Prije nego što je objavila onaj kratki zvrkasti metalcore/ djent EP "Pandemija" od samo 5 i pol minuta potpisan kao projekt Novi Val, Sonja je u suradnji s beogradskim queer bendom The Harness realizirala ovaj nešto dulji split rad u iznosu od nepunih 8 minuta. Interesantno, momentalno su oba oneman bendovi, a Sonja se po prvi puta pojavljuje s kompletnim materijalom na engleskom jeziku. Energija koja pere deset sekundi manje od 8 minuta je klasično brzi hardcore-punk snimljen negdje po stubištima uz sasvim pristojno programiran ritam koji u nekim pjesmama zazvuči poput pravog akustičnog seta bubnjeva, te joj u tom pogledu sve bolje ide realizacija izbjegavanja očite sintetičnosti, a kako je otpjevala prijevode vlastitih, do sada neobjavljenih tekstova na engleskom (translataciju obavila Ivana Sophie Vidović koja je osmislila i upečatljiv omot), tako se Sonja prepustila iznimno melodičnim i posve jednostavnim obligacijama koristeći obilje zvučne i stilske prepoznatljivosti kao da se radi o kratkom best-of medleyu cjelokupne karijere. Što će reći, mjuza udara direktno u glavu na poganje, dernek i opću punk veselicu kakve su znale biti po zagrebačkim klubovima gdje se najbolje asimilirala atmosfera kad je gužva, a bend je prašio intenzivno melodično i bez ikakve taktike eksperimentiranja.



Iskreno govoreći, malo sam se uplašio kad mi je javila da ima materijal na engleskom jer se ona do sada vraški potentno nametnula angažiranom socijalno-društvenom i političkom poetikom bez dlake na jeziku postavši najvitalnija, najznačajnija i najangažiranija punk ličnost u Hrvatskoj što nema premca. Kako kreativno, tako i diskografski plodno; ovo joj je već 23. ostvarenje u karijeri pod imenom Abergaz, a kako se na prošlom albumu "Igra preživljavanja" posve otkrila da je žena zarobljena u tijelu muškarca, tako je izbor engleskog jezika ovdje sasvim logičan odabir. Ona se naime ovdje obračunava s degutantnom okolinom koja bi je možda prije 10, a i manje godina kamenovala, u najblažu ruku rečeno degradirala i ismijavala poput nekog fićfirića-pederčića ili bilo kakve nastrane spodobe jer je još uvijek općenito mišljenje o slobodi emotivnog i seksualnog izbora zadojeno konzervativna postavka na načelima tradicionalno etičkih dogmi i strogo omeđenih granica morala nekakve 'normalnosti' preko kojih se ne može i ne smije ići jer kad se pređu i prekrše, postaje se nenormalan i sablažnjiv. Svašta. Nedavno mi je pod ruku dopao roman Milana Puljiza "Vilac i Zvizdan", poznatog novinara iz nekadašnjeg Vjesnika (a i suradnika RTV) u kome piše o zadrtosti i zaostalosti Imotske krajine. Piše kroz zanimljivu fabulu između ostalog da je u doba prije elektrifikacije sela i zaseoka po kamenjarima bila stroga tabu tema govoriti o seksu, da je mnogo bračnih parova seks upražnjavalo samo po mraku ili eventualno uz plamen svijeće, oni imućniji su si mogli priuštiti petrolejku, ali mahom većina bračnih parova nikada, čitav život nisu vidjeli svoje partnere gole jer je to bila sramota i grijeh. Kako je to tužno i depresivno... I sad zamislimo da u takvu okolinu s takvim svjetonazorom uleti Sonja što bi se desilo, a baš niti ne moramo jer takvih zadrto konzervativnih svjetonazora ima još uvijek što se skrivaju iza lažnih paravana izniklih iz strogih patrijarhalnih načela glumatajući suvremenost demokratskih sloboda, samo čega? Sonja se nimalo ne libi reći da je žena, da ima cice, ali i mušku alatku (pjesma "Me having boobies but also a dick" - 'imam sise i kurac, nerviram cisgendere koji mi stalno govore da nisam žena/ jesam - odjebi!'), postavlja logičko pitanje zašto bi se netko trebao sramiti doživljaja, osjećaja, reakcija uma i tijela ("Emotional neglect"), obrušava se na loše postavljene empatije s lažiranim emocijama ("Trolling") i podsmjehuje se s obilatom ironijom kompletnom sociopatskom poretku unutar ustaljene psihologije da je takoreći 1+1 = 2, te da su samo muškarac + žena jedino relevantno emotivno udruženje od Adama i Eve naovamo otpočevši čitavu priču sjajnim naslovnim komadom "Sonyaphobia" koji može bez ikakvih problema postati punk himna queer scene, a i onog auditorija koji nije zadrtih i konzervativnih stajališta, primjerice vrlo sličnu poetsku fintu su uporabili Idoli stihovima hita "Retko te viđam sa devojkama" pevajući o gay populaciji još početkom 80-ih godina prošlog stoljeća postavši iznimno popularan new-wave bend koji je prodavao stotine tisuća ploča. Dakako, danas su relacije puno skromnije, a stihovi 'kažeš da nisi transfobičan čak i kad me se plašiš/... ja postojim, vidim kroz tebe, ne možeš me zavarati svojim raspjevanim lažima' u kontekstu melodične i energično 'pumpajuće' pjesme od najduljih 2 minute sa skoro thrash-metal parametrima i ugođenim pratećim vokalima, dakako da je 'podebljana' produkcija (ali bolje i ne može), bezrezervno spadaju u sam vrh iskrene hrvatske i ovozemne punk konfrontacije kojoj Sonja oduvijek pripada.

Ovo je najsrdačnija preporuka mizantropima i cisgenderima da nešto nauče. Mada sumnjam u to. Takvi šamaraju i tuku svoju djecu i okolinu ako osjete da nešto ne valja po onome kako ih je stara zaostala skolastika koja se još uvijek provlači po obrazovnim institucijama u čitavom svijetu odgojila da moraš biti 'pobožan' i 'dostojanstven' jer ćeš inače gorijeti u paklu, završiti u zatvoru, na robiji ili stupu srama. Najteže je u ovakvom takozvanom demokratskom društvu biti slobodan i izraziti svoj stav. Prvo će ti ispasti zubi, pa kosa, a onda ćeš onemoćati makar imao 7 godina ne budeš li se pridržavao svetih zakona etike ljudske civilizacije. Koje civilizacije? Ovo je svinjac i kokošinjac od društvenih paradigmi što se jako dobro i upečatljivo osjeća kod svih, ama baš svih radova Sonje koja je konačno postala priznata žena. Barem s moje strane. Potpisujem javno priznanje čitavom svijetu da je Davor Hranjec, danas Sonja žensko biće, kao što je Kosovo punopravna država koja se još davno prije raspada SFRJ, taman u vrijeme punka i new-wavea 1980/81 htjela odvojiti od federacije i dobiti barem status republike.

Borba se nastavlja.

Naslovi: 1.Sonyaphobia, 2.Emotional neglect, 3.Me having boobies but also a dick, 4.Punani, 5.Trolling

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 04/11/2020

PS: cisgender je mentalno-psihološko shvaćanje većine ljudi koji samo prihvaćaju biološki spol po rođenju, a negira transrodnost smatrajući je bolešću ili nastranošću.