Ivanu Kranželić poznajem kao vlastiti đep, a i ona mene. Bili smo dečko i cura prije mnogo godina, daleko prije interneta, na prelazu 20. u 21. stoljeće. Od jednog Đurđeva 23. travnja u Đurđevcu kad sam joj poklonio stručak đurđica (mislim da je bio četvrtak), a znali smo se još i od ranije. Ona mi je donosila brdo fenomenalnih knjiga koje sam gutao nevjerojatnom brzinom (između ostalog i Salingera i Outspenkog, bome i Karlosa Kastanjedu, ali "Uliksa" James Joycea nikad nisam uspio pročitati do kraja koliko god puta sam se silovao), ja sam joj gotovo svaki dan na audio kasete snimao neki 'dobar album', a ti bokca, relacija od 10 godina razlike se barem u nekim trenucima pokazala opravdano. Nevermind. Ostali smo dobri frendovi. Ima drsko postavljene kontekste vrhunske umjetnice kojoj se nitko ne smije približiti, ali je svijesna da je samo idealan poznavatelj visoke umjetnosti može razumijeti. Ciljevi su bezgranični i elokventno široki, no u kontekstu ove iznimno vrijedne knjige su suženi na dijapazone psihodeličnih i metafizičnih razmatranja šaranjem fleksibilnih metoda jednog od glavnih uzora joj - pokojnog Friedensreich Hundertwassera koji je baš umro u vrijeme našeg druženja, 19.II 2000. godine u kojoj predstavlja svoje rustikalno-grube karikature nadrealizma pomješanog s post-modernom, op-artom (optička umjetnost), te pop-artom. Živih boja u svim mogućim koloritima, ova knjiga od mnoštvo slika dočarava avangaradan smisao Ivane za ubijanjem i sjedinjenjem 'pop' konvencija kroz apstrakciju popularne metode da se sve može izraziti i daleko alternativnije, a mnogi će primijetiti i post-avangardno. Svaka od ovih slika ima nebrojeno metafora, alegorija i značenja poput najboljih mikseva Public Enemy koji su u svoju glazbu utkali nebrojeno mnogo samplova crnačkog funka, a Ivana, nimalo suprotno tome, baš ubada u šaroliki stil afro-amerikanaca, funka i r'n'b-ija nimalo se ne konfrontirajući s rasističkim polemikama, mada se to isprva uopće ne primjeti. "Arteria", kao glavna žila kucavica kroz ovu šaroliku zbirku slika govori o njoj na duboko intimističan način brojnih predrasuda mladenačkog odrasanja, sužitvota s okolinom u kojoj je sticajem okolnosti pripadala i avagardnom sklonošću kakve su rijetko koji Podravci i Podravke pretvarali u vrhunska remek-djela. Naravno, odmah da preskočimo dobro znanu naivu i realizam (mnogi neupućeni tukci smatraju da su TV serija "Gruntovčani" i naiva iz Zagorja), ovdje se nalazi u originalnom izdanku kojeg držim u ruci dimenzije 107 x 157 mm (otprilike veličine džepnog molitvenika) 134 slike u obilato šareno korespondiranim tehnikama tuša, akvarela, gvaža, flomastera, tempere, specijalnih florescentnih boja, ponešto i drvenih bojica, a moguće i još koječega s raznolikim angažiranim pristupom u prilično sofisticiranim metodologijama definitivno se odvajajući od striktne apstrakcije u kontemplacijski koncept regularnog kaosa života, razmatranja krucijalnih, intimnih, socijalnih, političkih i inih premisa dajući povremeno ispisane vlastite komentare i razmišljanja još od prije najmanje desetak godina (a i ranije) s obzirom da primjerice na jednoj od prvih slika stoji datum 14.09.2013. prikazivajući rujanski kišni akvarel. Zna tako ironično prispodobiti 'uvijek budi svoj, ne tuđ, da te ne pojede smuđ', nalijepiti neku poruku na kineskom jeziku ("Chineese eggs"), e, sad tko će ga znati, možda zbog opće poznatog problema pretjeranog razmnožavanja, ha-ha-ha..., pa zanimljivih psihodelika 'imam pticu u glavi' (asocira na spomenutog Kastanjedu i iskustvo s pejotlom), bome se ovdje nađe i crtana pričica na dvije crno-bijele poetske stranice o lošoj komunikaciji s urokanim partnerom koji čitav dan 'zuri u nešto očiju okrenutih prema unutra', a onda nakon cirka polovice sadržaja slijede psihodelici podložni za space-rock s puno očiju koje te gledaju i psihološki analiziraju. Nema ovdje nikakvih strahova i horrora, ovo su artističke vizure sa šarolikim sadržajima, uostalom, Ivana je radila omot za fantastičan album Svemir - "Tako jako" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=20077 (2014), te je imala nekoliko samostalnih izložbi još prije toga. Ova zbirka je prikazuje u punoj kreativnoj snazi mašte o zbrkanom svijetu prije COVID-19 pandemije kome je manjkalo snova i igre u žustroj borbi za prestižem, zapadna civilizacija se, osobito naša domaća zbog ulaska u EU polakomila od 2013. za glomaznim fikcijama s nedostižnim materijalnim ciljevima, a Ivana je veličanstveno odigrala svoju vizuru svega tog stanja, rečemo pa čak i od prije ulaska Hrvatske u EU jer njene ideje su, kao naposljetku i ova knjiga, to jest zbirka oslikanih motiva, jaki hardcore art ukusno urađen sa sofisticiranim eksplicitnostima i šaržom bogate umjetničke mašte da se ama baš svaka slika mora pomno promatrati istom mjerom kao što primjerice slušamo nekog glazbenika kojeg, recimo dobro poznajemo, o čemu priča i govori.

Jedina šteta jest da je Zdena Franjić olako pristupio ovom izdanju isprintavši crno-bijeli dezen na samo 33 stranice (s po 2 slike na jednoj stranici) koji se, kao što mi reče i Zdena i Ivana još nije prodao u niti jednom primjerku. Ja imam oba, a original u koloru ću vratiti Ivani, kod mene je, pa ima već više od godine i pol s kutijom koju je poštom poslala na tiskanje. Mnogo njenih slika iz ove zbirke valja u budućnosti povećati i uokviriti, te napraviti izložbu, ne samo u đurđevačkoj galeriji u čuvenom Starom gradu, već i u drugim galerijskim prostorima jer art, pogotovo ovakav moderan i prijatno otkačen, uočljiv i šaroliko razigran jest i za djecu isto kao i za senilne starce. Sjeća se Ivana, imao sam staru baku koja je mislila da je ona dečko jer je tada imala kratku kosu, pitala ju je 'dečec, jel' si ti Piškorec?'. Bila je to odlična zafrkancija nas, tada mladih i nadobudnih, jedno zaista lijepo vrijeme kad smo samo čekali pad HDZ-a i očekivali drastične promjene do kojih nikad nije došlo. "Arteria" između ostalog ima i takve duboke socio-političke poante. Shvatiti će te kad okrenete i uronite u originalne crteže

horvi // 25/04/2024