Stvoriti nešto novo je teško. Novo ali doista dobro. Nešto što ima potencijal širiti se dalje snagom i brzinom nekog superzlobnog virusa iz tamnih afričkih prašuma. Takav jedan napad na ostatak svijeta je otvorio Jain, beogradski post-hardcore bend. Svu svoju udarnu snagu su koncentrirali u novom EP-u. Koji su kao besplatan download priključili na globalnu digitalnu mrežu poznatu i kao intertnet 17. ožujka ove godine. Tog zlokobnog datuma, na moju žalost ili sreću, i ja sam postao njihovom žrtvom...

Prvi val napada, a ujedno i najjači kojem sam bio izložen je pjesma "The Less You Hide, The Less You Die". Cijela pjesma je ispunjena vrlo virtuzonim melodijama. U kojoj prevladaju kratka usporavanja tempa. I između kojih vladaju jake hardcore pasaže. Gitare vrlo autoritativno svojim hipnotičnim dejstvom ostvaruju jednu izuzetno napetu i dramaturški jaku atmosferu. Dok vokal iznosi svoje najdublje emocije i uvjerenja i pretvara u odličan tekst. Riječi 'nesavršenost je ključ ljepote' protežu se poput dalekoistočne mantre cijelim komadom. Jer svaka moguća i zamisliva ljepota leži ustvari isključivo i samo u očima posmatrača. I sve odgovore naći ćemo u zrcalu ispred sebe. Pjesma poziva na oslobođenje od serviranih iskrivljenih medijskih mišljenja i mediokritetnih nazora, što nas čine slijepcima. Ali budućnost se ne može temeljiti na lažima. I što se manje budemo skrivali od istine, manje ćemo biti mrtvi. U istom intenzitetu je i "Hands Of The Unjust". Obilježena je dinamičnim kontrastima između melodičnosti i divljih i brzih erupcija gitara. Vokal također varira od melodičnog pjevanja, preko emotivnih screamova, pa sve do bijesnog recitiranja svojeg teksta. U kojem se pita zašto ne možemo jednostavno otići odavde? Kad će sva ova patnja jednom završiti? Dok buljimo u tv, dok proždiremo novinske papire, naša sudbina je u rukama nekolicine nepravednih. Koji imaju svoju korist od toga i samo prave svoj prokleti profit. Zamagljuju naše vizije i prave od nas žive mrtvace. U početnom brzom hardcore tempu i uz primjetan utjecaj metalcora je "This Mindless Competition". Ali neposredno prelazi u sporiju varijantu same sebe. Koja jedino ima za cilj još samo na što jači način izreći: umjesto što se u besmislenom rivalstvu međusobno natječemo i mrzimo jedni drugo, da se prestanemo igrati glupe i bahate dječje igre. Te da se okrenemo i spasimo jedni druge. I konačno u "Our Night", uz razuzdane gitare i pobiješnjele bubnjeve, se razotkriva duh koji je se oslobodio od besdušnog svijeta. Svijeta koji polako toni u svoj vlastiti zaborav. On poziva sve da sagledaju i osjete vatru koju smo svi zajedno konačno zapalili; ovo je naša noć, naš sveti zločin.

Potpuno u duhu post-hardcora i pored klasične hardcore glazbene podloge, Jain je nadogradio utjecaje metala i noise rocka u jedan neobični ali originalni i vrlo ekspresivni stil. Pjesme su dobro producirane. Vokal je i pored svojeg energičnog i zahtjevnog karaktera savršeno razumljiv. Uz tekstove koji na svoj britki način rasprostiru vrlo radikalne, ali ustvari s ljudskog stajališta gledano, najnormalnije stavove. Upakirane u inovativne i sviježe melodije. Mogu samo reći da su ove četiri pjesme malo. Premalo. I nadajmo se da će uskoro uslijediti i novi album.

ocjena albuma [1-10]: 8

z. marković // 12/10/2011