Govorkalo se da DreDDup prestaju s radom. Imali su stanovite izmjene u postavi, ali se iza kulisa ipak mnogo radilo na novom materijalu s nastavkom stilizacija začetih na prethodniku "I Dreamt Of A Dragon" iz 2014. Kako kome, no meni taj album baš i nije sjeo poput ona tri iz perioda 2009-2012 koji se doima kao najzrelija kreativna epoha stvarateljstva.

Koliko je taj prethodni album vijugavo šarao, prečesto i nedisciplinirano s klavijaturama, toliko ovaj zorno prikazuje da se MiKKa kao alfa i omega kreativno okoštavao u eri ravea tijekom 90-ih. Klavijature koje su osnovne u ovoj cijeloj priči su frcave, strogo sintetičke s ponešto duha synth-popa konca 70-ih i početka 80-ih ("I dream alone"), a ritmika postavljena u funkciju rasplesanosti sa šarenim kolažima, koji puta i iznenađujućih pop referenca ("Pris"). Također su i aranžmani uhvatljiviji i jednostavniji mada se sfera eksperimentalno-istraživačkih poriva nikako ne može sakriti osobito u raverski nabijenim pjesmama "Zelia" (s primjetnim elementima jungle/d'n'b-a i gostovanjem gitariste Nebojše Đurića, aka SubForm iz hardcore benda All the Arms We Need) u kojoj čak postoji i stih na srpskom 'mi nismo oni koji jesmo' ili stvarčinama "VenoM", "ReMorse code", te hardcoreu s mjestimičnim furioznim gabberom - "Flame still burns". Programirana ritmika, redoviti manjak gitara, palica i žica na albumima nadoknađuju se u živoj postavi za koncerte, a onoliko koliko su im dosadašnji radovi bili vjerni industrial žanru, toliko je to ovaj album ponajmanje vezan uz njega kao i za rock općenito.



Iznenađenje ili ne, "DeathOven: Rebels Have No Kings" je ponajmanja repeticija ranijih stilskih i zvučnih figura. Nešto je energičniji zahvaljujući nekolicini hardcore bombi, te daleko mračniji pečativši ga s odjavnim tromim instrumentalom "Lust supper" u duljini od čak 6 i pol minuta što je netipično za bend zakoračivši djelomice i u simfonijsko-progresivne obrasce s obaveznim gothic šarmom. Album je nakrcan i gostujućim ženskim vokalima (Lucreatia Wamp iz projekta Crna Barbi i Marta Csoor, ex-Zbogom Brus Li, Detonatori), lascivno perverznom lirikom s fikcijom na apokaliptični soundtrack u kome je kao takvom sve dozvoljeno jer kako kaže jedan od press-pasosa 'ako je nešto aktualno, nije nužno u to i vjerovati, bolje je vjerovati u nešto nestvarno'. U laž se lakše povjeruje nego u istinu.

I što je jedna od olakšavajućih okolnosti, duljina albuma je samo 47 i pol minuta izbjegavši pretrpanost bespotrebnim kompozicijama koje su ponekad znale funkcionirati samo da ispune prostor. Da je ovdje još jedno 5-6-7 njih, čisto je moguće da bi se i ovaj znatno sažetiji rad postepeno transformirao u monotoniju. Zato je sva sreća što je kraći i reduciraniji, a nije teško za pretpostaviti da je materijala za njega bilo u izobilju. Za sada je dostupan samo kao download (https://dreddup.bandcamp.com/album/deathoven-rebels-have-no-kings-2016Online) i streaming (www.youtube.com/playlist?list=PLBOl0WNFV17T4G0fWvZy2wn4z0_TQsRaV), te se radi na pregovorima za fizičko izdanje s nekim inozemnim etiketama.

Naslovi: 1.Gillo teen, 2.I dream alone, 3.Pris, 4.Disco-taken, 5.Zelia, 6.VenoM, 7.Flame still burns, 8.ReMorse code, 9.Point of no return, 10.Lust supper

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 10/05/2016

> vidi sve fotke // see all photos