U pol' 9 kod Sabe prije neki dan izbacili su novi EP s pet pjesama, koje sam igrom slučaja, uz još neke, upoznao još prošle godine na koncertu u Močvari. Ono što je karakteristično i opojno kod Saba, kako ih od milja zovemo, je kvalitetan pop izričaj pjesama koji bi se treble uredno vrtiti po radio stanicama, a bend već odavno profurati u prvu ligu domaće pop scene. Kako je kod nas sve naopako, tako su i Sabe još uvijek dobro zakopani underground.
EP Starimo sniman je kroz ovu godinu u studiju "Funhouse" Berka Muratovića i donio je prije svega tekstualni pomak. U pol' 9 kod Sabe su dosad najviše bili poznati u LGBT zajednici, a van toga miljea njihova glazba je bila malo u ilegali. Što je šteta, jer ljubav je neovisno o spolovima univerzalna disciplina, te vjerujem da se njihovim tekstovima jednako mogu pronaći bilo-koje-spolne zajednice. Glazbeno gledano, U pol' 9 kod Sabe njeguju pop formu u najiskrenijem obliku, glazbu koju mogu jednako "podvaliti" i alternativnoj i srednjestrujaškoj populaciji.
Album otvara naslovna "Starimo" koja je već pošteno uzdrmala medije, naravno s razlogom. Pjesma ima magiju s kojom se mogu poistovjetiti svi koje dotakne bar jedan mali komadić teksta. Najljepši dio pjesme je stih"Starimo, a ja te volim više nego ikad prije, volim te više nego znam što znači voljeti". Već ta pjesma dovoljno opisuje koliko ova šestorka s lakoćom stvara velike pjesme. "Ljetna pjesma" na najboli mogući način opisuje dugo nam iščekivano godišnje doba. U strofama pjesma govori o onim sitnim stvarima koje bi mogli i češće prakticirati, dok u refrenu kompletno odlazi na more. Usudio bih se reći, siguran ljetni hit, bar u mojoj bilježnici. Pjesma koja je jedina kriva za zero nižu ocjenu od maksimalne je "Dosadno mi je". Tu ne krivim kostur pjesme, koji mi je sjajno sjeo čim sam pjesmu prvi put čuo uživo, već aranžman, koji je odlepršao daleko od zvuka koji grupa njeguje. Prije sveg zamjerka je na klavijaturama u uvodu koje kao da su lagano semplirane i elektronski ugođene, a do kraja mi se mojo pokvari kad nastupi "nabijanje" po bubnju, kojim pjesma zvuči kao remiksirana verzija originala. "Ne razumijem" ima početak raspjevanog klavira, s kratkim pričalačkim uvodom "ove cipele nisu dobre za vožnju" koji pjevačici Martini tako dobro i uvjerljivo stoji i rado bih je češće vidio u jednoj takvoj naratorskoj ulozi. Sama pjesma još jednom pogađa jednostavnošću melodije. A tek kad krene refren, to je himna za sebe koja će se (vjerujem) oriti i večeras u KSET-u. Za sam kraj ostavljena je sanjiva balada "Dok sanjaš putovanja" kojom još jednom potvrđuju zašto su bend na koji ne u budućnosti, već u sadašnjosti, treba računati.
Jesu li Sabe još jednom pogodile u sridu? Ne samo da su pogodile, već su svoje glazbeno putovanje proširile i pojačale za još jednu dimenziju. Pjesmama na ovom albumu pokazale su da su puno više od stroge pripadnosti LGBT zajednici i uspjele su i hetero čistuncima začepiti usta. Koliko će mediji prepoznati neupitnu kvalitetu vrhunskog pop proizvoda, ne znam. Ako tražite nove pop heroje, potražite ih pod imenom U pol' 9 kod Sabe. Ja sam ih odavno pronašao i sretan sam zbog tog!
Naslovi: 1. Starimo, 2. Ljetna pjesma, 3. Dosadno mi je, 4. Ne razumijem, 5. Dok sanjaš putovanja