Koncem 2015. na bandcamp stranici Kleimora (https://kleimor.bandcamp.com/) osvanuo je ovaj živi zapis iz Novog Sada gdje se bend pojavljuje nakon višegodišnje pauze u proširenom izdanju sa živim bubnjarem Dario Žujić - Žukom i basistom Denisom Kneževićem. Glavni dvojac Bajs i Dax su i dalje tu, narafski. Kako nisam imao prilike da ga tada poslušam, uhvatio sam vrijeme godišnjeg odmora da vlastiti propust materijaliziram ovim recenzijskim osvrtom.

S novom proširenom postavom lider Siniša Bajić - Bajs isprobava performanse za nadolazeći treći službeni album kombinirajući nekoliko odranije znanih pjesama s novim materijalima potpuno se oslobodivši stege senzibilnog i zategnutog pjevača zakoračivši u vode zabavljača koji neprestano komunicira s publikom koji puta skrenuvši iz svojih standardnih vokalnih opsega u falšanje uslijed očiglednih trenutaka euforije, ali Bože moj... i mnogo slavniji frontmeni su imali takvih trenutaka poput Jaggera, Iggyija, Kurta Cobaina, Chris Cornella... Nego, u ovom kompletnom bendovskom izdanju Kleimor sada zvuči mnogo čvršće i pristupačnije; elektronski detalji i programirane sekvence su ostale, klavijature ne potiskuju rad Daxove gitare koja je i dalje snažna, noiserska, prožeta brojnim efektima i u srazu s ritmičkom sekcijom često mijenja performanse ne zadržavajući se samo na riffovima već izlazeći iz okvira standarda služi u melodijskim pasažima što se najbolje primjeti u jednoj od najpoznatijih pjesama "First satori" s čuvenog albuma "Kamaloka" koji je zastupljen još samo s uvodnom "Background smile". Prvog albuma "Metronome/ MetroGnome" prisjetili su se s komadima "Orientatia" koja je nekoć bila vraški opaka (skoro black metal-industrial), a ovom prilikom svedena na pristupačan plesni ritam i laganijom "Message to those who rule" izmjenivši je do neprepoznatljivosti; središnji dio aranžmana prelazi u brzi tempo filajući ga dobre 2-3 minute.



Čak 5 novih kompozicija je očito plod rada s proširenom postavom gdje se uočavaju bendovske karakteristike razvijanja melodija i improvizacija s poprilično dugačkim uvodima poput "Demetra" u kojoj Bajs zapjeva tek u drugoj i pol minuti raširivši opseg aranžmana na pravi suvremeni progressive obrazac. "Nafta", odranije znana kao najava nadolazećeg albuma "Animal Instinct" za sada im je jedina na srpskom, a poput studijske verzije i ovdje je gotovo uvijena u nu-metal gabarite, dok su "Kerry" i završna laganica "Anthem for the lonely souls" s finim ambijentalnim početkom sampliranog saksofona pokazatelj njihove trenutne kompozitorske kreativnosti da bi album mogao otići i u psihodelično-kaotične sfere s tko zna kakvim aranžmanskim eksperimentima i idejama. Šteta što bend nije snimao svoje ranije nastupe kao dvojac s basom, gitarom i elektronskom matricom da posluži kao relevantna komparacija da li je ono nekad bilo bolje od ovog kompletno živog benda. Barem nastupe U Novom Sadu 2009. i u zagrebačkoj Tvornici 2011. kada su imali i strahovito kreativan video koncept. Ili onaj istog ljeta u Pločama kada su nastupili s Goriborom. Međutim kako god, osvježenje s basistom i bubnjarem otvara daleko veće mogućnosti za koherentniji izražaj što pokazuje i ovaj koncertni zapis da od novog albuma valja očekivati bombastične poteze i naravno, vrlo dobro sređene pjesme.

Naslovi: 1.Background smile, 2.C factor, 3.First satori, 4.Demetra, 5.Nafta, 6.Orientatia, 7.Message to those who rule, 8.Kerry, 9.Anthem for the lonely souls

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 17/08/2016