao što su Dark Tranquillity, In Flames, Dream Theater i Symphony X sve do power metalaca Helloween ili brutalaca poput Cannibal Corpse. Kada bi vokal bio čišće i s(p)retnije ukomponiran u njihov vrlo zanimljiv zvuk koji ima i blagih natruha elemenata pop-metala, ovo bi mogao biti materijal za iznadprosječnu ocijenu. Jer primjerice u posljednjem komadu "Deep red glow" pjevač ima jednu dionicu koju pjeva na čisti rock-metal način, no i tu je uočljiva mutnost koja se pretapa u guste slojeve klavijatura i gitarskih umjerenih riffova. Inače, sve ostalo je sasvim solidno, melodično i ritmično, te je za vjerovati da njihov trud neće proći nezapaženo. Nakon ovog demo materijala, band se posvetio nastavku rada na autorskim skladbama s obećanjem da je ovo tek početak.

Ocjena (1-10): 6
Web: www.myspace.com/masqueofbetrayal REFUGEE PROJECT BAND - Demo 2009, (2009, d.i.y.)

Band, bolje rečeno solo projekt Zdenka Čolića koji živi u pokrajini Hallands Ian (jugozapadna Švedska, 100 km od Helsingborga, 400-500 km od Stockholma) poslao nam je svoj demo materijal na recenziju. Moram priznati da nisam baš najbolje u nekoliko e-mailova koje smo razmjenili shvatio prošlost banda, ali priča bi otprilike bila ovakva... Još davne 1997. prva postava Refugee Project Band je snimila nekoliko skladbi u Amsterdamu gdje je Zdenko živio 15 mjeseci, no s vremenom su se mnoge stvari promijenile, izgubile su se snimke (audio kasete), došlo je digitalno doba, a život je nastavio da teče svojim tokom. Zdenko je radio kao DJ, nastavio je živjeti u nekom malom mjestu u Švedskoj stvarajući i kreirajući svoju glazbu, te je 2007. ponovno pokrenuo svoj projekt s nadom da će na ovome internet kaosu netko zapaziti njegov rad. Osim Zdenka (programi, klavijature), na ovome vrlo kratkom materijalu koji traje svega 20 minuta prisutni su još stanoviti Mario Stojčević (vokal), Eddie (synth) i Zoki Gavr (gitara). U e-mailu stoji da je ovaj demo urađen u studiju Eddie-Halmstad/ Roxette hometown. Zvuči zanimljivo?
No, to nije toliko posebno interesantno kao pjesme koje se nalaze na demo materijalu. Čovjek bi mogao očekivati od ljudi koji su se otisnuli u daleki svijet da naprave simbiozu urbanog stila i nekakve moderne pop glazbe, ali brus. Premda osobno ne slušam Toni Cetinskog, a mojeg susjeda Sennu M (ili Senad Od Bosne, Senad Galijašević) tek se povremeno prisjete neki mediji, ovo je materijal koji je dostojan Croatia Records ili još bolje rečeno, onoga što je bio Merlin u '80-tim. Pet pjesama koje se nalaze na ovome demo materijalu u svakom pogledu mogu razbiti sve hitove Hrvatskog radijskog festivala od šuba. Ne samo zato jer su otpjevane na hrvatskom jeziku, već zato jer imaju svoj senzualni komercijalni pop-potencijal za najširu potrošnju. "All right babe" je laganija skladba s emotivnim tekstom koji otvara vrata Eurovizije zbog svojeg šlageraškog šliha hrvatski/engleski jezik, a da budem iskren, ovakve tekstove pišu i rockeri, samo u drugačijem zvučnom naboju. Vrlo lijepa pjesma zahvaljujući iskrenom tekstu. Druga pjesma "Draga budi moja" je pravi pop hit koji će prizvati najbolje momente Merlina i Valentina; klavijature ritmički donose dio duha italo-disco atmosfere, a tekst 'da li još uvijek čuješ odjek koraka? Sad kad sam sam u dalekom gradu, da li pratiš tragove nekih drugih dječaka što kradu osmjehe izgubljenih noći' s refrenom 'draga budi moja, ostani uz mene, ne dozvoli svjetlosti da teče kroz vene' nikako ne može ostaviti ravnodušnim zbog same vokalne interpretacije Mario Stojčevića koji ima glas poput umjerenog Tife i Alen Islamovića. U "Otišla" vokal nije toliko naglašen na linije Bijelog Dugmeta, skoro da je posve drugačiji, ali pjesma je veoma lijepa. Od pop glazbe nikada ne treba mnogo očekivati, te tako ovdje vladaju konstantni odnosi finoće instant plesnog ritma koji barira na razmeđi folka kome ne treba mnogo da preraste u turbo-folk i specifičnog 3/4 takta balkanskog ritma po kome je Makedonija, Albanija i Bugarska najprepoznatljivija na glazbenoj karti svijeta. Tekst je također veoma emotivan (mada nikada nisam volio ITD Band ili Crvenu jabuku zbog patetike), ali mora se priznati da je tekstopisac u rangu nadahnutog Bona (U2) koji vjeruje da je ljubav najjača na svijetu - 'plam, stari plam u mom tužnom oku još ponekad zaiskri'. Snažan tekst cijele pjesme bez obzira na prividnu prozirnost jednostavne glazbe donosi ovom materijalu plus više. Pozitivizam energije ljubavi koji izbija iz ove pjesme je jednostavno očaravajući. Zaista se ne sjećam da je neki naš demo band ovako lijepo i tečno progovorio o ljubavnom nestanku voljene osobe. A ne samo demo, već i mnogi naši daleko razvikaniji bandovi koji su zaboravili da postoje emocije. U jednom drugom kontekstu, ovakve slične tekstove su imali Infra-Red iz Bosanskog Novog. Nemam riječi, sjajna pjesma. "Tako dugo te sanjam" je u tipičnom stilu Crvene jabuke na najbolji mogući način (fina gitarska melodija, pop-ritam, klavirske sintagme), ali tekst je ponovno odličan. Podsjetilo me na ljubavne pjesme Simple Minds s albuma "Sparkle In The Rain". Dostojanstveno, muški i testosteronski rečeno na nježan i vrlo romantičan način. Još jedna sjajna pjesma. Posljednja "Vrijeme kiša" ima lagani prizvuk down-house tempa i sve osnovne karakteristike pop glazbe (barem Simple Minds hitova "Let there be love" ili "She's a river"), ali tekst jednostavno obara zbog svoje iskrenosti koju je u današnjem svijetu teško pronaći.
Bez obzira što će mi neki određeni ljudi reći da sam recenzirao plitku pop glazbu, ja se usuđujem reći da je ovo najzreliji demo-materijal kojeg sam do sada imao prilike čuti. Mogu si zamisliti šta će biti kada ove pjesme procure do našeg ex-Yu teritorija i uz puno podrške medija dođu do slušatelja. Ovo je sjajan hit materijal kojeg bi ja od prve uzeo pod svoje okrilje da imam Dallas, Men Art, Aquarius ili Croatia Records. U Britaniji od samo jedne kvalitetne pjesme diskografske kuće naprave čudo. Ovo nije čudo, ovo je kvaliteta od 5 sjajnih pop pjesmi za ex-Yu teritorij koje bi u studijskom i produkcijskom pogledu valjalo samo dobro izglancati i - hitovi su tu.

Ocjena (1-10): 9
Web: http://www.myspace.com/refugeeprojectbandswecro WE COME ONE - Utopia (2009, d.i.y.)

Jel ste ikada čuli za pojam limeni heavy-metal? Čudno zvuči, ali ovo je u doslovnom smislu teškolimeni rock/metal koji bi mogao odjeknuti u vrlo širokim razmjerima nego što bi se to moglo naslutiti.

Od sve velike količine demo-materijala koja nam gotovo svakodnevno dolazi sa zahtjevima za recenziranje, moram priznati da sam se dosta pogubio u sjećanju na koji način mi je dostavljen ovaj nevjerojatan metal rad. Postoji još jedan istoimeni metal band (www.myspace.com/wecomeone), ali izgleda da to nije i ne može biti ovaj o kome je ovdje riječ.
Fascinantnost banda je u tome što ima čak 10 članova koji uz klasičnu postavu (dvije gitare, bubnjeve, bas i klavijature) imaju i 5 duhača!!! Tri trube, te po jednu tubu i trombon, što je, mora se priznati, strahovito zahtjevna funkcionalnost banda koji već u korijenima poseže ka vrlo složenim i netipičnim standardima. Uz to, band je orijentiran u progressive metal/sympho/classical strukture koje od glazbenika traže iznimno bogato znanje i umijeće, a što je posebno važno, band ne dolazi iz nikakve metropole ili velikog grada kao spoj nadahnuća akademski obrazovane elite koja eksperimentira sa svime i svačime, već iz Požege. Biografija o njima govori da su Filip Junek, Karlo Ćavar, Danijel Targuš, Tin Englman i Ivan Martinčić nakon dugogodišnjeg staža u požeškom glazbenom orkestru Trenkovi Panduri prvo poželjeli osnovati duhački kvintet, no s obzirom na veće glazbene ambicije, ubacili su i klasičnu rock postavu. Od 2006. do danas su uspjeli snimiti svoj prvi demo sa 6 skladbi, nastupali su uglavnom po središnjoj Hrvatskoj i Slavoniji (mnogo puta u Osijeku), na nekolicini festivala, a onda su odlučili ući u studio i snimiti svoje autorske kompozicije.

Spram ostatka ne samo metal demo-scene, već i opće popularnog rock-pop kontingenta koji traži svoje mjesto pod suncem kroz demo materijale, ovo je nešto zbilja najdorađenije i najcjelovitije što se u ovome trenutku može pronaći na ovim prostorima. 8 kompozicija (sve odreda instrumentali) koje su ovi majstori uglazbili i snimili odiše nadasve vrhunskim kreacijama u svim pogledima. Glazbenici su potkovani, vješti, koncizni, usredotočeni na svoje djelo i u ovom sjajnom konglomeratu metala i limene glazbe pokazuju spretnost vrhunskih orkestralnih kompozitora. Njihove skladbe imaju osim uobičajenih rock/metal sintagmi i mnoštvo izleta u klasičnu, jazz, simfonijsku, pa i ambijentalnu i psihodeličnu glazbu. Teško je u nekoliko redaka opisati i sažeti njihove virtuozne bravure koje su uklopili u 42 minute; s ovim materijalom su napravili esencijalni korak u budućnost koja bi im mogla biti vrlo svijetla i optimistična.
Svaka pjesma je dorađena, bogata aranžmanima, raznolikim melodijama, naglim obratima, kojekakvim vratolomijama i nadasve odličnom produkcijom. U njima ima toliko detalja u kojima slušatelja obaraju s nogu, bilo da se radi o konciznim tehničkim vještinama čistog metala (bas pedala, gitarske sekvence, riffovi), suptilnim klavijaturističkim linijama ili bogatim duhačkim varijacijama koje su mahom rastegnute kroz šaržu gustih slojeva. Svaka od linija melodije, ritmova ili efekata variraju zavisno od kompozicije do kompozicije. U nekima striktno odvajaju dionice metala od duhača ("War", "The mist"), neke su čisto progressive metal gdje duhači imaju tek kraće intermezzo dijelove (uvodna "Utopia"), u nekima paralelno provlače limenu glazbu i metal pod istu zastavu ("Antagonist"), a neke su skoro pa pop nu-metal s elementima math-metala (najkraća "Save"). Najbolji dio materijala je drugi dio rada - "Ruska fantazija", kompozicija izgrađena oko poznatog trubačkog motiva Julesa Levya za klasičnu glazbu u kojoj su osim simbioze metala i limene glazbe ugradili i natruhe rhythm'n'bluesa, reggae, world-musica, ciganskog zvuka, koračnice..., te dvije posljednje kompozicije "Seer's eyes" i "Perversion" u kojima osim standardnog progressive/power-metala kombiniraju vješte dosjetke duhačkih, gitarističkih i klavijaturističkih linija. Ali, sve zvuči sjajno, inovantno, kreativno i nevjerojatno hrabro.
I oni sami kažu da je vrlo teško opisati njihovu glazbu, što i odgovara istini.

Demo materijal je bravura. Čista desetka za demo. A i da je album u pitanju, s ovim materijalom mogu dogurati vrlo, vrlo daleko. Imaju najizglednije šanse za proboj među atrakcije i predstavljaju iznenađenje godine, bez ikakve sumnje, barem što se tiče hrvatske demo scene. U ovome će uživati slušatelji. Itekako će uživati.

Prvom prilikom ovo treba provjeriti uživo.

Ocjena (1-10): 10
Web: www.myspace.com/wc1pz WENDY DARLING - Demo (2009, d.i.y.)

Najnoviji rock band iz Siska u određenu je ruku nastavak one cijele serije obečavajućih postava koje se na žalost nisu mnogo odvojile od lokalne scene (Crveni mundiri, Feet, Enmessara...). Ovo je nova ekipa Mirka Međeda, bivšeg člana Blankets koji su jedno vrijeme šarali u području indie-rocka s blagim natruhama noisea, a sada je na ovome kratkom materijalu od svega 11 minuta sav svoj dosadašnji kreativni potencijal pretvorio u čvrsti rock koji varira između indie zvuka i klasičnog garažnog rocka. Već sami navedeni utjecaji poput Malehookers, Partibrejkersa i EKV otprilike dovoljno govore o stilizaciji banda. Uz Mirka (gitara i vokal), u sastavu su Matija (bubnjevi) i Damir (gitara, vokal). Donedavno nisu imali basistu, pa je bas linije odsvirao sam Mirko. Materijal ima samo tri pjesme koje su dovoljno britke, plesne i nabijene klasičnim svjetonazorom sex'n'drugs'n'r'n'r na relaciji muškarac-žena. Prva je "Zaboravljam", laganijeg rhythm'n'blues tempa sa naglašenim pratećim vokalom, vrlo dobrim gitarskim međuigrama i uzdizanja adrenalina ka kulminaciji, dok je druga "Bolje od sexa" najžešći komad koji ima čvrstu silinu blisku posljednjem albumu Vatre, te sadrži obilje intrigantnih gitarističkih linija i vrištećih vokalnih dionica. Vodeći vokal je čvrst i autoritativan, te se osjeća da su pjesme adaptirane tako da bi ih bez problema mogao otpjevati Cane iz Partibrejkersa, a i Ivan Dečak iz Vatre. Osobito je dojmljiv refren 'dođi kod mene, ja sam puno ispred tebe'. Posljednja "Sutra" je određena insinuacija minimalističkog indie-rock/bluesa kakvog često znaju isporučivati The Fall (pa i Gallon Drunk), a kao poligon za hipnotički ritam i jednostavan atmosferski ugođaj služi Mirku za formiranje vrlo uzbudljive priče emotivno neusklađenih odnosa. Bubnjevi su iz opravdanih razloga zamijenjeni ritam mašinom koja u ovom kontekstu vrlo dobro parira, a čitav materijal odiše iskrenošću koja upućuje da ovaj trojac umije napraviti i s minimalnim resursima veoma solidan glazbeni indie-rock rad. Potencijal je tu i svakako ga ne treba odbaciti.

Ocjena (1-10): 7
Web: www.wendydarlingbend

horvi // 20/09/2009