Četvrti album bizarnih čeških eksperimentalnih ekscentričnih rockera je unikatni rad kojim nastavljaju svoj rad nakon gotovo desetogodišnje diskografske pauze.

Oni koji se sjećaju jeseni 2000. u zagrebačkoj Močvari (noise rock koncert đurđevačkih Karpis i američkih Patchinko), zasigurno imaju u pamćenju jednu od najčudnijih i najbizarnijih rock skupina koja je došla u naše krajeve. Bili su to češki Zabloudil (zalutao) koji su sasvim sigurno svima prisutnima još dan danas ostali u sjećanju jer su bili totalno neobični alternativci koji ne priznaju nikakve glazbene zakone. Njih je otkrio Kornel Šeper na svojim putovanjima po češkim underground klubovima i u nekih sat vremena su prangijali 2-3 vrlo dugačke kompozicije prepune slobodnih improvizacija po sistemu 'ruži što god ti padne na pamet'. Sjećam se da su u postavi bile dvije djevojke od kojih je jedna Zuzana Markova strahovito drečala i udarala po svojem ogromnom orkestralnom indijaneru, a pozornica je bila krcata sobnim interijerom. Tom prilikom sam nabavio sva njihova izdanja i napravio radio interview s njima. Oni su govorili na češkom, a ja na hrvatskom i sasvim dobro smo se sporazumjeli. Sjećam se da su rekli da dolaze iz malog sela Tršice, nekih 15-ak km pored Olomouca u Severomoravskom Kraju. Selo ima nekih 150 stanovnika i kazali su da se svi međusobno poznaju jako dobro. Od tada nisam od njih čuo niti slova sve do neki dan kada sam iznenada dobio e-mail upravo od Zuzane da su se ponovno skupili, rade koncerte i imaju novi album kojeg su mi poslali poštom.

Album je snimam od februara 2000. do juna 2002., masteriziran je 2004., no nigdje ne stoji godina izdanja. Prema podacima koji se nalaze na ručno rađenom omotu sve skladbe su snimljene 'at first take' bez naknadnih nadosnimavanja, a specifične su po tome što nemaju klasičnog bubnjara već samo Zuzanu na svojem ogromnom 'big drumu' iliti indijaneru. Ostali instrumentarij je klasičan (gitare i bas) uz dodatak syntha, gramafona i sitnih gitarskih efekata poput feedbacka. Uvodna skladba je 'bez naslova' i uvrštena je na kompilaciju "Alternatywy CZ" (2007, Czas Kultury) s 20 reprezentativnih čeških underground autora i skupina. Odmah na početku Zabloudil a odlaze direktno 'na glavu' u svoj nemogući koktel eksperimentalne buke za gitare, bas, synth i gramafon, a u drugoj "Meditace u paru" služe se elektronskim efektima na minimalistički isprekidani način kao da je riječ o svojevrsnom stroboskopu zvuka. Nakon 5 minuta eksperimenata i isprekidanih harmonija kojima bi mogli pozavidjeti Throbbing Gristle, Lustmord, Merzbow i kompanija dolazi i vrlo nervozan Zuzanin vokal kao da se s nekime oštro svađa, a kompozicija se nastavlja s gitarskim efektima na najrazličitiji način. Ima tu puno ruženja, ali i isprekidanih nepovezanih povremenih akorda i različitih igrarija sa elektronikom i synthom na crtić način gdje Zuzana imitira one komične vokalne gegove Damo Suzukija u vrijeme kada je drečao u nekim kompozicijama Can. "KHD v turecku" je još jedna igra syntha, nekih pozadinskih samplova, šaptavog vokala i u određenu ruku je dosta mirna ambijentalna eksperimentalna post-industrial kompozicija u kojoj ima i vrlo lijepih harmonija. U "Pet minut dlja Erica" ponovno se vraćaju u noise manir korištenjem gitara za proizvodnju vrlo sličnog materijala poput njihovih albuma "Polibky na pekelneho ptaka" i "Plyta/ kaseta kompaktowa niskoszumowa". I ovdje je ženski vokal pun nekakvog očaja, vriskova i nerazumljivih krikova. "Beh s olympijskim hovnem" je sastavljena od samplova zvuka helikoptera koji se periodički ponavljaju i održavaju ritam kompozicije koji je usporen/ ubrzan i podebljan zvukovima uz pratnju sitnih efekata gitare i elektronskog noise-industriala, a pred sam kraj koji završava fade-outom ubačen je i sitni sample neke vjerojatno češke zabavne pjesme. Šesta kompozicija nema ime, ali je poput "Pet minut dlja Erica" vrlo sličnog slobodnog noise tretmana i u njoj se po prvi puta na albumu pojavljuje veliki Zuzanin indijaner iliti 'big drum'. Nabijanja i gitarskih ružiona i cviljenja koliko hoćeš... "Kosmeticka rozcvička" je svojevrstan lucidni underground techno-industrial uz konstantan ritam bas pedale, DJ scratcheva i obilja eksperimentalne elektronike, te je plesna skladba uz koju se baš i ne može đipati. U pretposljednjoj skladbi koja je ponovno bez imena opet odlaze u dark eksperimentalni ambijent kojeg naglašava harmonični zvuk syntha, brojne gitarske slobodne improvizacije i šašava višeglasja u kojima ponovno ima stenjanja, zavijanja i cviljenja a'la Damo Suzuki. "Zaverečna dvojskladba" je posljednji i ujedno najduži broj u trajanju od 17 i pol minuta gdje su se potpuno okrenuli u eksperimentalnu elektronsku post-industrial noise sferu. U kompoziciji ima pravog putujućeg psycho-tripa kojeg vodi vrlo dobro realiziran zvuk isprepletenim gitarskim de-kompozicijskim struganjem i efektima syntha poput mitraljeza uz brojne minijature koje zvuče kao samplovi propušteni unatraške. Jedino apsolutno ne mogu skontati jezik na kojem Zuzana pjeva. Izgleda kao uvrnuta kombinacija engleskog i nekog izmišljenog improviziranog jezika što cijelom albumu daje pečat neobične rock avangarde. Drugi dio kompozicije je slobodna improvizacija elektronskih minimalističkih ritmičkih efekata, samplova (uvodnici skladbi "Joan Of Arc Made of Orleans", "New stone age", "Souvenirs" i "Sealand" - OMD) i šaptavog vokala uz noise bravure poput ranih Einsturzende Neubauten iz '80-tih.

Album je u pogledu eksperimentalne post-industrial/ noise glazbe izraziti original jer ovako malo tko na svijetu svira i stvara zvuk. 9 vrlo kreativnih skladbi dokazuje unikatnost Zabloudil a kao stjegonoša ne samo češke underground, već i europske eksperimentalne scene. Jedina boljka materijala je nešto tanja produkcija, no oni ionako ne mare mnogo za nju jer svojim originalnim stilom prkose svim mogućim glazbenim načelima.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 23/09/2008