Svako malo svjedočimo nekoj revalorizaciji glazbene prošlosti i vraćanja starih dugova kako bi se stvari posložile u onom kontekstu kome su pripadale. Tako smo u posljednjih nekoliko godina dobili čitav niz nepravedno, a mnogo puta i slučajno zagubljenih, zaboravljenih ili samo nemarno odloženih snimaka različitih regionalnih imena što su najčešće, mada i ne vlastitom krivicom utrpana u underground jer nisu bila 'vidljiva' širokom auditoriju unatoč povremenoj medijskoj pažnji, koncertima, pa i značajnijim nastupima. Sudbinski, neke stvari su se i morale tako odvijati. Nekima je cenzura skratila krila, neki nisu bili dovoljno hrabri ili su muku mučili s izdavačima, a najčešće je odustanak zbog kojekakvih razloga uzrokovao globalno navlačenje zastora na ono malo uočljivog aktivnog života. Ipak, slučaj niškog benda Wagner Hat Lang Gehalten (Wagner je dugo zadržan) imao je proročansku simboliku već u samom imenu kao da su unaprijed znali, ili bili predodređeni da se priključe serijalu gubitnika koji nisu uspjeli iskoristiti plodno vrijeme autorskog dejstvovanja premda im same tadašnje okolnosti i nisu dozvoljavale zamah u širim razmjerima. Ovaj svoj jedini zapis od punih 45 minuta radili su s producentom Peđom Cvetičaninom iz Dobrog Isaka u najlošijem i namračnijem periodu za čitavu ex-Yu regiju koncem 1993. i početkom 1994. kada je na ekonomskom, socijalnom, društvenom i političkom planu sve otišlo u propast bez ikakve šanse za adekvatnim popravcima. Velika federacija se rasturila na 5 državica koje su počele svoje nespretne živote pune kaosa, prekinuti su bilo kakvi diplomatski i bilateralni odnosi, a shodno s time, rastrančirala se i velika rock scena koja je zahvaljujući enormno tiražnim zvijezdama povukla i dobar dio sakrivene i nepoznate glazbe na dnevno svjetlo.

U tom očajnom vremenu se i nije moglo preživjeti na kulturološko-umjetničkoj razini popularne glazbe izuzev ako se nije namijenski glibilo i rozgalo po umjetno stvorenim trendovima nacionalnih ponosa u oblicima domoljubnih pjesama, dance-popa, tamburaša, zabavnjaka i narodnjaka, elem izričaja koji je pod paskom patriotizma bio najsnažniji mamac za odvlačenje pažnje cjelokupne javnosti od kurentnih svinjarija. A Wagner Hat Lang Gehalten po niti jednoj osnovi se nisu uklapali u presudne faktore mozaika tadašnjih tokova. Bili su posve izvan nacionalističkih segregacija, lažnih empatija, navlačenja vode na onaj mlin koji je naprofitabilniji i najučinkovitiji. Stvarali su svoju muziku i svoj stil kao da i ne žive u stvarnom dobu mračnjaštva, a opet, sa svim svojim parametrima su bili uronjeni u vlastite mrakove, strahove i paranoje koje su proizašle iz jedne sasvim drugačije kulture i svjetonazora koji je došao sa Zapada putem rock, punk/ post-punk, gothic, electro i industrial trendova. Bend je radio u prvoj polovici 90-ih sve do 1996., a jezgro postave su činili Nikola Stojanović, Nenad Trajkov, Ljubiša Mitić i Olja Wagner, danas vrlo dobro znana vokalistica grupe G., basistica u Language.Sex.Violence. i solo umjetnica sklona eksperimentima, dream popu, gothicu i elektronici. Jedno vrijeme kroz postavu su prošli Mane, Maranzana, Milan Vd i Vlajko.



Ovaj njihov materijal pokazuje interes za sirovi punk-rock koji je tih godina očito bio inficiran grungeom i gothicom. Gitare su noiserski žestoke u melodičnim riffovima, tempovi prilično brzi (živi bubnjevi) na samom početku kroz pjesme "Moj si!" i "Veštačko cveće", svirka dostatno kompaktna, a Oljin vokal ciktavo visok, no ne i kreštav poput tadašnjih aktualnih zvijezda Donite Sparks (L7), Kat Bjelland (Babes In Toyland) ili Courtney Love (Hole) s kojima se i u žanrovskom aspektu ovdje pronalazi podosta bliskih paralela. Od žešćih kompozicija nameće se kompleksnija "Subspace" s daškom Sonic Youth, te "Ausbluten", "Sušne godine" i "Ultrmarinblau" koje osim spomenutih sličnosti iz onog perioda danas imaju pravu ulogu katalizatora spajajući nekadašnji žestoki segment ex-Yu novog vala s onime što krasi Repetitor, odnosno, ako ćemo pravo, bile su debela prethodnica današnjeg retro zvuka kojeg prečesto mnogi prisvoje kao vlastiti autorski legitimitet. Znatno laganije "An diesem Dienstag", "Wie zeigen sich diese verstehen" i čak 8 minuta dugačka "Šaputanje na jastuku" osim što su otpjevane na njemačkom pokazuju i sklonost ka gothicu začinjenom noise/ industrialu na relacijama Bauhaus/ Siouxsie/ Swans/ Nick Cave/ Einsturzende Neubauten, a prava darkerska noiserana "Body building" je jedan od rijetkih komada s muškim vokalom koji se još pojavljuje i u "Woher kommt der wind".



Formati i infrastruktura su klasične građe bez ikakvih većih odstupanja, no unutar relativno kraćih obrazaca od 3 do 4 minute nalazi se mnogo gitarskih detalja i zanimljivih tehniciranja, kao i povremenih eksperimentiranja koji čitav stil provlače od punka do noisea i alternativnog rocka sa spomenutim grunge gabaritima u kojima se ističu elementi Mudhoney, Pixies i Nirvane. Zahvaljujući sačuvanim snimcima s traka, čitav materijal je digitalno obradio Ivan Jelenković Pivce u svome pariškom studiju Furuna, a završni master Mihajlo Obrenov (dreDDup). Može se slobodno konstatirati da je ovim, po prvi puta objavljenim materijalom koji je čučio 23 godine barem djelomično zadovoljena pravda prošlosti, točnije nepravda po kojoj je ovaj bend nakon utrnuća potpuno zbrisan s lica scene bez ikakve opipljive dokumentacije. Sve ono što nisu uspjeli iskoristiti u datom vremenu ovdje im se vratilo barem u personalnoj varijanti da konačno postanu vidljivi za najširu audijenciju. Album je postavljen na bandcamp i može se slobodno skidati, a unatoč ovom ogromnom vremenskom odmaku, snaga njihove glazbe i izričaja uopće ni malo nije okrnjena karijesom da bi trebali patiti na račun demodea ili nekurentnosti. Imali su sve potrebne atribute koji su ih poput formalina zadržali u mladom i još uvijek friškom zvuku što se doima kao da je netom stigao iz undergrounda koji se nimalo ne obazire na benavost balkanskog mainstreama.

Naslovi: 1.Moj si!, 2.Veštačko cveće, 3.Body building, 4.Der nebel, 5.Subspace, 6.Ausbluten, 7.Woher kommt der wind, 8.Sušne godine, 9.Ultrmarinblau, 10.An diesem Dienstag, 11.Wie zeigen sich diese verstehen, 12.Šaputanje na jastuku

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 03/06/2017