Sada već vrlo bogatoj diskografiji naših jako dobrih prijatelja, belgijskih Thot, pridružuje se i ovaj sramežljivi d.i.y. EP na kome su vodeće mjesto dali Arielle Moens koja pjeva u čak 4 od 5 pjesama! EP je snimljen još 2011. i bend ga nikada do sada nije dao u javnost smatrajući da nije 'dovoljno dobar'. To je pomalo pretjerano za reći. Jest da nije isproduciran kako bi trebao i mogao biti, te da je praktički demo, ali je vraški kvalitetan i kao takav je pravi raritet kojeg sam osobno dobio kad su Thot imali onaj veličanstveni koncert u zagrebačkom SPUNK-u prilikom 13. rođendana našeg weba 6.V 2014.

Ovdje ima 22 minute materijala na kome Thot eksperimentiraju između žanrova s 3 iste naslovne pjesme "The shy summer" u odličnoj uvodnoj industrial varijanti podebljanoj izuzetnim klavirskim i synth intervencijama Hugues Peetersa, te sitnim glitch izletima (naravno, u igri su i basovi Julien Forthommea, te živi bubnjevi Gil de Chevigné, a i gitare frontmena Grégoire Fraya), zatim u frenetičnom erotskom dubstepu od kojeg su izgleda odustali a ovdje im dobro stoji i nikada ga nismo čuli na officijalnim izdanjima ("The shy summer/ colonel up and mister down vs. thot remix"), te lo-fi varijanti za njih s vrlo rijetkom akustičnom gitarom i tambourinom ("The shy summer/ silent") gdje se vokalno pridružuje i sam Grégoire u pozadini pjevajući na engleskom i francuskom. Sve tri verzije su posebne i vlažno napaljene vokalima Arielle, a što je interesantno, u niti jednoj ne ponavlja iste sekvence. Svaka pjesma je snimljena posebno i u svakoj je dala nešto svoje, specifično, a i do sada praktički neuočljivo u cijelom opusu benda. Komotno bi mogla biti frontwoman; ima prekrasan senzibilan vokal, vrlo visoki čak i mezzosopran, odlično pjeva i jednostavno zove na požudu, blud i stidljivi nemoral. U "The shy summer (colonel up and mister down vs. thot remix)" čak insinuira i na orgazam! Grégoire bi joj u budućnosti trebao davati više prostora kad se odluči za emotivne i erotske teme, vokal joj je fantastičan, obara s nogu...

Kompozicija "Prelude to the sun catcher" je s istim tekstom i nadograđivanim vokalima Arielle glazbeno se gibajući po eksperimentima, psihodeliji, glitchu, dubstepu i trip-hopu. Sve četiri pjesme su lirski iste i bile su u post-vizijama Grégoirea da ih ukalupi nekako u onaj sjajan album "Obscured By The Wind" (2011) koji je između ostalog govorio i o senzualnim maštarijama. Možda je čak cijeli snimak nastao samo kao 'otpadak' nekog od sessiona sa snimanja tog prekrasnog albuma, ali kako god, s ovime materijalom Arielle potpuno potvrđuje svoje punopravno mjesto u bendu kao vokalistica, a ne samo kao prateći glas i osoba zadužena za scenografiju.

Naravno da se bend ništa nije mnogo zeznuo ili prevario, ostavio je ovaj EP po strani ovako snimljen čisto za eksperiment budući da cijela postava i prateća ekipa frca elegancijom alternativnog svjetonazora, upravo onakvog kakvog svi očekujemo od alternativnog sastava. Kako je polovica članova benda nakon koncerta spavala kod mene i družili smo se jako duboko u sitne jutarnje sate sve dok nismo pali od umora, njihov tehničar mi se rasplakao na ramenu kad sam mu rekao da sam cijelu svoju mjesečnu plaću dao samo da oni dođu u Zagreb (zaista je momak plakao koliko mu je bilo drago i koliko je bio ganut i razumije 'nas' Balkance jer mu je cura iz nećete vjerovati - Albanije!), a njihov majstor za rasvjetu nas je drugi dan plašio ko' male majmune da se u nekim kolačićima nalazi LSD vikajući u kombiju 'I see the lights' i gutajući te listove kao da su mu ručak! Ha-ha-ha! Mario, jedan od naših webmastera terapije mu je rekao da je totalni luđak, ja se čak nisam niti usudio isprobati što se to nalazi u tim malim 'hostijama' jer me pralo još od sinoć puno onih prilika 'kruha i vina', cijela ekipa se smijala i zajebavala, a s Grégoireom sam proveo nezaboravnih desetak sati u životu (koncert je trajao cirka sat i pol) koje nikada ne možeš smetnuti s uma koliko je to jednostavan i običan čovjek, a fenomenalan na pozornici. I svi su se najeli moje sarme, obične i vegetarijanske, popili su Peđinu rakiju iz Like i pitali me da li se to može negdje kupiti jer je ona rakija koju su si kasnije naručivali u SPUNK-u - 'not rakija'.

Opet će doći u Hrvatsku koja im se stvarno sviđa jer su upoznali prijatelje do groba, ostavili su mi i majicu s amblemom ovog njihovog d.i.y. EP-ija i sramežljivo dodali, ako imaš volje i vremena, ovo recenziraj. Ma šta da vam kažem, ovo je super raritet od ovakvog benda!!!

Hey men. Stop. Listen Thot. Not retro and Joy Division, this is the way, step inside.

Naslovi: 1.The shy summer, 2.Prelude to the sun catcher, 3.The shy summer (colonel up and mister down vs. thot remix), 4.The shy summer (silent), 5.The beginner (live at Radio Panik)

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 30/07/2014