Kako se samo čo'ek ovdje ne bi zabavio, otkačio i slatko nasmijao? Imam dojam da bi ovaj komičan hrvatski thrash metal bend iz Đakova uskoro mogao ostvariti kultni status kakvog otprilike imaju istrijanski Po' Metra Crijeva, te žanrovski drugačiji, zagrebački punk zajebanti Biciklić ili osiječki reperi Krankšvester. Kao prvo, čini mi se da vole dobro popiti, te da inspiraciju crpe upravo iz Dionizovog vrča redajući pripite, supijane i pijane preokupacije o svemu i svačemu kroz obilatu zajebanciju i štoseve, neumjerene pakosti bez doziranja s opravdanim psovkama, našim pravim balkanskim pokličima svakodnevnog govora i mentaliteta bez obzira na stanje afekta ili sasvim uobičajenog diskurza od predsjednika Milanovića do zadnjeg klošara koji žica za pivo i cigarete pored dućana. Elem, tematika je narodska i svatko je razumije, istom kao što su milijuni tijekom 80-ih prihvatili punkerski žargon Metallice i svih sukladnih thrash/ hardcore pojava ne samo od te čuvene Bay Area Thrash scene, nego i njemačke, brazilske i britanske. Kad otvorite službenu web stranicu benda analmandica.com/, u biografiji stoji sljedeće, citiram ama baš kompletno jer je potrebno za shvaćanje i doživljaj: 'Bend Anal Mandica nastao je davne 1942. te je, unatoč vrlo kvalitetnom glazbenom izričaju, zbog svoje kontroverznosti, tijekom niza godina bivao zabranjen u svim zemljama jugoistočne i srednje Europe. Godine 1946. članovi benda sele se u Zimbabve te svoj rad nesmetano nastavljaju na području istočne Afrike. No, već 1948. godine bend doživljava novi krah. Basista su pojeli afrički domoroci, a njegovo spolovilo još se i dan danas nalazi negdje u bespućima zimbabveanske pustinje. Nakon tragičnog događaja članovi se vraćaju u rodnu Jugoslaviju te na neko vrijeme obustavljaju svoj glazbeni rad.
Tek 1954. Anal Mandica se ponovno okuplja (no ovoga puta bez basista) i nastavlja s djelovanjem. Unatoč promjeni gospodarskih prilika u bivšoj Jugoslaviji, članovi ne uspijevaju dobiti zeleno svijetlo za objavljivanje svojih pjesama, pa tako potajice usavršavaju svoje glazbeno stvaralaštvo negdje u podzemlju, gdje su svoje projekte smišljali sve do 2003. godine kada ponovo izlaze na danje svjetlo i počinju snimanje svog, zasada prvog i jedinog albuma, koji je objavljen u rujnu 2004. godine. Album Anal Mandica doživio je veliki uspjeh, kako od strane kritičara tako i od strane fanova. Nažalost, bend ni danas nema basista, ali nadamo se da će u skoroj budućnosti i taj mali nedostatak biti nadomješten nekim velikim sviračkim talentom.
Anal Mandica smatra se jednim od najutjecajnijih svjetskih bandova. Njihove pjesme, iako objavljene tek 2004., pokradene su mnogo ranije, pa se tako velike sličnosti mogu naći i u pjesmama Pink Floyda, Nirvane, Metallice, Immortala, Nargarotha, Mayhema, Miroslava Škore i ostalih velikih imena koji su svoju slavu stekli na račun Anal Mandice, čijih su se ostvarenja na ovaj ili onaj način uspjeli dokopati i obraditi na svoj način.

Teme kojih se drži bend Anal Mandica su sise. Naime, članovi banda su uvidjeli da nakon smrti Kurta Cobaina sve više mladih djevojaka obavlja svakodnevne djelatnosti bez sisa. Ispitivanja su pokazala da 75 % mlade ženske populacije danas nema ili ima veoma male dojke, što ugrožava opstanak ljudske vrste i vodi ka sudnjem danu i apokalipsi. Spas za čovječanstvo Anal Mandica vidi u silikonu, koji danas ne služi samo za učvršćivanje prozorskih stakala, dok glazba koju stvara potiče ubrzan rad hormona, lučenje mliječnih žlijezda, pa tako i rast sisa'. I onda, malo teže mi bilo povjerovati da bend uistinu postoji takoreći pola stoljeća i ima 11 izdanja, ah, jbga, nikad prije nisam čuo niti jedno s obzirom da im je zadnje bilo 2010. godine kad još nisu bili prisutni na društvenim mrežama, a pretpostavljam da nisu imali niti myspace stranicu, no sasvim razumijem takav antagonizam tog vremena. 13 godina kasnije su se ponovno skupili i imaju basista (Bole), a sad, što je bilo u tim plodnim kreativnim godinama, otkrivati će se postepeno, elem ovo im je 11 rad i odmah da kažem lupa kao najenergičniji mogući oldschool thrash bez presedana, budite uvjereni u to. Bubnjarski tempo Joze je neumoljiv, takav siloviti thrash ritam se nije čuo još od vremena prva dva-tri albuma Metallice, pazite, velika je razlika između thrasha i hardcorea jer tu su i strašne gitare Fike i glavnog kreativca Vanje koji je i vokalist u odlično pogođenoj frekvenciji tenora bez neke falset ili visoke growl manire, a tekstovi su, dakako, na hrvatskom. Tu su još i File, te Leo, kako stoji, na klavijaturama koje se baš i ne osjete tokom ovog materijala od nepunih 45 minuta.



Još ranije su objavili prvi najavni singl "Golf Kec", neodoljivo simpatičnu priču o nekoć najpopularnijem automobilu srednjeg njemačkog, radničkog sloja 80-ih godina s kojim su se dičili naši, takozvani jugošvabe. Svaki Švabo si ga je mogao priuštiti za dvije i pol ondašnje prosječne plaće, a mi to nismo mogli niti za jugića ili otmjenijeg stojadina, a kamoli za Renault 4 kojeg sam primjerice, davno vozio jer mi ga je takoreći poklonila ujna za 150 deutch mark. Energija i bijes koji isijava iz ove pjesme na današnju odsluženost stare rage je komedija koja već sada ima oko 35.000 pregleda na youtube, znači, bend je na najboljem putu ka narodskom priznanju, a nakon toga dolazi drugi singl "Pivo" o najboljem mogućem prestanku mamurluka - nakon što otvoriš oči i vadiš krmelje, najbolje je popiti pivo jedno, drugo, treće, pa tako redom odvaljati čitavu gajbu, dve, tri 'ponestalo mi rizli, al nema veze, imam Novi Zavjet i pivo/ molim te Bože pošalji mi Isusa koji vodu pretvara u pivo/ nek' naleti do mene i slušat' ćemo Slayer.../ ja mogu popit više od tebe, napiješ se od pol' piva, puj, ko te jebe! Popijem dvije gajbe bez jebemti, a s jebemti popijem i tri'.



Ništa voda, ništa vino, samo pivo. Čudno za Đakovčane, vidiš, ja uglavnom pijem samo vino i gemište jer sam seljak z Gruntovca podno Bilogore, a pivo već podulje vrijeme ne smijem piti jer mi diže cukorabo v krvi. Kad pogledate ova dva video spota, tu su prisutni vodeći glumci, hrvatski ovčari kojima ne treba nikakva poduka, očito jest da se ovi Đakovčani znaju prilagoditi kurentnoj situaciji sa zajebantskim empatijama i metaforama koje, kažem, mogle bi osvojiti najširi ex-Yu prostor upravo zbog ovakvog sveopće nacionalnog pristupa ka južnim Slavenima govoreći iz istinskog undergounda sočne metafore i insinuacije, a onda, pogledajte i komičan omot, te stražnji omot. Sve to jest jako dobra zabava, otkačena i smišljena zajebancija bez daha nastavljajući s uglavnom vrlo kratkim pjesmama do 3 minute. "Grmljavinsko nevrijeme" bombardira pljuskovima kratkih rafala s aktualnom vremenskom prognozom, ustvari kritikom društvu koje je zabranilo ispaljivanje raketa u ledene oblake koji donose tuču i poharaju nam sve žito i urod, "Treš metal pas" je speed Slayer zajebancija o fejkerima, jedna od mogućih himni, a nakon toga slijedi "Hans", još jedna energična bombetina s komičnim diskurzom o Švabi koji je šerif Europe 'jači je od Švarcike i Čaka Norisa, popije više od Jelcina Borisa', ali ima podosta toga u lirici poput najoriginalnijih socio-političkih tekstopisaca današnjice Barneya (Napalm Death) ili Grahe, alias Damira Avdića, sve je tu koncizno složeno i rečeno. Zajebantska "Metallica na kirvaju" je bezuvjetno već sad legendarni evergreen u onome smjeru kuda, kako mi se čini ide Anal Mandica raspredavši priču o planetarnoj popularnosti Metallice koju svi slušaju, a čini mi se da bi ovo mogao biti još jedan odličan singl s otvorenom konstrukcijom najpopularnijeg metal benda.

'U MOM SELU NA KIRVAJU
METALLICA SVIRA
JAMES PJEVA LARS BUBNJA
A KIRK SOLIRA

NA BASSU IM JE NEKI
TRULI MEKSIKANSKI HOBIT
AL TAJ NIJE S PRVA ČETR
PA PIČKE NEĆE DOBIT

U MOM SELU NA KIRVAJU
S PRVA ČETR SVI PJESME ZNAJU
LEPER MESAJU SVI PJEVAJU
METALLICAMA SE KLANJAJU

SVIRAJU STARE STVARI
DO ALBUMA PETOG
NEMA MJESTA U MOM SELU
ZA ANGERA SVETOG
NE SNIMA IH MTV
NE PRENOSI VIVA
AL IMA DOBRIH PIČKI
RAKIJE I PIVA

U MOM SELU NA KIRVAJU
S PRVA ČETR SVI PJESME ZNAJU
LEPER MESAJU SVI PJEVAJU
METALLICAMA SE KLANJAJU

GEMIŠT TOČI MILE GROBAR
METALLICA JE DRUGAR DOBAR
U BLATU SE BRAVAC BRČKA
NA VATRI SE ČOBI KRČKA

ČIM NAHRANIM SVINJE
I POČISTIM DREK
IDEM NA METALLICU
SLUŠAT FADE TO BLACK
TRAKTOROM ĆU POVEST
I BABU I DEDU
SKUPA ĆEMO BENGAT
U PRVOME REDU

U TVOM SELU KIRVAJ
MOŽE PUŠIT PIŠU
SVATOVSKI VAM BENDOVI OBRAĐUJU MIŠU' I, što je posebnost, od cirka 3.20 počinje zborsko pjevanje zadnjeg refrena čak 6 puta, ono stadionski, da ne rečem Let 3, ali ovi Đakovčani u tančine pogađaju suštinu naše plebejnosti, seljačinizma i šabanističkog mentaliteta jasno uperenim, zafrkantskim stihovima, nadam se da razumijete kontekst 'obrađuju Mišu'. Kovača, naravno. Uglavnom, kompletan materijal je ovakvog rakursa punog cinizma, crnog humora, ali i vedre šegačine koju će svatko otkriti u sklopu žestokog i moćnog thrash metala što je uperen direktno u zabavu, headbanging i glasne himnične ovacije, a posljednja tema "Zračna pumpa - Slikarski stalak" je svojevrsno 'baladično' instrumentalno poigravanje od skoro 9 minuta, ništa ne smeta. Opušta nakon dugotrajne komedije.

Naslovi: 1.Golf Kec, 2.Pivo, 3.Grmljavinsko nevrijeme, 4.Zli treš metal pas, 5.Hans, 6.Metallica na kirvaju, 7.Reuma, 8.Pali, 9.Ja sam pravi thrash metalac, 10.Debil, 11.Simbrator dimbrator, 12.Zračna pumpa - Slikarski stalak

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 04/08/2024