Na Minimumu je naziv one man solo projekta, o kojem nemam nikakve druge informacije na raspolaganju. Poznato je samo da je iz Zadra, te da mu je (demo) album po imenu "Prva sezona" prvo izdanje. I da je nedavno objavljen. Radi se o jedanaest pjesama u stilu melodičnog rocka.

Izrazi "one man solo projekt" ne trebaju zavaravati, ovdje je riječ o punokrvnim rock pjesmama, iza kojih stoje glazbeni aranžmani cijelog jednog benda. "One man" se vjerojatno u ovom slučaju odnosi na to da su sve glazbe i tekstovi potekli od jednog "anonimca". Koji je, sudeći po ovim pjesmama, veliki štovatelj lika i djela Branimira Štulića i Azre. Ali ova izjava ne smije biti shvaćena ni u kojem slučaju negativno. Naprotiv, ovaj album je klasični primjer kako se inspiracija jednim glazbenim uzorom može kanalizirati u pozitivnom pravcu. I iz toga proisteći jedan vrlo dobar materijal, koji ne bi smio biti stigmatiziran kao neoriginalan i stoga loš. Kao prvo što je uočljivo pri slušanju ovih pjesama su odlično sročeni i iznimno aktualni tekstovi. Iz kojih se da naslutiti da iza njih stoji jedan kvalitetan songwriter, kakvog bi se moglo samo poželjeti imati u vlastitom bendu. Možda će ovo zvučati kao previše "zagrabljeno", ali, bez namjere da uvrijedim fanove Azre (i ja sam jedan od tih), bilo bi malodušno ne istaći da me ovaj anonimac podsjeća upravo na rane Štulićeve radove. Kada je još uvijek nosio čizme izlizane od brojnih uličnih pločnika na kojima je svirao. Počevši od njegovih tekstova, pa sve do načina na koji su oni uglazbljeni. To je jedan od onih klasičnih rock izričaja, koji u današnje vrijeme zasigurno zvuče pomalo zastarjelim. Ali čija je upravo i najveća snaga u njihovoj prirodnosti i izravnoj energičnosti, koja nikada ne zastarijeva. I posebno u današnjici, kada imamo milijun glazbenih fuzija, eksperimentiranja i "post" ovoga i "post" onoga, kvalitetni dobri stari rock ima itekako svoju težinu i posebnu vrijednost. I ako on, baš kao što je to Štulić činio u svojem najboljem periodu, svojim tekstovima izvrsno opisuje stvari koje ga okružuju i okolinu u kojoj živi, onda je njegova kvaliteta bezvremenska. Naravno, u ovim pjesmama nema onoga subverzivnog i revolucionarnog duha Azre, ali pitanje je koliko bi to sve uopće imalo i smisla u današnjem umrtvljenom društvu, koje se još samo umije diviti novim tehnološkim dostignućima, pobjedi omiljenog sportskog kluba ili novoj odjevnoj liniji preferirane modne marke. Ne, ove su pjesme individualnog karaktera, usmjerene na autentična iskustva i stavove pojedinca. Koji još uvijek nije zaboravio gledati na stvari onakvima kakve one doista i jesu. Počevši od, kao u pjesmi "Lokalni šerif", opisivanja lokalnih moćnika, koji su prije bili obični kriminalci i preko noći se, zahvaljujući izostanku zakona i upornom nekažnjavanju počinitelja, "nekako" obogatili. Pa sve do pjesme "DevilDj" i njene kritike danas rasprostranjene DJ-kulture techno i house partijanja, čiji vrhunac se svakog ljeta može vidjeti na sajmu taštine i ispraznosti, Zrću. Tu su i nostalgične pjesme poput "I godine ove". U kojoj se podvlači jedan rezime minule godine, koja nije ništa donijela novoga: i dalje 'Netko plače, a netko se smije'. Ili se kao u pjesmi "Zašto park" dotiče svih onih građevinskih nazovi-firmi, koje drže svoje radnike nelegalno i na minimalnim plaćama. Ali koje imaju izvrsne veze i dobivaju naloge da grade projekte koji u nekoj "normalnoj" i manje korumpiranoj državi nikada ne bi bili odobreni. Također se opisuju i razne tragične sudbine, kao što se to čini u pjesmi "Lafe moj". Čiji je glavni junak čovjek koji je danas beskućnik i propalica, a nekoć je imao novac i sreću. Ali je bio iskorišten i upropašten od strane kojekakvih lažnih prijatelja i drugih ljudskih parazita. Ili se kao u pjesmi "Političar" portretira jedan beskrupulozni i nemoralni političar. Koji je 'svoju dušu prodao vragu' i preko "leševa" sagradio svoj vlastiti uspjeh. Glazbene podloge pjesama se sastoje iz klasične ritam sekcije bubnjeva i basa, te električne gitare i mjestimično i "akustare". Skladbe su sve redom vrlo melodične i fino iskomponirane. Pri tome zadržavajući uvijek neku prirodnost i ugodnu atmosferu. I čine s time sve ove pjesme izuzetno slušljivim. Na žalost je to što je sve ovo snimljeno u nešto slabijoj tehničkoj kvaliteti. Vjerojatno se radi o kućnoj radinosti. Ali, barem meni, ta činjenica ima svoj posebni šarm. Jer se ovako može čuti jedan neprerađeni zvuk. Koji rock vraća tamo i gdje mu je pravo mjesto - u garaže i na ulice.

"Prva sezona" je album izravnog, iskrenog i čistog rocka. Koji ne mari za mjesto i vrijeme. Nastao iz osjetnog entuzijazma jednog (anonimnog) pojedinca. Ali koji se nakon preslušavanja ovog albuma ne čini više nekim potpunim strancem. Jer se sve što je potrebno znati o njemu, nalazi upravo u ovih jedanaest pjesama.

ocjena albuma [1-10]: 7

z. marković // 30/11/2011

PS: Cijeli album se može besplatno preuzeti na ovom linku