Crna Afrika se baš i ne može u nekim količinama mjeriti na metal karti. Zimbabve, Uganda, Kenija, Mozambik, Namibia, Etiopija, Bocvana, evo i Angola imaju svega skupa tek jedva tridesetak aktivnih bendova, a skoro toliko, malo teže za povjerovati - Madagaskar! Interesantno, metal bendove iz velikih crnih država poput Kameruna, Konga ili Nigerije teško da se mogu pronaći. Stoga je angolski peterac Singra iz glavnog grada Luande praktički skoro raritet sa 6 aktivnih lokalnih imena s time da bubnjar Claudio Henriques paralelno radi i u Porta Magna, nešto friškijem bendu o kome će također biti riječ na ovim stranicama. Kratki dosje kaže da Singra postoji od 2008., prvi EP "Eu Contra o Mundo" objavili su 2013. i onda pauzirali 8 godina kada su izbacili drugi EP "O Portal" i singl "Revolução", a na tim materijalima se praktički nalaze sve pjesme uvrštene na ovaj debi album izuzev novih, uvodne "Nemesis" od 9 minuta, klavirske laganice "Lágrimas ocultas" i naslovne mračne polubalade "Casa assombrada" kojoj prethodi kratki ambijentalni instrumental "Arrepios".

Sad, da li je starih 6 komada ponovno snimljeno, ne bih garantirao osim recimo pjesama s prvog EP-ija okačenog na bandcampu 2013. gdje se ispričavaju za loše performanse jer nisu mogli naći neki dobar studio, avaj, no taj materijal se ne može slušati na bandcamp playeru. Kako god, osnovna definicija jest da sviraju kompleksan siže thrasha s groove elanom, ono kreni-stani tempove s mnogo 'up & down' karakteristika, nazubljenih riffova, ispresjecanih gitarskih manipulacija staccatima, uronima u ambijentalne i atmosferične dionice, te imaju silovito dobar vokal frontmena Nuno Alvesa na portugalskom jeziku koji podjednako barata prljavim i čistim pjevanjem.





Kreće se moćno sa spomenutom "Nemesis" u zatjeravanju ka thrash i mathcore figurama s vijugavim melodičnim linijama i završnici klavira s gitarskim staccatima koja upravo čine okosnicu većine pjesama poput post-metal "O portal" s kojim se približavaju sferi Neurosis i Cult Of Luna, dok je stara "Puma" sa iščašenim lirskim konfiguracijama metaforičke zvijeri jedna od onih slobodnijih eksperimentarija nalik na Soulfly i poneke sekvence stare Sepulture kada su braća Cavalera znali ubacivati paganske i etno motive. "Soldado desconhecido" jedina starta s punom hardcore thrash snagom i tutnjavom, no već nakon prve minute skreće u tromiju brzinu iz koje neprekidno vrše isprekidano mljevenje održavajući vrlo sličan karakter "Perfume da rosa negra", elem, vraške putanje gdje se ne zna kamo će kompozicija krenuti, a sve vrlo fino i kompaktno štima sa završnim psycho-space dekoracijama.



Vitalni borbeni singl "Revolução" nabijen socio-političkim angažmanom oko korupcije, zavjere, banalnih životinja što postaju kanibali i općem pozivom na revolt i pobunu ima stanoviti pamflet nacionalne budnice s obzirom na stanje u državi 'esquece a cama, e exclama: A revolução te chama… ' (zaboravi krevet i vikni: revolucija te zove'). Ovo je svakako najjača stvarčina gdje nisu mnogo skretali u kompleksne strategije, kao također niti u nabrušenoj "Trevas sobre horas vatias", uz "Puma", najstarijoj kompoziciji solidne dinamike.



Vrlo dobar, neobičan stil s raznolikim pjesmama u modernom šlihu za kojeg bi mnogi dali štošta da ga imaju pri ruci kao inspiraciju, pogotovo oni zagubljeni bendovi što više niti sami ne znaju gdje se nalaze upecavši se u kojekakve trendove. Međutim, evo baš netom prije objave recenzije ovi odlični momci su na facebook stranici obznanili da se razilaze i svatko kreće ka nekim novim izazovima. Šteta.

Naslovi: 1.Nemesis, 2.O portal, 3.Puma, 4.Soldado desconhecido, 5.Perfume da rosa negra, 6.Revolução, 7.Lágrimas ocultas, 8.Trevas sobre horas vatias, 9.Arrepios (intro), 10.Casa assombrada

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 31/08/2023