Ništa čudno da je bend s ovakvim albumom odlučio posegnuti za streaming i d.i.y. izdanjem objavivši ga samo na bandcamp stranici, no ipak je pomalo diskutabilno zašto im niti jedna diskografska etiketa nije priskočila u pomoć. Reklo bi se, ništa zato. Takva je današnja etika. Ako bend ne želi izdavača neće mnogo dobiti, ali će barem u slučaju europskog tržišta, tamo gdje i pripadaju mnogo toga izgubiti jer je ovdje riječ o četvercu sastavljenom od muzičara iz Luxembourga, Francuske i Belgije. Okupili su se 2015. u najmanjoj od ove tri države u sastavu Claus George Beeskow Camada (vokal), Mehdi Souss (gitara), Lionel De Kort (bas) i Fabio Amir Delgado Issufo (bubnjevi), a po imenima i prezimenima bi se zaključilo da imaju multietnička porijekla. No, kako nema adekvatnog info-press materijala niti na njihovoj bandcamp stranici, može se shvatiti da im je u prvom planu isključivo zanat kojeg su se prihvatili.

A albumčina im vrvi s potencijalnim energetskim nabojem kojeg komercijalna industrija nikako ne bi htjela propustiti ispod svojeg radara. Glazba im je prava kombinacija ranih Deftones i onih najvrelijih Tool s albuma "Aenima" i onda se odmah zna kakav vjetar puše. Osjeti se tu još u pristupu i ponešto System Of A Down, pa i Rise Against koje sami spominju kao jedne od utjecaja, no tempovi su im relativno tromiji, a aranžmani uredno posloženi u kompleksnije građevine korespondirajući gitarskim gradacijama od klasičnih stoner baraža do natruha alternativnog metala. U svemu tome ima i dovoljno 'šusa', pa i headbanginga, no opet sve ostaje u domeni alternativnog rocka koji svako malo koketira s metalom i hardcoreom, odnosno vješto su sastavili osnovnu infrastrukturu da ostane i dovoljno primamljiva za komercijalnu upotrebu, a i još uvijek pristupačna kao underground stil.



Posebnost svemu tome daje 'clean' vokal pun emotivnih naboja i individualnih lirskih preokupacija, no malu manu predstavljaju im uvodnici pjesama koji gotovo redovito isplivavaju iz laganijih, atmosferičnijih intervala čekajući da se razviju korak po korak, odnosno nemaju niti jedan komad koji počinje nekim zavodljivim riffom što bi oborio 'na prvu'. U tom slučaju niti "Your inferno" ne odgovara prohtjevu klasičnog singla premda počinje iz relativno moćnog riffa. U principu, imaju konkretnijih komada na albumu poput "In my clay" s refrenom 'probudi me prije nego što umrem' ili ponajbolje uređene "The journey" (a i najdulje, 6.24), samo se na njen kompletan eksplozivan naboj treba čekati dvije i pol minute, a to je za današnje standarde kada klinci i ini potrošači traže samo ultimativni komad 'ko iz kabla' ipak predugačko vrijeme. U tom slučaju najlakše je samo stisnuti 'next', a to ovaj album svakako ne zaslužuje.

Vrlo lijepo oblikovan od početka do kraja sa šumom morskih valova, ovo zdanje od nepunih 40 minuta sadrži brojne aranžmanske prevrate i ukusno sročene kompozicije koje ne bi smjele ostati neprimjećene, ali kako za sad stvari stoje s obzirom da je objavljeno još u proljeće 2017., odjek na njih je presiromašan jer za njih se još uvijek ne zna.

Naslovi: 1.The sea, 2.Your inferno, 3.In my clay, 4.The journey, 5.Liar, 6.Fisher king, 7.The ocean, 8.Chrysalis, 9.The abyss

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 08/10/2017