Biografija benda je malo nejasna. Žive u Italiji, pošiljku sam dobio iz gradića Vigevano u blizini Milana, a bend je uzeo naziv iz norveškog jezika što znači 'rijeka' jer evocira na prirodne pejzaže i atmosferu gdje su osnovani 2004. Iste godine, samo nekoliko mjeseci kasnije priključuje im se pjevačica Ivy (pravim imenom Iviana Borissova), a prvi demo rad "Damned Marsh" objavljuju 2005. kao konceptualni live album inspiriran lokalnom povijesti, kronikama, legendama i prirodnim ljepotama. Od 2006. počinju problemi s postavom koja će se svatko malo mijenjati, te su u naredne dvije godine uspjeli realizirati samo EP "Something Wicked" s dvije kompozicije koje je napisala Ivy, te je istovremeno napravila i neke elektronske programe. Uz njezine vrlo nježne vokale potporu joj daje gitarist Andy s opako jezivim đavolskim growlovima, a uz njih ostatak ekipe činili su Ilden (bas), Hammer (bubnjevi) i Dest (klavijature). U prvoj skladbi "Felik" sabrane su osnove njihovog budućeg rada: programirani uvod s interijernim zvukovima gromova, oluje i kiše, lagani gitarski gain legato, postepeno razvijanje melodije uz pratnju klavijatura, te progressive struktura s izmjenama blastbeatova, death/ black elementima, urnebesnim galopima, laganijim atmosferičnijim dijelovima, te unakrsnim promijenama opakih Andyijevih vokala s vrlo senzibilnim clean mezzosopranom Ivy. Za to vrijeme gitare raznoliko šetaju s riffovima, kratkim solažama i improvizacijama neprestano gradeći slojevite strukture od niskih štimova do mračnih staccata šireći bogatu lepezu u kojoj se nađe gothica, sympho i ambient figura. "Something wicked" je otprve napucana snažnim riffovima, melodičnim klavijaturama i psycho izletima s dinamičkim aranžmanom mnogo polažući pažnje ka glazbenim performansima, a Ivy ima daleko izrazitiju vokalnu rolu, dok Andy povremeno koristi i mračni 'clean' back vokal. Jedna gitarska dionica je čak nafilana neobičnim humpa-cumpa ritmovima nalik na heavy-ska, potom i laganim progressive-rockom što pokazuje izrazitu kompleksnost svirača i kompozitora. Ove obje pjesme su dovoljno uvjerljivo prikazale prvi studijski rad benda s posvemašnim stilskim različitostima. Nakon ovog EP-ija prišlo se radu na prvom pravom studijskom albumu, međutim unatoč tome što su neprestano bili koncertno aktivni, sredinom 2009. Andy se priključuje norveškom doom metal bendu Syrach (Napalm Records), s njime svira na dvije Europske turneje, te se potom s Ivy seli u norveški Bergen što je rezultiralo odvojenim studijskim radom. Jedan dio albuma snimljen je u Norveškoj, a drugi u Italiji, sve se miksalo i masteriralo u Bergenu, a službeni debi "The Nameless" mrak noći je ugledao u kolovozu 2012. jer se postava ponovno mijenjala. Uz Andyija, Ivy i Hammera na bubnjevima, novim članom je postao basist Dave, dok su Ilden i klavijaturist Dest napustili postavu. Na albumu je 11 kompozicija, od toga čak 4 instrumentala u kojima je Ivy obavila lavovski dio posla s programiranom ambijentalnom elektronikom s obzirom da više nisu imali klavijaturistu, dok je u najkraćem "My land" Andy odvalio nevjerojatno fini staccato s elementima klasične gitarske škole. Ipak, najljepši od svih njih je "The river", 7 minuta dugački monumentalni komad opravdano isklesan od ambijenata, psihodelije, blastbeatova i kompleksnih gradacija jer govori o bendu i okružju u kome živi. Instrumental reprezentativno pokazuje svu kompozitorsku i sviračku vrlinu benda da je spreman na vrlo teške i zahtjevne proporcije. Pjevane kompozicije frcaju enormnom količinom prevrata gdje se ne zna kada će i kako aranžmani otploviti u različitim smjerovima, no ipak se ostaje u domeni kombiniranog temeljca deatha i blacka s mnogo primjesa. Valja napomenuti da su kompozicije stalno privržene melodijama i slušnom užitku upravo zbog stalnih kontradikcija u razinama vokala i izmjenama galopa s laganijim i atmosferičnijim intervalima, kao i gitarskim šaržama "Herculaneum", "Black horse", brutalnom rešetanju "The smell", "Untouchables", a osobito naslovne "Nameless" urađene u izrazitoj progressive stilizaciji. Tu posebno do izražaja dolazi vokal Ivy nalik na Maggie O'Rilley koju cijeli svijet poznaje po radu s Mike Oldfieldom (hit "Moonlight shadow"). Za kraj albuma naredana su dva dulja komada "Wonder room (Amat Victora Curam)" i "Pulcra Silva" s kojima se samo potvrđuje stilska nepredvidljivost. Sam koncept albuma svrsishodno sa zacrtanim postulatima benda razvija metodičku fabulu o snazi i slabosti, kako čovjeka prema svojim bližnjima postavljajući se u ulogu gospodara i žrtve, tako i prema prirodi spram koje je vrlo slabašan. Odnosno, govori o svakodnevnici i povijesti u jednom, ponešto o religiji, nauci, filozofiji, pravdi, vjeri, pogibeljnostima, magiji, sudbini, tj. tipičnim talijanskim preokupacijama, no pričice su vrlo univerzalne i nisu skučene u neke okvire sjevera europske čizme. Tehnički dio posla je obavljen na profesionalnoj razini ne skretajući s art tenzija. "The Nameless" u principu nije samo death/black album, u njemu ima mnogo toga što skreće iz tih okvira sublimirajući sviračku kompaktnost, mnogo drugih žanrovskih dosjetki koje i nisu toliko česte u ovakvoj brutalnoj glazbi (formati bi više odgovarali progressive i symphonic metalu), te prilično dobru produkciju i vrlo fini dizajn grafike kartonskog omota kojeg kad se otvori, cd vam jednostavno sam dođe u ruku. A nije na odmet ne spomenuti niti to da s đavolima, paklovima, nebesima, satanizmom, križevima okrenutim naopačke, sakrivenim porukama i sličnom black ideologijom ovaj album nema blage veze. Da je općenito zdravijeg razuma u medijskim prostorima i bolje distribucijsko-marketinške sreće, bend bi mogao odskočiti prilično daleko. Čeka se novi album koji se kolaboracijski radi s norveškim studijom Consternation u Bergenu na kome im se ponovno priključuje raniji član Dest kao session muzičar, ali ovaj puta na gitari. Kako se čini, ostali su bez bubnjara i vjerojatno će to Ivy riješiti s programiranim ritmovima. To bi moglo biti vrlo zanimljivo.

Naslovi: 1.79 A.D., 2.Herculaneum, 3.Black horse, 4.Essence, 5.Nameless, 6.The smell, 7.My land, 8.Untouchables, 9.The river, 10.Wonder room (Amat Victora Curam), 11.Pulcra Silva

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 10/10/2015