Skoro 300 stranica nevjerojatnih priča od stotinjak autora, istinskih ili onih, nešto manje privrženih obožavatelja Azre sabijeno je u gusti kolaž sjećanja, dogodovština, anegdota, crtica, sličica, ma čak i poduljih eseja s konstruktivnim kritičarsko-novinarskim aspektom svjedoči mnogo više nego li sva ona uštelano popeglana disertacija 'pametnih i knjiških ljudi' o jednom od najvećih fenomena jugoslavenskog novog vala i rocka. Ovdje se zbori o svemu i svačemu: Boris je uglavnom preko društvenih mreža pozvao enormnu armadu poklonika da napišu svoja sjećanja o slavnom bendu prepustivši im totalnu slobodu izraza s jednim krucijalnim formatom - da ne bude dulji od cirka 3 stranice kucanog teksta. Samo on i njegova supotpisnica Jasminka Mitrić znaju koliko su dobili odgovora i povratnih tekstova, a ovdje je izabrana, vjerojatno esencija onog najboljeg i najadekvatnijeg podijeljenog na 5 poglavlja - "Ja sam bio na tom koncertu", "Priče za ispričati", "I nakon svega", "Mudraci" i "Pričice - crtice". Shodno tome, ovo nije nikakva biografija, niti je težnja bila tako je postaviti, ovo je sve ono što se događalo iza vidljivog dijela, onog koji je od kasnih 70-ih sve do ključnih, razarajućih prvih 90-ih plovilo u medijima, naravno, s one druge strane - ispred i iza pozornice u publici, u svim onim tisućama ljudi koji su dolazili na koncerte i bili masa što skandira ili popuje, mudruje i pametuje, kako god, a imali su svoju viziju Štulića i raznolike prateće ekipe u kojoj je jedini vjerni satelit bio samo Boris Leiner iza svojih bubnjeva. Saznaje se odavde štošta toga upravo specifično dokumentarističkog od najranijih dana kada još nisu imali niti jedan objavljeni nosač zvuka svirajući kao običan demo bend što je otprve svojom svirkom opalio agresivno, borbeno i inteligentno suprotstavivši se ofucanim klišejima 'lijepog' i popeglanog rocka, šabanističkim vizurama Bijelog Dugmeta, komplicirano zahtjevnim standardima progressive i blues frakcija, a istovremeno bili svojevrsna opozicija žustrom punku kojeg u principu nikad nisu negirali kreirajući vlastiti stilski put izgrađen na samo 4 instrumenta - gitari, bubnjevima, basu i vokalu.

Priloženi su i mnogi intimistički tekstovi, praktički i dnevnici puni impresija od najjužnijeg dijela bivše Jugoslavije, sve do najzapadnijeg, slovenskog s izuzetno zanimljivim osvrtima, duhovitim kratkim novelicama, iskrenim zabludama, vojničkim memoarima iz JNA, o pjesmama i tekstovima koji su predstavljali svjetonazor i hippy i punk i new-wave generacije, a bome i one kasnije, današnje što je počela percipirati svu tu ostavštinu tek nakon domovinskog (hrvatskog), a i inih ratova na Balkanu tijekom 90-ih.



Iz ove uistinu impresivne zbirke tekstova pisanih na nekoliko narječja i dijalekata, jezičnih varijacija hrvatsko-srpskog, ajde i bosanskog i crnogorskog (sve je to isti jezik), na svu sreću nelektoriranog i književno neušminkanog štiva, izbjegla se mrtva enciklopedijsko-leksikonska suhoparnost što uvijek teži ka univerzalnosti dobivši, usudim se reći, fantastičan pregled onoga što uglavnom nije bilo znano, a mozaički je stvaralo taj legendarni mit o radikalno najvažnijem new-wave bendu bivše države. Druga strana je sama Đonijeva reakcija na ovu knjigu da su fanovi mnogo toga izmislili i da ne odgovara istini, a i napad na Borisa da 'čim zine laže'. 'Azra je moje preduzeće', a 'њegovo bubњaњe je merodavno sa Naturalnom mistikom, Vješticama, Šo!Mazgoonom i Leinerom i Hrњakom budući da se u Azri svirala moja muzika i svaka bubњarska deonica je bila moja' otvara novi pijedestal demagogije za diskurz pri tome ga nazvavši Kanibalom zbog koječega, uh... Ajoj. A Boris već dulje živi uistinu 'teško vrijeme za matore, prijatelju moj'. Ne zbori se u medijima da je opako bolestan, jedva pokretan. Bio sam s njime 17.05.2022., nakratko, kad mi je dao ovu knjigu. Boluje od borelioze (ugriz zaraženog krpelja), jedva mi se potpisao na knjigu, marker mu je ispao iz ruke, odbio je svratiti na piće i nije lik koji glumata. Takav ne može prevariti pa makar ga koliko Đoni degradirao. Jebi ga, imao je sreću biti s njime, a kad tako stvari stoje, pa zašto Đoni nije našao drugog, boljeg bubњara? U svakom slučaju, kako god razmatrali ovu izuzetno zanimljivu knjigu, neosporno jest da upotpunjuje onaj dio cjeline koja mnoge zanima, koji puta i više od same glazbe i značaja Azre. Uživati se može, itekako. Ostavite prepucavanja, ovo su životne priče ljudi koji su živjeli sve te pjesme i albume što ih nećete baš samo tako naći na internetu. Pravi fanovi imaju sve njihove ploče (i originalne kasete), uključujući i singlove. S njihovim mišljenjem se ne valja zajebavati, rođače, jer je standard pokvario ljude, pa makar im iz pijeska virile krunisane glave i prdjeli u prašinu.

Za dodatnu informaciju, knjiga se može nabaviti u Rockmark knjižari po 150 kn www.rockmark.hr/trgovina/azrini-svjedoci/ ili direktno od samog Borisa na link www.facebook.com/boris.leiner

horvi // 05/07/2022