Kome je mučno, neka izađe van. Ovo upozorenje ima itekako smisla. Jer bjelovarski punk-rockeri iz benda Petar Punk u svom trećem albumu "Per anus ad astra" su izveli svu svoju ubitačnu artiljeriju do sada najvećeg kalibra. A rezultat je album koji se mirne duše može uvrstiti među najbolja domaća punk-rock izdanja ove godine. Bez ikakve sumnje njihov do sada najbolji uradak puca doslovno po šavovima od predobrih riffova, jakih ritmova i britkih tekstova. Ukupno dvanaest pjesama je snimljeno u KashMeer Lab. studiju prošle godine. Od kojih su dvije kratke zajebancije ("Moj Tomislave" i "Gocile") koje bacaju nepotrebnu mrlju na ostatak albuma. Ali zanemarivši ta dva neshvatljiva kiksa, ove pjesme neće ostaviti nikoga tko iole nešto osjeća za punk ili rock ravnodušnim.

U stvari je to možda i nekakav logičan slijed. Jer su članovi ovog sastava iskusni underground veterani, koji su prethodno prošli obuke u raznim bjelovarskim bendovima. A oni su Zoran Budimir (vokal), Pero Margetić (gitara), Vedran Pavin (bubnjevi), Ante Cikoja (bass) i Danijel Šćurić, kojeg je potom zamijenio na gitari Marko Dragičević. I znate što? Oni to smiju. Oni se mogu posprdavati s bilderima ("Ich bin Bilder"), također i sa turskim sapunicama ("Onur"). Smiju otvoreno pljuvati po političarima ("Velikani", "Pun mi je kurac"), jer oni rade svoj posao za čitave dimenzije puno bolje od njih. Mogu se usuditi neuljepšano pjevati o nasilju ("Sam", "Killer"), urušenim životima ("Romansa"), jer oni točno znaju kako se to ispravno radi. Znaju kako spojiti duhovite, iskrene i autentične tekstove s izvrsnim melodijama. Angažirane, bolno iskrene i bespoštedne su ove pjesme. Počevši od katarzične "Romansa", preko osvetničke "Sam" s refrenom 'sam u strahu u svome mraku, sad ti jebem majku', pa do ekološko osviještene "Ludi daso". Čovjek ne zna da li bi trebao se smijati ili plakati kad ih sluša. Jer da nije već dovoljno tragično to što su nas prvo preplavili s ispraznim španjolskim i južno-američkim sapunjarama, te sada još moramo trpjeti i najezdu turskog sevdah-trasha, koji će mnogima ispiti i ono malo preostalih moždanih ćelija, bilo bi zapravo smiješno i zabavno slušati pjesmu kao što je "Onur". A kako bi čak i sam punk, deformiran pod utjecajem tih serija zvučao svjedoče orijentalne melodije gitara i ritmovi bubnjeva kao stvoreni za uspaljene trbušne plesačice. Jer kad se narod samo dovoljno dugo bombardira s glupim dijalozima i temama, onda ta glupost postaje njegov najviši intelektualni domet. A to upravo govori ova pjesma.

Ono što je upadljivo kod ovoga albuma je to što je on oslobođen od nekakvih ustaljenih klišeja. Konture punka i rocka se neprestano prepliću. Ni jedna pjesma se ne može smjestiti na samo jednu stranu. Dinamične gitarske solaže se redaju neposredno poslije brzog d-beata. Osobne, individualne teme se nalazu tik uz socio-kritične. Time se pokazuje da jedno ima utjecaja na drugo. Ljubavna veza u pjesmi "Boliš me" je propala jer ovaj 'nije normalan'. Bijesna "Pun mi je kurac" je obogaćena zvukovima saksofona. U "Ludi daso" se uz vesele ska ritmove poziva natrag u prirodu. U pjesmi "Sam" nesretni lik je ugnjetavan od svoje autoritativne djevojke/žene. A poslije nje iznenadno slijedi "Killer", verzija čuvenog hita od Talking Heads (?!). U kojoj se mirni urednik dječje tv-emisije nakon burnog vikenda pretvara u nasilnog psihopatu. Sve to začinjeno masnim gitarskim riffovima i vrlo energičnim vokalom. Puno melodičnih refrena i zaraznih melodija, radi čijih glasnih ponavljanja će vas mrziti vaši susjedi.

Oslanjajući se na poznatu Senekinu poslovicu "Per aspera ad astra", hrvatski: "Preko trnja do zvijezda", ime albuma "Per anus ad astra" nije ni potrebno prevoditi. Ali ono simbolizira suštinu današnjeg sustava iskrivljenih vrijednosti. U kojem rad i trud više nisu garant za uspjeh, već umijeće što boljeg uvlačenja u rektalne otvore svojim nadređenima (kome je mučno neka izađe van). Jer ovi petarpunkovci već previše dugo sviraju da bi se od bilo čega ustručavali. I suviše dobro znaju napraviti takav album, da njihovi slušatelji vape za još. Koga nije strah od istine, ma kakva god ona bila, i tko voli onako pravo raspištoljeni punk-rock, taj će voljeti ovaj album.

ocjena albuma [1-10]: 8

z. marković // 31/03/2012