Peteročlani metal bend Mburns iz Crikvenice postoji već pet godina. Međutim, događale su se određene promjene u postavi benda. Sadašnja postava je nepromijenjena od 2008. godine. A ona je Rino Klanfar (vokal), Daniel Hanik (bas), Dorian Vujinović (gitara), Marko Stojanović (gitara) i Igor Klanfar (bubnjevi). Bend je nastupao diljem Hrvatske. Ali i u Sloveniji i BiH u okviru Banja Luka Demofesta. Trenutačno se nalazu u procesu izdavanja svojeg prvog dugosvirajućeg albuma. Cijeli izdavački rad su preuzeli na sebe, bez ikakvog izdavača. Istoimeni album se sastoji iz 14 pjesama. I nastao je u studiju Igora Rogovića u Crikvenici, koji ujedno zajedno s Igorom Klanfar potpisuje i produkciju albuma, te njegovu masterizaciju.

Uvodna skladba albuma je kratki, instrumentalni intro, misterioznog imena "131". I sastoji se zapravo iz dva dijela. Koji ujedno simboliziraju određenu melodijsku disonancu, što će se još ispostaviti kao jedna od glavnih karakteristika u stilu Mburnsa. Naime, prvi dio sladbe tvore atmosferični, plemeniti zvukovi violine i melankolična, lagana melodija gitare. Koju neposredno prekidaju teški rifovi gitare u maniri doom metala, praćeni jakim udarcima bubnjeva. Jako dinamične dionice gitare dominiraju u idućoj skladbi "The oncoming". Prezentnost duplog vokala se ujedno odrazuje i na melodiju skladbe. Dok su u dijelovima s cleam vokalom zastupljeni veća melodičost i atmosferičnost, u dijelovima gdje nastupa grawl vokal, to su žestoki, brzi ritmovi bubnjeva i agresivni, manje harmonični rifovi death metala. I to onog svedskog, melodeath-a. I uklapaju se s riječima skladbe, u kojim se desperatno uviđa da nam predstoji jedna univerzalna kataklizma. I ne preostaje nam još puno vremena, da učinimo ono što hoćemo. Ili barem da iskoristimo ono malo još preostalog vremena. Ali se može razaznati i sva očajna bespomoćnost spram toga događaja i nemogućnost potpunog ljudskog shvatanja što se sve to u biti zbiva. Sljedeću skladbu "Minandeia" predvodi u velikim dijelovima emotivni clean vokal. Samo mjestimično praćen drugim, guturalnim. U velikim dijelovima posjeduje veću harmoničnost od predhodne. Karakteristična joj je dinamična, frekventno se ponavjaljuća, dionica melodične gitare. Također je markantan jedan vodeći, upečatljiv vokalni refren. Koji, čisto radi objektivnosti da bude rečeno, podsjeća na onaj iz Madonine "Like a prayer". Ali uprkos tome, kroz dobro tempirane breakove i varijacije u tempu, skladba posjeduje jednu izvjesnu dubinu. I mogla bi kroz sve ove navedene elemente biti jedan, nazovimo ga, potenicijalni hit. Tome pridonosi također i njen tekst, koji na jedan subjektivan način govori o vlastitoj egzistencijalnoj izgubljenosti. Izostanku nečega stabilnog i konzistentnog u što bi se vjerovalo. Ali i o umoru od pretvaranja biti netko drugi. U nešto sporijem tempu je skladba "Dying with this plague". U kojoj dominiraju opsežne, atmosferične melodije gitara. Uz mnoge varijacije i prekide u ritmu. Vokalno težiste skladbe i dalje leži, kao u predhodnoj, na clean vokalu. Njen tekst je ustvari vrlo kritičan. I stiče se jak dojam da je upućen netkome. A govori o osobi koja je se (radi prekomjernog konzumiranja opojnih sredstava?) udaljila nepovratno od realnosti. I koja će tek to uvidjeti kada bude na samom dnu i bude prekasno.



Skladba "Illumination" posjeduje vrlo izražene rock crte. Što se manifestira kako u vokalnim refrenima, tako i u solažama i ritmičnim dionicama gitara. Jedino kratki nastupi scream vokala, i s time osjetljiva promjena u žestini melodija gitara, odvlaču cijelu skladbu u metalcore vode. Sama bit njenih riječi bi se mogla najbolje opisati 23 psalmom Starog Zavjeta (to je onaj što ga citira Samuel Jackson u Pulp Fiction). U nešto mračnijoj atmosferi je iduća skladba "Junkyard". Iako slovi za jednu od sporijih skladbi albuma, ona posjeduje jaku dinamiku i atmosferičnost doom metala. U kojoj se, tako rekući, rastapaju debele linije basa i duboke, izdužene gitare. Kao i izvrsnu izbalansiranost između clean i scream vokala. Stoga je po meni jedna od najboljih na albumu. U sličnoj mračnoj atmosferi nastavlja se i u skladbi "To infinity". Ali pojačana s dodatnom notom depresivnosti. Spretna međuigra dvaju gitara; jedne lagane, melankolične, i druge, bijesne, praćene diskretnom synth melodijom, nude jedan vrlo raskošan zvučni ambijent. "Inconstancy" se sastoji iz dva dijela. Prvi je, možda i najbolji dio cijelog albuma. U njoj su zastupljene brojne varijacije tempa, energične i oštre gitare, različitih inteziteta i impresivna kombinatorika dva vokala. Dok je drugi dio skladbe dominiran laganim keyboard aranžmanom i tihim, osjećajnim clean vokalom. Polijevan mjestimičnim uletima melankoličnih tonova gitare. Iako ta podijeljenost skladbi pridodaje jedan određen identitet, ipak ta slatko-tužna melodija čini se deplaciranom i odvodi cijelokupni karakter albuma ka jednoj previše nježnoj varijanti. S tim uzimajući u obzir da je glasovna slika clean vokala već i ovako, za moj okus, mjestimice i previše nježna za ovu vrstu glazbe. Srećom, tu je i drugi, scream vokal, koji unosi potrebnu ravnotežu. U skladbi "Lege artis" se pojavljuju jako brze i agresivne melodije gitara. Kojoj, kao kontrast, stoje tipične, usporene pasaže. Skladba je također jako dinamična, sa izuzetno prostranom, epskom solažom. Ona govori o kaotičnoj unutarnjoj borbi sa vlastitim mislima. Grižnjom savjesti, i željom da za izbavljenjem iz toga košmara. Skladba "Victim" je u tipičnoj, indikativnoj maniri Mburnsa. Znači, s mnogobrojnim, filigranim izmjenama tempa i interakcijom bijesnog grawl i melodičnog clean vokala. Pored toga, skladba je pri njenom završetku dekorirana melodijom akustične gitare i ugodnim ženskim vokalom. U njoj se govori o konfrontaciji s teškom realnošću. O lažnim predođžbama i laganju samog sebe. Skladbi "The furies" leži u osnovi jedna moderna death metal struktura. Koja se očitava rafalanjem duplom pedalom bubnja i hiper-brzim, bijesnim gitarama. Koju zaokružuje efektivna solaža. Skladbu, naravno, pratu sporadična, tipična usporenja i ubrzanja tempa. U njenim riječima se očituje jedan ogromni, subjektivni, introspektivni bijes. Koji traži svoj put ka vani i usput devastira mentalno zdravlje. Skladba "Pegasus" stoji pod izmiješanim utjecajima doom-a, melodeath-a i atmosferičnih solaža. Sa čak izletima i u sludge metal. Raskošne, teške melodije gitare, periodični, kratki blastbeat ritam bubnjeva i antemične solaže čine jednu zanimljivu melodijsku fuziju. Tekst skladbe je u svojoj osnovi jedna jednosmjerna konverzacija (ili molitva) sa intimnim, duhovnim stvorenjem ili esencijom (Pegaz). Nada za izbavljenjem pomoću Pegazovih odlika kao što su mudrost, snaga i čisto srce. Jedna od najboljih skladbi albuma dolazi pred njegov sami kraj. Radi se o "The restless sea". Ona se u mnogome razlikuje od uobičajene melodijske šeme ostalih skladbi. Kroz strastvene screamove, vrlo melodične rifove gitara i energijom-napunjene ritmove bubnjeva, posjeduje vrlo visoki (i rijedak) stupanj iskrene dinamičnosti. I odličan je pokazatelj što je sve u stanju ovaj bend ostvariti. Zadnja skladba albuma, "Storm is gone", nastavlja na istom visokom levelu kao i predhodna. Salve ubitačnih rifova gitara se smjenjuju s atmosferičnim breakdownovima i virtuozno struktuiranim ritmovima bubnjeva. I ona doista sa svojim tekstom označava kraj ovog, preko sat vremena, dugog albuma. I onaj kratki, hazardni, savršeni i kao sama vječnost dugi, momenat u vremenu, kada postaje jasno da je došao zadnji tren, zadnji otkucaj srca, zadnji dah. U kojem nema povratka natrag. Nema se što ispraviti. Jer je iza sve uništeno. S tehničke strane gledano, kvaliteta snimljenog materijala je besprijekorna. Rijetko se može naći ovako dobro isproduciran album na domaćoj sceni. Što je svake pohvale vrijedno. Na omot albuma je također obraćena velika pažnja. Naslovnicu čini jedan surealno-realistični prizor pustinje u nevrijeme. Gdje se u daljini nazire velika pješčana oluja, iz koje trijumfalno izlijeće krilati konj, Pegaz. Nadalje se u unutrašnjici omota nalaze tekstovi skladbi, sve tehničke informacije vezane za album, zahvala, kao i zajednička slika članova benda.

Nakon tjedan dana intezivnog preslušavanja ovog albuma, moram priznati da mi je se uvukao pod kožu. Izobilje jakih melodija, njegova virtuoznost i stilska aktualnost jednostavno nedopuštaju drugo mišljenje, nego da je ovaj album prvijenac benda Mburns jedno vrlo dobro ostvarenje. Posebito za domaću metal scenu. Ali koje se bez problema može mjeriti i sa sličnim ostvarenjima na svjetskoj razini. Kroz njegovu glazbenu izbalansiranost, izvrsnu doziranost različitih metal žanrova i višestruki karakter, on ima veliki potencijal dokučiti ne samo do mnogobrojnih metal fanova, već i do onih slušatelja, koji se baš i ne nalaze u metal vodama. Ali su žedni jakih rifova, zaraznih melodija i originalnih tekstova. Stoga svi out there, koji se osjećaju ovime prozvanim, navalite. Što čekate?

z. marković // 31/08/2011