Pa zar su već prošle dvije godine od posljednjeg albuma "Tako jako"? Vrijeme strahovito brzo leti premda nisu točno dvije godine već preciznije 21 mjesec u kome je ekipa mnogo toga kreativnog napravila. Zvonka je postala ozbiljan takmac James Brownove teze o 'najradišnijem liku show-biza'; surađivala je s brojnim glazbenicima i rado je viđena gošća za mikrofonom podijelivši vokalne role na pozornici s Rebel Star, U Pol' 9 Kod Sabe, Radost!..., te se vokalno izbrusila u profinjen rock sopran, a gitaristica Aleksandra Saša Dokmanović je stasala u unikatnu instrumentalisticu čiji autorski legitiman rukopis prošaran sa sve više psihodelije, bluesa i novih elemenata od pjesme do pjesme povlači stilsko i zvučno jezgro benda na artističku razinu. Ono što je bio simpatičan debi iz 2012. nastao kao plod kantautorske kolaboracije u kojoj se tek okoštavala postava, "Tako jako" se iskristalizirao u bendovskom aspektu povezujući prvi dio akustične faze s ovom potpuno električnom, tako su "Male laži" relevantan pokazatelj rapidnog napretka u čvrsti rock koji po svojim konturama nadebelo odudara od debija nametnuvši se kompletnim angažmanom u novom i osvježenom izdanju ne peglajući stare oprobane formate.



Ono što prvo ulazi u nove horizonte Svemira je potpuna kompaktnost zvuka i gotovo neprimjetno zaobilaženje gitarskih legata što su ostala tek u ponekim dionicama u svojstvu melodične dopune. Saša je napravila značajan iskorak sa svojim staccatima, pletenjima, solažama i improvizacijama s bogatim tkanjem davši autohtoni pečat u svih 10 kompozicija počevši od uvodne "Male laži" nabijene ritmom koračnice kao da se stupa u boj, doduše ne s mrskim neprijateljem, nego s bliskim partnerom koji se pretvorio u mučninu na račun pretjerane vlastite dobrote. Odnosno, albumom ponovno kruže melodramatične teme, ovaj puta ne toliko teške i gorke prikazujući onaj vječiti jaz razmimoilaženja i sukoba mišljenja poredanih miš-maš sistemom bržih rockerski nabijenih pjesama i laganijih baladičnih. "Iz daljine" s gošćom Ivanom Žabkar na violini uranja se u nešto mračniju atmosferu nalik na R.E.M. fazu albuma "Around The Sun" (Ivana je još prisutna u dvije simpatične teme - idiličnoj "Kasno (Indian summer)" i biografskoj "Dunjina pjesma")", a onda iskače prvi osvježeni novitet "Vrijeme" gdje se zvuk transformirao u suptilan indie-rock s blagim šmekom post-rocka i to u samo dvije minute i trinaest sekundi! Skoro pa ko' kompresirani Žen. "Zmajev dah" pak izranja iz akustične baladičnosti u pozitivno nabijenu erotiziranost s neodoljivo lepršavim i razigranim refrenom 'skini sve sa sebe i la-la-la-la-la-la', a "Pobratimstvo lica u svemiru" na tekst Tina Ujevića pokazuje još neke nove finese u glazbenoj stilizaciji posezanjem u kombinaciju evergreenskog raspoloženja s bluesom, slide gitarom i dinamičnim aranžmanom. Tu je još jedan klasik hrvatske književnosti, Vjekoslav Majer uglazbljen u završnu bluesersku 'moody' ambijentalku "Snijeg".



Ali pravi remont i zvuka i stila pristiže u temi "Zimska", jednom konačno relevantnom komadu koji na najbolji mogući način dočarava značenje Svemira kao benda i kao imena. Vau! Bend je otišao u psihodelični space-rock pritiskajući papučicu distorzije dozvolivši Saši da se potpuno razigra!!! Atmosferičnost kompozicije je snažno izgrađena oko improvizacija i reverba pokazujući da bend ima mnogo aduta u rukavu koji se razvijaju u inteligentno sračunatom smjeru između ostalog iznenadivši vrlo kratkom obradom The Cure - "The catch" od nepune dvije minute. Kroz ovako gusto sabijen gitaristički koloplet melodija i friških stilskih dezena koji su dotjerali nezavršenu fasadu, a sam interijer je ostao u domeni emocija i romantike s ponekim pikantnijim i drskijim ubodom između stihova, Svemir je dosegao fokus svojeg dosadašnjeg rada. Kada ne bi imali na raspolaganju talent za dobru sjetvu širenja ovakvih specifičnih vibracija u čulnom kozmosu, tj. kad bi ovo bio definitivan ad acta u napretku od kojeg se ne može više dalje, album bi mogao dobiti najveću moguću ocjenu. Ali pokazali su da tek otvaraju nove kreativne sfere i da se nisu zaustavili u potrazi pronicljivo iskoristivši psihodeliju, space i indie-rock s kojima tek vjerojatno predstoje nove avanture, a kako stvari stoje kod rada gitare, tu bi dizajn mogao ponuditi i jazzy bravure, kompleksnije aranžmane i još štošta toga. Svemir se širi.

Naslovi: 1.Male laži, 2.Iz daljine, 3.Vrijeme, 4.Zmajev dah, 5.Pobratimstvo lica u svemiru, 6.Zimska, 7.Kasno (Indian summer), 8.Catch (The Cure), 9.Dunjina pjesma, 10.Snijeg

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 23/05/2016