Portugal je prvak Europe u nogometu, mnogi su spremni reći na sreću 'krumpir-golova' uz traljavu taktiku koja ubija svaki smisao igre, stare okušane defanzivne strategije Talijana koju su iskoristili i Grci 2004. osvojivši Euro upravo u Portugalu. No, Grci imaju brda i čudesa razvikanih metal bendova, dok su Portugalci vrlo škrti s nekim internacionalno poznatim imenima. Praktički izuzev gothic-metal legendi Moonspell nemaju ama baš niti jednog poznatijeg izvođača, a Karnak Seti, peterac iz Madeire što radi već deceniju i pol dođe otprilike slično poput mnogih naših regionalnih bendova što se koprcaju odličnim izdanjima na engleskom jeziku tražeći svoje trenutke '5 minuta slave' na internacionalnom planu. O bendu smo već ranije pisali prilikom drugog, odličnog albuma "In Harmonic Entropy" (2011), a od tada su prošle pune 4 godine i gotovo se zaboravilo na ovu ekipu koju čine Luis Erro (vokal), Claudio Aguiar (bas), Renato Ramos i Antonio Jesus (gitare), te L. Emanuel koji je zamijenio prijašnjeg bubnjara Luis Barreta. Sada s odmakom od pola dekade stilski su se pomaknuli s deatha na melodičniji oblik potkrijepljen i groove/thrash elementima pri čemu prednjače gitarski riffovi koji frcaju posebice u najmelodičnijim pjesmama "A new time to heal", "Blurred in the distance" i naslovnoj "The distance that made us cold". Fokus albuma koncentriran je u ponajboljoj "/Quit" s galopirajuće sofisticiranim bluesom i dualno-prigušenim gitarama što kasnije prerastaju u sinkopirane riffove i tajanstvenost nelogadnih osjećaja koji se tematski protežu tokom čitavog albuma.



Za otvarajući singl odabrana je uvodna "The bliss of living", jedna od najjednostavnijih pjesama u kojoj se pokazuje otklon od ranijeg progressive pristupa. Erro dostatno energično vrišti, sitni 'kvarovi' u breakovima služe za stvaranje melodija i iščekivanja ka daljnjem preslušavanju gdje ne nedostaju niti arije i posezanja za ritmičko-taktičkim novotarijama specifičnim za groove redajući ništa manje žestoki serijal prgavo kontempliranih pjesama s mješavinom standardno utjecajnih bendova poput In Flames, Dark Tranquillity, Soilwork, a i natruha Morbid Angel (upečatljivo u sirovoj pjesmi "Emptiness reborn"), te klasičnih Gojira gitarizacija, a ne ovih novih s posljednjeg albuma "Magma". Uz svu potrebitu infrastrukturu povremene kraće solaže s primjesama catchy-psycho efekta ("Bounded by misfortune") fino sjedaju u intervalima kao i umjereniji tempovi ("Desolation of soul and flesh"), a tek prvi kraći predah pristiže u šestoj pjesmi "Melancholic devotion" i to na tek nekoliko sekundi.

Dok je prvi dio albuma napucan energijom najavljujući da će drugi odšetati u nižu brzinu, pristižu još energičnije pjesme, da bi tek pred kraj ipak došao očekivani tempo umjerenih performansa. "Stolen" i završna "Reload the system" su uvjetno rečeno mirnije pjesme spram ostatka materijala, te se s pravom može konstatirati da su Karnak Seti ponovno napravili odličan rad i to opet bez ikakve podrške izdavača. Možda bi im samo hrabrija eksperimentalizacija unijela dašak inovantnosti u predvidljive formate, ali kako god da jeste, niti s ovakvim opservacijama zvuka, stila i upečatljivih tematskih sintagmi s previranjem svijetla i mraka, pozitivnih emocija i frustriranih trenutaka ne ostavlja se nimalo loš dojam. Jeste da ovdje nema nekakvih nezaboravnih i veličanstvenih death pjesama koje obaraju otprve, uostalom, to će pokazati vrijeme, no album kao takav daje dovoljno šanse bendu da se konačno s punim plućima promovira po Europi rame uz rame najvećih vedeta žanra.

Naslovi: 1.The bliss of living, 2.Bounded by misfortune, 3.Emptiness reborn, 4.Desolation of soul and flesh, 5./Quit, 6.Melancholic devotion, 7.The distance that made us cold, 8.A new time to heal, 9.Blurred in the distance, 10.Stolen, 11.Reload the system

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 02/08/2016