(drama) započinje djelovanje sredinom 2004. godine kao tročlani sastav. Kompletiranjem postave drugom gitarom i vokalom , sastav počinje svirati uživo te stvara pjesme za demo koji je snimljen 2006. godine. Stagnacija koja je uslijedila zbog izmjene u sastavu je označena stilskim pomakom prema aranžerski naprednijem stvaranju pjesama te u tom periodu nastaju prvi koncepti i ideje koje počinju formirati današnji glazbeni stil.

Nakon usviravanja postave i ponovnog početka koncertnih nastupa, sastav počinje raditi na novim pjesmama te nakon podužeg perioda stvaranja uspješno kompletira koncept i pjesme za prvi album, upravo objavljeni Zastor Tišine. Kreću se uglavnom u doom metal okvirima uz malo deatha i gothica sa potrebnim iskoracima kako ne bi došlo do zamora materijala već na početku. Najveća vrlina im je što pjevaju na hrvatskom što će im odmah osigurati prepoznatljivost kako na našoj tako na inozemnoj metal sceni. Materijal sa albuma uglavnom zvuči kao My dying bride sa albuma Dreadful hours što znači puno sporih ritmova sa izmjenama, opasni growl i turobna atmosfera. Kao što sam već rekao, svaka pjesma sadržava svojevrsni break što ju odmah izdvaja od ostatka. Tako u uvodnoj Novi dan imamo lijepi akustični dio u sredini, Prolaznost sadržava kratki solo na violini, Onako kako samo ona zna je klavirska balada otpjevana sa ženskim vokalom, Pred beskrajem sadržava post-rock gradaciju, nešto kao rani Modest mouse, Kiša počinje i završava laganim ambijentalnim melodijama, Namjere sadržavaju najviše izmjena u ritmu, za kraj ostavljena Vakuum duša je najbolja pjesma na albumu u kojoj su na najbolji način ispremiješali clean vokale, melodiozno My dying bride rifanje i pop refren te time dokazali da imaju zavidno skladateljsko umijeće dok su Olovo i sjene i Moje meso tipične doom rokačine. Većina ovih elemenata funkcionira dobro, ali ne svi. Tako solo na violini koji zvuči dosta amaterski. Najveći problem albume je neadekvatna produkcija koja je dosta ravna, nema dizajućih djelova niti studijskih efekata koji ponekad čine razliku između dobrog i odličnog. Uglavnom pokazali su da znaju napisati pjesmu koja se ne sastoji od bezumnog rokijanja te da se ne boje zakoračiti i u malo nježnije vode.

Prepoznali su zamke žanra kojeg su odabrali (dosada i repetitivnost) i jako paze da ne upadnu u njih. Zasad to čine dodavanjem određenih elemenata poput akustičnih breakova i ostalih vanžanrovskih instrumentarija, ali nadajmo se da će sa većim iskustvom to činiti i unutar same pjesme. Moram napomenuti kako uživo zvuče nešto drugačije. Naime, više vuku nekako na death progressive sa daškom gothica, nešto kao Opeth. Uglavnom dobar prvi album koji je mogao biti bolji da je su uvjeti snimanja bili bolji tako da se moramo nadati da će netko bitan poslušati ovaj album i omogućiti adekvatnu produkciju koja će naglasiti sve vrline ovog zasad jedinstvenog benda.

tomislav // 31/12/2010