Otvorivši prilično optimistično novo poglavlje u karijeri sa EP-ijem "To Hell With Poverty!" objavljenim za jednu od najznačajnijih svjetskih EBM etiketa, njemački Electric Tremor, Robert Krušlin - Kruška je album "To Hell With Poverty And The Rest" 2009. objavio kao d.i.y. izdanje. Nije mi poznat razlog zašto nije nastavio objavljivati za ovu cjenjenu njemačku etiketu i počeo izdavati samostalno...

Ovaj novi EP ponovno sadrži samo 4 pjesme, a ovaj puta nema niti jedne na hrvatskom jeziku. Dvije su na engleskom, dvije na njemačkom i odreda su ako ne obrade, ono barem insinuacije na stare i provjerene adute iz 80-ih, prije svega D.A.F. i P.I.L. Glazba je standardni plesni oldschool EBM o kome se nema šta puno govoriti - melodijski elektronski basovi, povremena harmonijska synth struktura i ritam mašina sa vodilicama, činelama i kratkim prelazima. Od pjesme do pjesme Kruška radi nadogradnje sa različitim dosjetkama u svrhu obogaćivanja ritma i provlači vokal preko elektronskih efekata u domeni klasično strukiranog plesnog minimalizma koji je unatoč činjenici da kao takav u obliku EBM-a egzistira već 3 decenije ipak neprekidno stoji u okvirima undergrounda. Praktički u tom pogledu se gotovo ništa nije promjenilo još od 1980. kada su se Gabi Delgado i Robert Gorl zatvorili u studio sa Konrad Plankom i isporučili prototip EBM-a, treći album "Alles ist gut" iz kojeg su se kasnije izvele bezbrojne inačice.

Kruška se dovitljivo poslužio znanim EBM parametrima sklopivši ih u ono što neki pripadnici žanra više vole zvati electro-punk, pa je EP nazvao "Death To Disco" koji imenom aludira na čuveni hit P.I.L. "Death disco" iz 1979. godine mada u glazbenom pogledu nemaju nikakve zajedničke veze. Isto je bilo i sa prošlogodišnjim EP-ijem "To Hell With Poverty!" koji je samo imenom asocirao na Gang Of Four. Kao poveznica sa Lydonom i Public Image Ltd., posuđen je stih 'this is not a love song' za minimalističku pjesmu "Love song", dok je od četvrtog albuma D.A.F. "Gold und liebe" (1981) pozajmljen naslov za istoimenu skladbu. U njoj Kruška polumelodično pjeva jedan repetativni stih na njemačkom, dok je u vrlo brzom tempu "Meine jugend" koji pokazuje i neke karakteristike hardcorea, prisutno 5-6 posve jednostavnih stihova. Uvodna "Boy" je naoko jedina pjesma koja nema nikakve paralele sa spomenutim imenima, mada je kod Hatbrott ponekad teško ustanoviti odakle točno crpi ideje za svoje kreacije. Pjesma je hitoidna, posložena za mogući singl i sadrži cjeloviti, ali vrlo kratki višesmisleni tekst 'ups and down/ boy you turn me/ inside-out/ and round and round' sa efektnim aranžmanom u kojeg su uključeni elektronski štosevi sa izobličenim i 'robot' vokalima.

Osmišljen kao solidan plesni EP, materijal ipak pati od suviše prepoznatljivih elemenata koji su isporučeni na prethodnom albumu "To Hell With Poverty And The Rest". Čak su i neke melodije vrlo podudarne s fragmentima pojedinih pjesama kao da su izvedenice iz već odrađenih radova (osobito iz pjesama "Noć" i "Dead beat"), no u principu, riječ je o standardnom EBM-u gdje ne postoje pretjerano veliki izleti van klišeja. Čak štoviše, ovdje je Hatbrott isporučio svoj najjednostavniji rad do sada koji je lišen bilo kakvih eksperimenata i orijentiran je isključivo na jednu poziciju - plesni podij. S puno sakrivenih erotskih emocija, čelom visoko uzdignutim, te nogama i tijelom koji se gibaju u skladnom 1/1 taktu uz ironičan poklič 'smrt discu'. Otvoreno za sve 'adult' skupine.

Mogao bi usljediti zanimljiv plesni minimalistički, a možda i zabavan album...

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 07/08/2010