S obzirom da nisam neki obožavatelj stripa izostaće vjerovatno dio koji se odnosi na zadovoljenje najstrastvenijih čitalaca ovog umjetničkog izraza, a to je priča, proces mišljenja umjetnika crtača... Baviću se likovnom analizom stripa, crtanjem. Bobov crtački rad je u velikoj mjeri sličan umjetniku Goranu Đorđeviću. Kao što možemo vidjeti na Goranovom radu "Fountain" i u Bobovim stripovima oni su usmjereni na isti motiv. Ako biste pogledali njihov rad shvatili bi koliko isto crtaju, a različito razmišljaju. Logikom stripa ću nastaviti vodiljom razdvajanja tabli da nekako sklopim, kritički, strip Boba Lalovića. Laviranim potezima Bobo seže dublje u umjetnost slikanja, dublje nego što je to samo crtež i strip, imamo i strip na kojem možemo da se zadržimo ali moramo primijetiti njegov pravac kao likovnog umjetnika koji je neoekspresionistički poput Jean-Michel Basquiat-a i Oskar Kokoschka, suštinski neoekspresionizam. Nesumnjivo i najiskrenije to je umjetnost današnjice koja ako bismo poželjeli da osim umjetnika koji bi izložili svoja umjetnička djela vidimo i koja je to umjetnost današnjeg trenutka Bobo bi bio jedan od tih umjetnika današnjice. Ta "kruška sa peteljkom nadolje", rabat, najbliže-najtamnije, mogu biti neke od formulacija novog umjetničkog pravca u koji bi spadali umjetnici isti kao Bobo. Kruška sa peteljkom nadolje, može, ČOVJEK-MIŠ NIJE MIŠ, ČOVJEK MIŠ JE ČOVJEK.

edo žuđelović // 18/07/2024