Evo, tek nedavno sam saznao da su naši pulski velikani Infernal Tenebra realizirali album 2022., a jedan od razloga ovakvog zakašnjenja jest da sam s liderom Darkom Etingerom izgubio kontakt, te osim toga nakon duljeg vremena nije objavljen za izdavača nego samo kao d.i.y. izdanje. A s bendom se svašta dešavalo od prethodnog albuma "As Nations Fall" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=23496 (2016): neposredno prije snimanja, 2022. napustio ih je basist Viktor Sinčić, pa je Etinger s gitare prešao na bas, tako da ovdje funkcioniraju kao trojac uz gitaru Ive Petrovića i bubnjara Sebastiana Stella. U toj postavi su održali turneju po Japanu (svaka čast!), te su tom prilikom sastavili video za urnebesnu pjesmu "Human intolerant" akcentiranu na suvremenu tehnologiju vladanja svijetom iz sjene s 'nametanjem komunikacijskih kanala/ vijesti koje percipiramo su pogrešan algoritam…/ razlikujte činjenice od fikcije/ rastavite konstrukciju koju daju' idealno se tematski nadovezavši na "Aeons of despair" gdje je pojedinac 'uhvaćen u pijesku vremena/ predodređen za neuspjeh'.



Po toj nekoj špranci bi se očekivao ekvivalent fabule o suvremenom društvu, no to je tek samo u ova dva navedena slučaja dok je ostatak manje-više uobičajena priča koja govori o manipulacijama svijetom, 'strojevi ispunjeni kodom ne pokazuju simpatije, oduzimaju kontrolu, povlače se veze/ labava zbirka pokornih osobnosti/ gladuješ, živiš za mrvice/ uzalud, kad ti uskraćuju dostojanstvo' i tako redom od pjesme do pjesme isprepličući obilje metafora sročenih između pakla i nebesa, života i smrti, locirajući težište u čovjeku, egzistenciji i mnogim neskladima s nihilističkim stavom ganjajući mračnim raspoloženjima s vrlo malo zrnca perspektive za optimizam. Zna se, Etinger je redovito nadahnut poeta; svaka od ovih 9 pjesama ima potentne alegorije i primjenu, prvo za razmišljanje i razmatranje, a onda za duboke psihološke analize tvoreći to iskonsko 'porijeklo mržnje', odnosno "Origins of hate" već na samom startu s tom naslovnom, pa jednom i od ponajboljih pjesama čiji su stihovi kratki citati reflektirajući odnos sarkazma, ironije i ozbiljne kritike 'u poricanju, slike koje trepere u pozadini vašeg uma/ potaknute mržnjom, koja raste iznutra/ usponom što nastaje kaosom/ sat otkucava, ti brojiš svoje dane, boriš se da pronađeš znak za izlaz/ kraj života/ rafinirane pragmatične mjere - širite neprijateljstvo' u prilično ekstremnom i brutalnom spoju blacka i deatha s novijim strujanjima (All That Remains) i progressive akrobacijama s usporavanjima. Moram primjetiti kako mi Etingerov bas 'ide i sjeda' na pravo mjesto, ne samo ovdje, nego i tokom čitavog albuma konvertirajući ga na gitarskim solo dionicama u vrsne riffove, tako da se praktički niti ne osjeti manjak druge gitare. Znatno energičnija "Corporate schism" s black agresijom i himničnim refrenom, mada malčice i plitkim spada u koncertnu razaraču, te nije samo tako stavljena na njihov YT channel kao druga vodeća stvar podsjetivši i na Behemoth, slijedi iznenađujuće eksperimentalna "Sadistic paradise" izronivši kroz fade-in u tromom black-doom tempu, slobodno rečemo za laganu đusku i melodična kruženja života i smrti sa središnjom 'catchy' solažom, a ovakvih se baš i ne sjećam iz njihovog opusa da okonča u fade-out. Još jedna kompleksna "Death driven" od 5 i pol minuta šiba opako podsjetivši na onu energiju Sepulture, tamo iz doba sjajnog četvrtog albuma "Arise", a to je bilo jako davno, prije 30-ak godina, no ovdje je Petrović na gitari valjda dao i iscjedio vlastiti život s nekoliko fantastičnih solo dionica, te ako ih više nikad neće imati ovakvih, oprošteno mu je.



Čudno mi je da naši recenzenti ne vole pisati o domaćim bendovima osim ako ne idu na sigurno ziheraštvo, a u Hrvatskoj imamo sijaset fantastičnih albuma, takoreći svaki tjedan, najmanje 40-50 u godini dana, pa tako nitko nije primjetio baladičan staccato uvod "Aeons of despair" koji bi se primjerice mogao iskoristiti kao hip-hop sample ili dark/ gothic rock, no nakon prve minute se prebacuje u frenetičan black, onakav kakav bend i daje s mnogo promjena, urnebesnog blastbeata, lijepih melodija, te tih nevjerojatnih Petrovićevih gitarskih improvizacija što izlaze skoro pa van metala i rocka u neo-classical, a aranžmanski se završava poput post-metala. Također i "Ghosts of the past" je lagana s ambijentalnim uvodom pretvorivši se u moderni metal što pokazuje da se bend razvija i ne odustaje od napretka nastavljajući žestoki element svima nama dragih In Flames prije nego što su se pretvorili u adolescentsku plačipičkavost, ali tako stvari idu, pa bi na idućem albumu valjalo očekivati i elektroniku... "One with the evil" je dovoljno moderan black, ne treba niti govoriti koliko je Etingerov vokal odličan i uvjerljiv, a ritam sekcija savršena u kompaktnosti, ova pjesma ima stadionski refren, onaj koji se davno nije čuo čak od čuvenih hitova Dimmu Borgir koje skandira čitava dvorana, a završna "Civilization unrest" je vrlo promišljen komad s agresijom punk-hardcorea, malčice i novog NWOTBHM-a otvarajući novu dimenziju Etingera i ekipe. Neki, jako dobri poznanici im spočitavaju da bi im bilo bolje promjeniti naziv benda jer u njemu više nema niti jednog originalnog člana jer su prvi demo i album "Beneath the Twilight" davne 1999. snimili dečki koji su kasnije nastavili u Ashen Divinity i Eternal Evil, a onda nestali i povukli se. Današnju ekipu to ne brine, te koliko sam ih koncertno pratio, nisam primjetio da su ikad išta svirali s tog davnog debija i sad, zanimljivo je promotriti ondašnji stil s ovime. Daleko je drugačiji, zvučno su napredovali u vrhunski, to jest svjetski dotjeran siže koji može parirati ama baš svakome, ne samo u black/ death žanru, nego i u daleko širim okvirima, čak i metalcorea, naravno onog tipa Killswitch Engage, a ne Bring Me The Horizon, pa je tako spomenuta završna tema "Civilization unrest" opozicijski politički manifest kakvog prije 25 godina nisu mogli niti zamisliti. "Civilizacijski nemiri"

'Skriveni planovi, društva iz snova
Tako puni sebe, gubitak naivnosti
Ovjekovječeni idoli, propovijedaju sa svojih prijestolja praznine
Borite se od dana kada ste rođeni

Egonomski rast, ekonomski pad
Uspjeh ili svrha, ne možete imati oboje
Prostituiraj se, radi što ti se kaže, slušaj
Borite se od dana kada ste rođeni

Naoružani strahom
Iskonski instinkti, fragmenti sna
Tisuću smrti, reci mi što je stvarno
Zrcalnim slikama svjetova, ne pripadam

Civilizacijski nemiri
Izvori moći,
borite se za svoj interes

Civilizacijski nemiri
gledajte kako svijet gori
- sve što zaslužujemo je smrt

Privatiziraj profit, socijaliziraj gubitke, tiha većina raste
Nasilje eskalira, očekivanja izgaraju mase
Gubitak nevinosti - gubitak vlastitog života'

(slobodan prijevod Horvi)

Nije na odmet ne primjetiti da su prva, to jest naslovna i ova završna vrlo slične pjesme u akordima i da kruže u identičnim entitetima opcrtavajući kompletan scenarij fakcije, a ne fikcije objedinivši kompletnu fabulu a'la perpetum mobile.

Naslovi: 1.Origins of hate, 2.Corporate schism, 3.Sadistic paradise, 4.Death driven, 5.Aeons of despair, 6.Human intolerant, 7.Ghosts of the past, 8.One with the evil, 9.Civilization unrest

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 02/07/2024