home > mjuzik > Red Desert Orgy, EP

kontakt | search |

MUDBATH: Red Desert Orgy, EP (d.i.y., 2012)

Francuski peterac iz Avignona lijepo i uredno nam je dostavio svoj debi EP na recenziju kao da smo u najmanju ruku The Rolling Stone ili BBC... Ha-ha-ha, ne zezam se, ali ja svakodnevno dobivam hrpe albuma, možda ne onoliko koliko ih je dobivao čuveni John Peel, ali da ih ne stignem poslušati - ne stignem. Imam već do konca godine dovoljno materijala za pisanje barem jedne recenzije dnevno, a kad uhvatim i više vremena, pišem ih i po 3-4. Dobro, nema veze...

Hoću reći da je ovaj francuski bend jedan iz one plejade na čiji bi koncert otišao bez ikakvog razmišljanja jer sviraju tromi i istovremeno dovoljno snažan miks doom, stoner i black metala taman na razmeđi Black Sabbath, Electric Wizard, Kylesa, Sleep i najnovije francuske mračne senzacije Verdun. U sastavu Felix (vokal), Marco (bas), Luke (bubnjevi), te Flo i Micka (gitare) ovdje se nalaze tri opako moćne i trome psihodelične kompozicije s jednostavnim aranžmanima, ali s vražje nafilanim zvukom distorzija riffova koji jednostavno nose poput najtromijeg bluesa. Nekome je ovaj stil naporan zbog ovakvih teških i sirovih gitara pa uživa u reggae, bluesu ili trip-hopu, okey, ma nemam ništa protiv, ali ja volim snagu tog Marshalla i hedonistički se postavljam ka papučici distorzije osobito ako je ovako naštelana da razara u zvuku.

Njihova muzika je toliko jednostavna da jednostavnija ne može biti, a razara upravo zbog toga i ničega drugoga. Disnonantni niski black metal štimovi, tromi tempovi, distorzirani melodični bas i vokal iz najtamnije noćne more Xasthura, ha-ha-ha! Ma, ne zezam se, ali ovi momci imaju onaj praktički školski, šablonski, programirani i unaprijed pripremljen scenario da je 'jednostavna glazba najbolja glazba' i svatko je može prihvatiti; razumljiva je poput Joy Division ili Killdozer, a ako ćemo pravo, nitko od takvih autorski moćnih minimalista i nije bio neki osobiti glazbenik. Evo, za primjer, nešto sasvim drugačije - D.A.F. Oni su kao instrumentalisti čista nula, no njihove pjesme imaju strašnu moć i energiju, a da ne skrenem s teme, ovi Francuzi su u tančine upili sve osnovne zakone žanrova s početkom u Black Sabbath i napravili impresivno zdanje od samo 3 pjesme od kojih ne znaš koja je bolja od koje.
[  ]

Koliko puta smo znali komentirati Ozzyijeve falšove i mnoge glupe tekstove, pa i opovrgavati činjenicu da je "Sabbath, bloody sabbath" ultimativna doom himna koju zna valjda i onaj koji metal uopće ne sluša samo s nakanom da obezvrijedi čitav žanr koji se mnogima zaustavlja na hitu "Paranoid". Preskočimo li takvu spiku, dolazimo do ove 3 odlične pjesme koje su upravo djeca stare škole u relativno novom izdanju.

Moram priznati da se tekstovi odvrištanih pjesama uopće ne razaznaju zbog guste i slojevite distorzije, ali se po naslovima kompozicija i nekim urlicima može osjetiti da se ovi momci doslovce zajebavaju sa probisvjetima, karakternim pizdama, muđahedinima i intelektualnim sveznalicama koje na sve imaju odgovore. Prva pjesma "Loserwood" je puna žuči i bijesa, te je sa svojih 6.14 najkraća psihodelična mantra u kojoj je vokal gotovo semantički element, ali muzika razara. "Mudjahideen" je nešto dulja (7.19) i po nazivu se može ustanoviti da govori, o čemu drugome, nego o muđahedinu. Jedino što sam uspio razaznati iz teksta je 'you're so fuckin', ali šta dalje vrišti Felix, e, to ne bih znao odgonetnuti. Nešto jeste jebeno i provokativno, a upravo zato i imaju ovakvu sirovu produkciju da se ne mora baš sve čuti. Središnji dio pjesme je neočekivani hardcore brzanac koji traje svega pola minute, a onda do kraja kompozicije gule svoj ubitačno tromi doom/sludge, ma ja bih rekao, to je čisti delta-blues sa distorzijama. Treća i posljednja "Smells like teen cunt" ne samo što po nazivu dovlači u sjećanje legendarni hit Nirvane, nego se i s njime doslovce zajebava spominjanjem 'bijele guzice', te psihodeličnog gitarskog tretmana koji nosi poput najusporenijeg metabolizma. Ovo je uistinu doživljaj od pjesme koja se razvija kroz najdulji tajming od 8.21 i ima čak i neke progressive konotacije s nevjerojatno bijesnim aranžmanom u trećoj četvrtini. Uh, ti majke, ovo razara na ovom području sludge/doom scene, a završnica je u eksperimentalno-psihodeličnom tonu s natruhama de-kompozicijske naravi.

Ovo je jako dobro i sviđa mi se za prvi susret sa Mudbath koji, usput imaju i odlično ime benda. Teško i tromo, melodično i mračno, nedokučivo i sofisticirano, bijesno i atmosferično, puno odličnih disonantnih riffova, te premda se ne može 'pohvatati' niti trećina odvrištanih tekstova na engleskom jeziku, ovaj EP za sada malog benda može biti dokaz svim onima koji kukaju da se sa d.i.y produkcijom ne može ništa osobito postići. Može, itekako.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 23/10/2012

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Filip Fantoni

FILIP FANTONI: Filip Fantoni (2019)

| 12/11/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Upper Structures

PAVLE MILJENOVIĆ: Upper Structures (2019)

| 07/11/2019 | jura |

>> opširnije


cover: Twin Cities / Plava laguna / References, Reflections: Revelations

TREES OF MAINE / CONSECRATION / (THE) LESSER MEN: Twin Cities / Plava laguna / References, Reflections: Revelations (2019)

| 31/10/2019 | pedja |

>> opširnije


cover: Leaving Meaning

SWANS: Leaving Meaning (2019)

| 25/10/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Iz kapetanovog dnevnika

CHUI: Iz kapetanovog dnevnika (2019)

| 21/10/2019 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*