Nesumnjivo, mnogi gradovi u Hrvatskoj mogu se pohvaliti s vrlo dobrim bendovima - ali Rijeka ima najluđe! Kao najbolji primjer za to mogu poslužiti Super Sexy Flesh Eating Zombie Strippers. Ovaj četveročlani sastav je formiran krajem 2008. godine. A njegovi članovi su Undead (bas), Mr. Trash (gitara), Kralj Zla (bubnjevi) i Lady Trash (vokal). Njihov prvi dugosvirajući album su objavili ove godine i nosi ime "Horrorrific". Album sadrži četrnaest pjesama i dostupan je kao besplatan download.

Uštekam slušalice, pritisnem "play", pojačam i onako, ništa ne slutećeg me zaskočiše razne utvare, čudovišta, naprave za mučenje, paćenički krici i jauci. Mjuza koju prave Zombie Strippers se možda najbolje može opisati kao morbidni horror rock s tekstovima koji su očito nastali pod izravnim utjecajem šokantnih filmova strave i užasa. Atmosfere pjesama su teatralične i manične. Sve vrvi od ludilom ispunjenih gitarskih rifova i bijesnih vriskova psihotičnog vokala u ovom zlobnom rock-opusu straha i šoka; žestoki sonični trip u ludilo i užas. Pjesme poput "Heavy Chains" sa zvukovima čeličnih lanaca nekog mučilišta i prijetećim ritmom realiziraju pravcate izopačene i distorzirane noćne more. Pred-histerično stanje šoka se još dodatno pojačava s raznim jezivim zvučnim samplovima i agresivnim melodijama. Što za rezultat ima četrnaest izleta na noćno groblje, gdje Zombie Strippers hladnokrvno priređuju jednu nezaboravnu bizarnu predstavu strave koja nikako nije za neke mekušce. Mislim, ovaj album se može svatko usuditi poslušati, ali nije zagarantirano da neki poslije toga neće biti prinuđeni zatražiti pomoć psihijatra. Jer Zombie Strippers slušatelja odvode direktno u ralje ludila i vraćaju ga ponovno šokiranog i rastresenog. Baš kao i oni trash-gore-horror filmovi, čija umjetnička vrijednost uopće nije predmetom rasprave. Ali u kojima zato teku potoci krvi i na sve strane lete isječeni ili iskidani komadi tijela. Znači ovaj album je zapravo prava poslastica za sve fanova takvih filmova. Ali ono što najviše kod ovih pjesama iznenađuje su njihove vrlo dinamične i energične melodije, koje se mogu lako svrstati među najbolja skorija izdanja na domaćoj glazbenoj sceni. Kad se samo poslušaju pjesme kao što su "Fuck Off (Disco Delirium)", "Hell Hotel" ili već spomenuta "Heavy Chains" i još poneke druge, onda se ova tvrdnja neće učiniti ni malo pretjeranom. Sirovi i zagušljivi zvukovi gitare i svirepi ritmovi jednostavno zaskaču i tjeraju slušatelja na daljnje slušanje. Kao ono kad znamo da slijedi neki užasni prizor ili scena, ali nam suluda znatiželja ne dozvoljava da se jednostavno okrenemo i odemo. Vokal pokriva raspon od maničnih scremova preko bijesnog lajanja pa sve do prljavog pjevanja. I kojeg podvlaču slojevita punjenja prvoklasnih gitarskih rifova. Naravno, to sve ima smisla samo ako ste u ovome fazonu i neodvojivo prikačeni na horror-trash filmove, niskog buđžeta i s lošim glumcima. Inače će se ovaj album dojimati kao i takvi filmovi - neukusno i bezvrijedno. Ali ako mu se neopterećeno pristupi, onda slijedi jedan čudno primamljivi double-kick žestokih melodija i šokantnih tekstova o smrti, nasilju, grubom seksu i mračnim stvorenjima iz noćnih mora. I koji posjeduje nekoliko zaista pozitivnih uhoparajućih momenata. Dočim ovaj album nije toliko dug koliko bi se pomislilo spram svojih četrnaest pjesama. Većina skladbi je duga oko tri minute. A tu su i kratki intro i outro albuma i manje od minute kratka "Harakiri Deluxe". Tako da je njegova cjelokupna dužina trajanja nekih trideset i osam minuta. Ali sasvim dovoljno da bi ovi riječki zombiji pokazali da i pored svoje ludosti i nastranosti znaju napraviti izuzetno energične i kreativne pjesme. U glazbenom pod-žanru čiji su trenutačno i jedini zastupnici u ovoj našoj ponekad zaista horror-državi.

ocjena albuma [1-10]: 7

z. marković // 28/12/2011