Dvanaest pjesama u nepunih 14 minuta pokazuje relevantno visoku snagu i brzinu ovog benda iz New Yorka koji se neprestano koška s promijenama postava nikako da održi koliko-toliko koegzistentni krug glazbenika ostajući redovito praznih rukava nakon objavljenog diskografskog izdanja i promotivne turneje. Stalni članovi Travis Reilly (vokal) i Rick Jimenez (gitara) već po tko zna koji put su primorani da se služe s onime kadrom koji im je pri ruci, uvježbavaju ga, naprave nove kompozicije, snime materijal i potom se pozdrave kao kolege koje se možda više nikad neće susresti na zajedničkom gigu. Ipak, ovom prilikom se vjerojatno nakratko vratio stari bubnjar Dan Bourke (ex-Stray From The Path) iz vremena prvog albuma "Sundowning" iz 2006., a na basu je Johnny Moore, koliko mi se čini prvi puta u postavi.



EP je ustvari zamišljen kao obljetnica desetogodišnjice spomenutog debi albuma (i 12 godina od prvog nastupa) tekstualno se busajući o neuravnoteženoj karijeri benda koji je nekoliko puta dosezao iznimne kreativne vrhunce, pa čak i bio nadomak šire popularnosti s kojom su imali prilike izaći iz underground krugova NY hc scene, a onda se praktički stropoštao na početne demo pozicije i sa svakim novim izdanjem kretao gotovo od nule koji puta i koketiravši s alternativnim rockom. Vrlo bijesne pjesme poput naslovne "Bastards still remain", "Absolute power corrupts", "Space mountain" i svega 29 sekundi dugačka "You think I don't know" su nabijene upravo takvim referencama s dakako vrlo kratkim i jezgrovitim sadržajem koji jedva da prelazi termin od jedne minute svojim blitzkrieg-bop napadima klasičnih hardcore gabarita. A himna "This is hell" na najbolji mogući način opisuje karijeru benda.

"This is hell"

'Uskrsnuli, ustali iz groba
Prejake kletve za robove do smrti
Godine su prošle, tama se nastanila
To je bilo tada, ovo je pakao

Proveli toliko dugo pod napadom
Sada ćemo stisnuti PIN
I vratiti se nazad

Crte su povučene i strane su izabrane
Iskorijenili smo frendove iz neprijatelja
Učimo s prošlih grešaka
Asociramo na štakore i zmije

Pokušali su nam nauditi, ali nas ne mogu slomiti
Ne možemo biti niže kad živimo u podzemlju

Sve što smo naučili na greškama
Je imunitet na štakore i zmije'.

Pristup pjesmama je više orijentiran u punk-hc elanu sugeriravši povratak ranim danima zahvaljujući Jimenezu koji umije isporučiti posve skraćene i reducirane sekvence od jednog ili dva riffa po kompoziciji s nemilosrdnim bubnjarskim galopima i dinamikom. Njegovi thrash elementi su potisnuti izlazeći na vidjelo tek u nekim laganijim skladbama povezanih s neizbježnim hardcore standardima ("In the name of...", "Never will it stop", "Retaliate"), a osnovni utisak kojeg ostavlja unatoč sve prikazane energije jest da je materijal neoprostivo prekratak. Taman kad se bend ufura u pjesmu 100% tada se stvar i okonča ne dajući nikakvu širu transparentnost, ali to je vjerojatno i bila glavna namjera s obzirom da je čitav EP snimljen, miksan i masteriran za samo jedan dan!

Vratili su se u vrlo dobrom izdanju. I da opstanu još barem deceniju...

Naslovi: 1.Bastards still remain, 2.Excuses pile up, 3.Space mountain, 4.You think I don't know, 5.In the name of..., 6.Anarchy of Atlantic, 7.Among us all, 8.Never will it stop, 9.Absolute power corrupts, 10.This is hell, 11.Retaliate, 12.No martyr

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 28/08/2016