Kao što Rumunji imaju jedne od vodećih protagonista folk-metala, za sad još uvijek nedovoljno poznatim Dirty Shirt sa zabavnim akcentom posljednjeg albuma "Letchology", tako im susjedi Bugari imaju najnoviju akviziciju, ali u black metalu - ovaj bend o kome se još ne zna ništa točno osim da dolazi iz Plovdiva. Imaju samo bandcamp stranicu na kojoj nema nikakvih podataka, a pretpostavljam da je ovo prva recenzija ovog benda stasalog 2017. Inače, vrlo rijetko imamo prilike susresti izvođače iz Bugarske, osobito u fahu metala, a kad se desi nešto ovako uistinu raritetno, šteta bi bilo da se propusti jer bend kao prvo pjeva na bugarskom i nama južnim Slavenima je manje-više poznat jezik tako da nema potrebe prevoditi značenje naslova pjesama, pa čak niti tekstova koje grčevito mračnim growlom goropadno sikće muški vokalist uz pratnju nekoliko ženskih glasova koji zasebno čine jedan drugačiji dio cjeline. Možda samo navesti da naziv albuma znači 'kameni kamen' ili 'kamen kameni' što stabilizira fabulu prožetu horrorom, fantazijom i asocijacijama na globalno suvremeno doba iz gledišta drevno-mitološke povijesti u kojoj se praktički ništa bitno promijenilo nije. Krv se lije zbog pravde i slobode, zbog razjarenih vukova koji zavijaju poput bure, sluge su uvijek prisutne u svim režimima kao obespravljeni dio najbrojnijeg staleža, a svjetlost je ta koju na koncu čeka svatko degradiran bilo to u realnosti ili fantaziji. Fabula je stoga potpuno na mjestu obogaćena mnoštvom zanimljih leksičkih dosjetki i idealno pogođenih toponima kao što su rijeka, zemlja, more ili mistična gora Sumrak.

Zanimljiv je također i konceptualan pristup nakićen s nekoliko ambijentalno-atmosferičnih tema izvedenih autohtonim balkanskim udaraljkama, zvoncima, frulama, zveketom lanaca (možda i synthom?) dajući obredni paganski štimung koji uz sjajno odrađene "More" uz šum valova i "Reka" sa spomenutim nijemim ženskim vokalima, te najduljoj "Gora Sumrak" (5.20) teatralno i potpuno zasebno razdvajaju koncept na vrsno protežiranu dramatiku poput radio emisije za umjetnički kolegij 3. programa Radio Zagreba i poznavatelje moderne post-avangarde. Ovakvih tema na albumu ima ukupno 4 i mogu se odvojiti kao poseban dio za revaloriziranje od nekih 8-9 minuta što je specifičan slučaj budući da izvođači ovakvog kova ne poklanjaju mnogo pažnje na atmosferičnost medikamenata. Po tome bi se dalo naslutiti da je bend došao iz dramaturško-teatralnijih sfera proučavanjem književnosti, povijesti, etnologije, a i antropologije, dok je onaj glavni dio od 8 pjesama okrenut u oldschool black metal maniru u kome se ne preza upravo i takve ambijentalno-atmosferične detalje utkati u njih.



Sam početak albuma s najžešćom "Kryv", elem bez ikakvog instrumentalnog 'intro' uvodnika, odmah u šiba melodičan black pun tremola i minimalističkih struktura uz lupkanje po 'limenom bubnju', dok je šaputava "Senki" ustvari prvi ambijentalno-atmosferičan kratak teatralni komad koji odmah razbija neku tezu kako pred sobom imamo klasičan black metal. "Vylk" počinje tim melodičnim ženskim vokalima prepoznatljivim po balkanskom folk tradicionalizmu i vučjim režanjem u koje se razbarušeno uključuje i glavni pjevač, a tempo je nešto sporiji, no u cjelini gledajući, ovo je Sumraku jedna od najkompaktnijih stvari na albumu koja osnovni žanr spaja s gordom world-music monumentalnošću. "Zemya" je još tromija, a i najkraća je od konkretnih black stvari (3 minute) šibavši daleko dovitljivije riffove pune zavoja i okuka, te prateće vokale i frule, a naslovna "Kama ot kamyk" potpuno pada u srednji tempo na kojeg se čak i može zaplesati, baš ako hoćete i disco, no melodija je raskošno uređena himničnim arijama pozadinskih vokala, šumovima valova i osvježavajućim laid-backom rođenim za rock-operu u kojoj se točno osjeti balkanski ponos voljene otadžbine. "Burya" je neslavenskom jezičnom području malo teže objašnjiva riječ jer u leksiku postoje razne inačice razornog vjetra s kojim će se anglo-saksonski i ini dio zainteresiranih gombati što točno predstavlja, a nije uragan, hurricane, gale, tempest, blow... Pjesma je razarajućeg tempa što podiže ritam sinteze do cirka polovice kad se ponovno nakratko pojavljuju ženski vokali uz frenetičan mračan muški krešendo. Najdulja "Slugi" (8 minuta) čak ima potporu ksilofona i čudnovato usklađenog obrednog galopa kakav se u žanru rijetko susreće pri čemu si je bend dozvolio i Burzum metodu razvučenog aranžmana, naravno onog nakon Vikersenovog povratka sa čuvenim, mnogo laganijim albumima "Belus" (2010), "Fallen" (2011) i "Umskriptar" (2012). U tom pogledu, ovo je jedna od najproduhovljenijih stvari na albumu za duže relacije otvarajući dovoljno prostora za budućnost benda pozicioniravši se na šturu postavu bubanj-bas-gitara-vokal, jer, koliko mi se čini, ne postoji druga gitara. Možda je u bendu još jedan član zadužen za te specijalne zvučne efekte, ksilofon, klavijature, frule, a možda i nije. Vrlo slično se može reći i za teme "Bitka" i posljednju, posve obrednu, tromu i gitarski najmelodičniju "Svetlina" (skoro doom uz odličan vokal frontmena) koje zrače maničnim shoeblack figurama.

Zanimljivo je i to što nema nikakvog instrumentalnog 'outro' izlaza, izhoda, изходa, već se sve nalazi unutar art koncepta poput ugođenog filma iz kojeg su izbačena uobičajena režiserska preseravanja sa šablonskim metodama. Jedno je raditi na Balkanu, a drugo je biti oivičen pritiskom slave. Ovi Bugari su napravili izniman debi album, uzbudljiv i inovantan bez ikakvog tereta na račun nekih starih ostavština žanra. Za početak, više nego sjajno. Samo tako!

Naslovi: 1.Kryv, 2.Senki, 3.Vylk, 4.Reka, 5.Zemya, 6.More, 7.Kama ot kamyk, 8.Burya, 9.Slugi, 10.Bitka, 11.Gora Sumrak, 12.Svetlina

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 17/05/2019