Podataka o ovome bendu nema u dostatnim količinama. Dolazi iz Albanije, spominje se koncem prve dekade 21. stoljeća kao demo izvođač, 2011. su otvorili facebook stranicu koju od tada više nisu ažurirali, 2015. su pokrenuli i soundcloud na kome su okačili 10 pjesama, 2019. i na youtube, a evo, početkom 2022. je taj materijal objavljen i kao zvanični album. E, da li je prvi, uistinu nemam pojma. Našao sam na jednom forumu da još ranije imaju nešto, ali to je bilo na myspace.com stranici koja više nekako nije dostupna ili je ja ne umijem otvoriti. To sasvim sigurno i nije neka posebna preporuka, međutim kada se materijal posluša, e-he-hej!!! Ovako nešto ne može se naći niti kod specijalno nadahnutih avangardista i eksperimentalista metala, ciljano rečeno black usmjerenja koji je osnovni temeljac ove glazbe. Kao imena spominju se vokalist i gitarist Miril Bicolli (ima alternativni metal bend Dopamin) u svojstvu kompozitora i također gitarist Baltion Radi (obojica su i u black/ death bendu Wargasm), međutim, teško je povjerovati da je ovih 40 minuta djelo samo dva glazbenika. Jer ovdje ima od uobičajene ritam sekcije, elem brutalnih blastbeatova (nije nikakav programirani ritam) i specifično vrsno odsvirane bas gitare s puno melodičnih, solo i jazzy poteza, dvije paralelne gitare koje osim riffova šibaju i opake staccato filove, te neobičnih dodataka klavijatura, klavira i synthova koji pridavaju psycho atmosferu kroz nekoliko pjesama. Duljine skladbi su strogo kontrolirane: nema nekih bestežinskih proigravanja u svojstvu extended popune prostora, ali se itekako primjećuje kompleksni pristup kada se uistinu ne može sa sigurnošću pretpostaviti u kome smjeru će se redati aranžmani. Okey, početna "Labyrinth of guilt" u duetu staccata s mumljavo-cviležavim vokalom o posrnulim Bogom kome je svijet propao aludira da bi ovo mogao biti neki akustični folk, no "HiberNation" okreće sasvim drugu priču u vraški nafegani black pun čudnih noise škripova iz kojih izrastaju konzekventna gitarska duplanja neprekidno se nadograđivajući sa šarenim klavijaturama poput lucidne čigre na razbarušenom vjetru. Zadnji dio aranžmana je posve drugačiji s razbucanim jazzy intervalima povuci-potegni, a sve ima, ako sam točno ukapirao najmanje 5-6 različitih nivoa. Jebate!? Ovo rade Albanci? Ma, teško vjerovati da nisu neki avangardisti iz New Yorka, Pariza ili barem Belgije, Skandinavije.



Uz to, pojačana mathcore tehnikom, "The patricide doctrine" uvodi u skroz kompleksan black hardcore usmjeren i na tremola, a tu izbijaju i odlične bas igre s pozadinskom melodijom syntha, a moguće i violončela. Jedina na albanskom "Zogjtë e qyqes" (ptice kukavice) posve usporava u post-black dark nalik na post-punk s vodećom bas linijom u početnoj minuti davši prostora za stanovite ubrzanije gitarske disonante što uz mrko šaputavi vokal stvara simbiozu noise-rocka i post-blacka u izuzetno originalnom izrazu nastavljajući prvo u ambijent sa završnim jazzy klavirom, a potom posve u doom "Man's death" skoro pa razini nekadašnjih Moss tjerajući prokletstvo H.P.Lovecrafta pune 3 minute finiširajući blago bržim tempom do pete minute. Ostatak kruži oko kompleksnog blacka: "The afterlights" izmjenjuje nivoe ko' na pokretnoj traci lijepljenjem nevjerojatnih kolaža poput netremice razasutih pjesama Darkthrone, Behemoth, System Of A Down, da bi u samoj sredini neočekivano iskočila kratka suita za klavir i orkestracije u trajanju od pune minute totalno preokrenuvši poantu poput Deathspell Omega. Huh! Klavir u potpunosti dolazi do izražaja u "Who chose for me" na čudnoj industrial black gothic razini odbacivši bubnjeve u punu jednominutnu prazninu odvalivši potom urnebesni trip složenac u kome se čak pojavljuje i osoran growl zamijenivši konstantan screamo-crust. Pjesma je vješt stilski kolorit uključujući i melodične synth frakture u fade-outu. Klavirska jednominutna minimalistična instrumentalka "Tomorrows" je iskočila iz nekog gothic neo-folka ušavši kao uvertira za zadnje dvije opake rešetalke "Symbolism collide" koja ima više hardcore-punk šmeka, ali s neobičnim jazzy prstohvatom Zappe i Zorna na klaviru kome je prepušten finalni solo staccato, dok je zadnja "Catharsis utopia" još jedan abnormalan križanac hardcorea, blacka, soundscape teatra kome se priključuju i polugregorijanska višeglasja, te staccata u visokim frekvencijama.

Album je izuzetno iznenađenje prožeto tim extreme/ brutal particijama blacka s povremenim hardcore i jazz intenzitetom, a ukalupljeno kroz avangardni pristup bez nekih eksperimenata radi samog eksperimenta. Itekako se uviđa sviračka kreacija s istraživačkim nabojem transžanrovskih sloboda, te je vrlo dobra preporuka ljubiteljima inteligentne žestoke i mračne glazbe.

Naslovi: 1.Labyrinth of guilt, 2.Hibernation, 3.The patricide doctrine, 4.Zogjtë e qyqes, 5.Man's death, 6.The afterlights, 7.Who chose for me, 8.Tomorrows, 9.Symbolism collide, 10.Catharsis utopia

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 07/02/2022