home > mjuzik > DEMO IZVOĐAČI 2012., 2. dio

kontakt | search |

RAZNI IZVOĐAČI: DEMO IZVOĐAČI 2012., 2. dio (d.i.y., 2012)

MIGHTY ZAZUUM (Rijeka), MOJ BEND (Zagreb), PRY (Novi Sad), ŠUTNJA (Županja) i ZVONIMIR VARGA (Zagreb). Ne mora se niti spomenuti da su demo/d.i.y. izvođači bolji od onih 'na površini'.
[  ]

MIGHTY ZAZUUM - Mighty Zazuum (2011, d.i.y.)

Intrigantan rad dobili smo od ovog pulskog benda koji je iznenadio sve pristune na Predizborima za Rock Otočec 21.II 2012. u Hard Place-u. Tada sam dobio informaciju 'gluhog telefona' da se zovu Mighty Zuzuum. Ispričavam se.

Bend je krenuo s radom 2010. u prostorijama čuvenog pulskog multimedijalnog centra Karlo Rojc kao peterac sa dvije bas gitare koju sviraju Tzule i Đina, dok ostatak ekipe čini bubnjar Allen Batteria Topali, gitarist Michel i frontmen Vedran (ex-Headbangers) koji na koncertima koristi i pedalu distorzije u svrhu obogaćivanja elektronskih efekata.

Ovaj rad iznosi 25 minuta, ima 4 pjesme otpjevane na engleskom sa lucidno ekscentričnim vokalom koji je čudnovati miks Peter Murphyija, Johnny Lydona i energično melodičnog hc urlatora (u posljednjoj "The quest"), a glazbeno je kolaž mnoštva žanrova u kojima se proteže štošta. Od starog gothic-rocka 80-ih, kraut-rocka, sve do hardcorea i ponekih tehnical-metal sintagmi barem što se tiče bubnjarskih performansa, a sve je to obavijeno psihodeličnim gitarskim, uglavno staccato tretmanom u delay i echo efektima. Već sa ovim prvim radom Mighty Zazuum su uspjeli stvoriti vlastiti prepoznatljivi stil koji ne robuje nikakvim kurentnim, pa niti retro trendovima razvivši bogatu konstrukciju koja poprima kompleksne atribute.

Tako se uvodna "Float" razvija polagano insinuiravši na dub i uistinu je teško predvidjeti u kojem će se pravcu protegnuti; minimalistički se dodaju gradacije nalik kraut-rocku, dinamika se postiže raznolikim gitarskim tehniciranjima uz pratnju odličnih basova i pojačanim distorzijama koje svoj fokus dosežu u završnici spletom alternativnog, pa čak i nu-metala. "Regular Houdini" se razvija obratno - iz žestokog alter-rocka, pa i funkiranog grungea punog različitih stilskih mješavina u osebujnu središnju laganicu, da bi završnicu okončala psihodelična eksperimentalizacija u plesnom tempu. Otprilike sličnih karakteristika su i preostale dvije "Deep" i "The quest" sa varijacijama ubačenih sintagmi wah-wah gitare, kompleksnih aranžmana s dubokom space-psihodelijom i fokusiranim žestokim dionicama.

Ne treba smetnuti s uma da su koncertno, barem ono što sam imao prilike vidjeti i čuti još bolji. A za očekivati je da će upravo taj 'live' potencijal uspjeti pretočiti na naredni novi studijski rad.

Ocjena (1-10): 9
Web: www.myspace.com/mightyzazuum
[  ]

MOJ BEND - Putovanje (2012, d.i.y.)

Novi rad zagrebačkog četverca Moj Bend je blago oslobođenje od nekih stereotipnih klišeja koji su bili vidljivi na prethodnom radu "Skice" (2011) i pomak ka slojevitijim strukturama. Kompozitorski su ojačali, dodali su znatne blueserske sintagme u svoj rock začinjen pop melodijama, te su u blues-rock pjesmi "Pravi ja" otvorili i poglavlje kompleksnijeg aranžmana uz čudnovato produhovljenu, pomalo sci-fi fabulu nadahnutu dodirom 'Božje ruke'. Mekoća riffova Marka Mišerića i vodećeg vokalista Ante Mikulića, kao i primjetna funk orijentacija basiste Marka Magerla daje zvuku prijatan mainstream poligon, a ove samo tri pjesme u različitim stilskim obrascima (indie, blues, pop) s vrlo finim melodičnim linijama šarm benda koji očito može mnogo toga napraviti za širi auditorij. Tekstovi su im zanimljivi kolaži emocija o 'putovanju' s podosta inteligentnog i samozatajnog humora ('oprosti mi što ne znam lijepo govoriti' - "Bezimena") otpjevanog ugodnim, mnogima možda naoko bezličnim vokalom, no upravo u tome i jest šarm ovog benda. Umiju pogoditi idealan kompozitorski balans odnosa teksta, svirke i izvedbe, taman tamo gdje su već mnogi zaboravili da još uvijek postoji klasična ljepota rocka.

Ocjena (1-10): 7
Web: http://www.facebook.com/mojbendhr

Diskografija:
Skice (2011)
Putovanje (2012)
[  ]

PRY - Transcendent Iridiscence (2012, d.i.y)

Čak 21 pjesma na novom radu novosadskih neo-grungera u trajanju od skoro dva sata je izuzetno štivo za svakog tko je sklon onom težem i metaliziranijem zvuku. Ekipa se vraški potrudila da zvuči kao svecki bend, svaka pjesma im je drugačija, a materijal su rasporedili na dva cd-a sa razrađenim konceptom koji predstavlja putovanje kroz različite životne situacije, nedoumice i probleme mladih ljudi današnjice. Tako je prikazana simbolička uvodna vožnja željeznicom kao siguran i brz transport linijom manjeg otpora što se može primijetiti kroz tekstove i samu dinamiku pjesama na prvom, vrlo žestokom cd-u, dok je drugi znatno mirniji, psihodeličniji, ali i vrlo neizvjestan, čak i mističan. Taj drugi cd provlači simboliku vode koja je naizgled mirna, ali može biti i vrtložno kovitlava, razarački razjarena, uzburkana i vrlo pogibeljna.

Od prve sekunde, prvi cd jednostavno razara svojim snažnim (ali ne i presnažnim) križancem grungea, alternativnog metala i stonera kroz različite gitarske opservacije Arpad Morea i Bane Božanića i klasičnog prostornog melodičnog basa Gorana Zečevića. Vokal Filipa Maletića dušu daje za Layne Staleya i ponajbolje oktave Eddie Weddera, pa se neprekidno kroz pjesme protežu mnogi elementi tehnički potkovanog benda koji je savršeno dobro upio estetiku žanra. I sjajno je realizirao uz gotovo metalsku bubnjarsku stilistiku Zoltana Šimona. Kao što je već rečeno, svaka pjesma je drugačijih karakteristika, te variraju po duljinama - od najduljih "Sihouette" i "Indigo eyes" od po 7 minuta do najkraćih "Wind" i poluminutnog skita "Gaze". A između njih razmještene su pjesme od po uglavnom 5 minuta u kojima se bend potpuno razigrao sa atmosferičnim uvodima, dinamičkim aranžmanima koji svoj fokus dosežu u refrenima i snažnim šusevima, te su sve obogaćene isprepletenim međuigrama i veoma dotjeranim završnicama.

Nakon ovakvog žestokog (no ne i prežestokog) prvog dijela, kroz naredni drugi cd kojeg otvara najdulji komad "Lake of fortitude pt.1", Pry se predstavlja kao sofisticirani skup psihodeličara i ambijentalista koji su odavno savladali apstrakciju istraživačkih eksperimenata i uobličili ih u konkretne pjesme. Neke od njih imaju i vrlo prijatan elegično-baladični ugođaj poput "Waves" koja je protkana i sa soul elementima ili "The leech" u razgaljenim višeglasjima, dok je većina njih oblikovana kroz mekše i rafiniranije izdanke grungea koji mnogo duguje kompleksnijem izričaju Tool, osobito kompozicije "Island" i "Drifting madeline".

U prvi mah ovakav opsežan dvostruki album može zadati glavobolju slušatelju, međutim, kada krene, ne zaustavlja se, štoviše, preporučljivo ga je i repetirati jer se u svemu ovome nalaze vrsne varijacije melodija, tehniciranja i nadasve poetičnih, veoma ozbiljnih pjesama. U svim pogledima, ovo je sjajno ostvarenje koje se bez ikakvih problema može mjeriti sa kurentnom svjetskom ponudom u ovome fahu.

Ocjena (1-10): 8
Web: www.myspace.com/pryserbia

Diskografija:
From Morph EP (2010)
Transcendent Iridiscence (2012)
[  ]

ŠUTNJA - Prvi demo (2011, d.i.y.)

Punk/hc četverac iz Županje na svojem prvom demu donosi 8 vrlo kratkih i klasičnih kompozicija koje neznatno prelaze 'tajming' od 2 minute. Snimljen je u Bošnjacima pored Županje (studio BU). Ovdje je sve jako dobro poznato - angažirane socio-političke teme s ponekom sočnom psovkom, te frenetičan tempo sa najjednostavnijim riffovima koji se mogu zamisliti. Bend doduše nema nikakvih posebnih sviračkih performansa, ali budući da pjeva na hrvatskom jeziku o svemu onome što ždere svakog stanovnika Balkana kada ga dočeka neisplaćeni osobni dohodak ili otvori frižider (a neki ga i nemaju), odmah podsvjesno želi polupati sve oko sebe izvikujući naše poznate tradicionalne uzrećice. Jeste li primjetili da ljudi više ne psuju Boga, Isusove čavle i tiple, svece, lavore krvi, nego naše političare? I uz to, one jednostavne, banalne spolne organe na koje se više nitko živ ne obazire jer nam je stvarnost postala život na marginama socijale.

E, pa Šutnja pjeva prkosno i buntovno punkerskim lumpenproleterskim riječnikom o tome što razara svakog ne samo Hrvata, nego i Balkanca i sve one čije su dične vlade odlučile stupiti u taj vražji pakt sa kapitalizmom i takozvanom demokracijom. Satan Panonski se zajebavao jer još nije bio svjestan kakvo će to društvo postati (a i velecijenjeni KUD Idijoti), ali ovi momci se ne šale. Tu više nema šale, neki od njih se sjećaju 'one države', ali ne lamentiraju o njoj; oni govore o sadašnjosti i bezizlaznoj ćoravoj ulici u kojoj se svi mi nalazimo.

Tekstovi Šutnje su sjajan i jednostavan odgovor čovjeka s ulice, 'vox-populi' koji je uvijek u pravu, ali se na njega ne obazire jer ima tamo neki odozgo Sanader i njemu slični koji sebi trpaju pare u džep, a za narod ih boli kita. Šutnja diže revoluciju i svjesnu pobunu daleko drugačiju od Pistolsa i The Clash koji su imali tu sreću da žive u daleko bogatijem i drugačijem društvenom sistemu 'željezne lady'. Ostavimo to, mada su principi vrlo slični, ali su rezultatski diferencijalniji; Margareth je izvukla Britaniju iz krize i punkeri više nisu imali što drugo da rade osim da se pretvore u poete, romantičare i šminkere, ali avaj, ovdje na brdovitom Balkanu neće doći samo tako brzo netko sličan tko će odalamiti šamarčinu svim tim lopovima i mafijašima. Uz to, ona nije imala takvih problema uz višestoljetnu kraljevsku tradiciju. Društvo se razvija zavisno o proizvodnji, a ne o trgovini i potrošnji, a kad se u to uključi krađa društvenog kapitala koji nam je u debelom minusu, jačem od Kaspijske depresije, uništenog Aralskog jezera (nekad glavni lučki grad Aral, danas je 100 km udaljen od obale) ili Mrtvog mora, onda se i dobije ovakav snažan revolt mladih i osvještenih ljudi kojima je jedini izlaz iz tog ambisa da pjevaju svoj svakodnevni život poput crnačkih bluesera koji su se prihvatili gitare, benđa i klavira oplakujući vlastiti bijes protiv robovlasnika kojima nisu mogli ništa.

Pjesme "Nešto realno", "O kapitalizmu", "U pizdu materinu", "Gdje bi ti" (sa odličnim spoken-word uvodnikom o udruženju Europe u kolektivnu pljačku), "U.S.A." (refren: 'uništava nas stoka američka') i "Trpajte pare sebi u džep" su upravo to o čemu govori prethodni pasos. Ja se sa ovim momcima slažem 100%, samo bi antikrist i prodana duša mogla reći da su ovo gluposti poput Sanadera koji je na suđenjima sustavno opovrgavao bilo kakvu povezanost sa stvarnošću i izjavama svjedoka. Ovo je stvarnost, to što ovaj bend govori u ovih 6 pjesama, to je revolucija. Preostale dvije su radikalno drugačije - "Kockar, cuger" je o 'jebenom kretenu i idiotu' u birtiji, a "Nisam ja" jedina prava individualna priča u trajanju od nevjerojatnih 1 minutu i 19 sekundi. Ovdje se očitava odličan profil benda - nisu metalci, nisu anarhisti, mrze puno toga, poštuju repere i ne žive od socijalne pomoći u squotu. Ali niti one nisu loše, dapače, odlične su zbog zabave koju pružaju.

Neka vas ne zbuni moja ocjena, ovo je - demo. Fenomenalan, do jaja! Tko te pita za produkciju kad je jasno i glasno izrečena bit...

Ocjena (1-10): 10
[  ]

ŠUTNJA - Isključite mozgove (2012, d.i.y)

Drugi demo materijal je znatno žešći, pravi klasični hc/punk Exploited đir, ali pjesme tekstualno više nisu iste. Orijentirane su na pojedinca i nemaju jasnu poruku, djeluju kao one dvije zadnje s prvog materijala i u tome je štos. Tekstovi su jako bitni u punku, ovdje su snažni, ali ne tako moćni kao na prvijencu. Kad punk bend spominje Severinu i 's kime se jebe', a ne vitalne tokove, pokazuje nedostatak strasti i veliku stopljenost ideja u oportunističkom svjetonazoru. Ovdje nema onog prgavog i sirovog revolta prvijenca. Šteta.

Nisam zadovoljan, ali može proći...

Ocjena (1-10): 6
Web: http://www.facebook.com/pages/%C5%A0utnja-%C5%BDupanja-HC-/199413170069906

Diskografija:
Prvi demo (2011)
Isključite mozgove (2012)

ZVONIMIR VARGA - Tajne (2012, d.i.y.)

Klizivši emocijama (pozitivnim, sjetnim i mračnim), novi rad, treći po redu ovog vrsnog zagrebačkog liričara, poete i kantautora uz sve njegove odranije poznate osobine donosi i novu injekciju - bogatiju instrumentalizaciju. Naravno, u onoj mjeri koliko to kompozitorski rad s akustičnom gitarom i ponekim pratećim instrumentom poput klavira ili syntha dopušta.

Njegova baladična i elegična atmosfera u pjesmama (ima ih 10) dočaravaju miran i staložen duh unatoč neprekidnim borbama sa slomljenim srcem, nerazumijevanjem i gloženjem. Iz njegovih pjesama izvire optimistički stav i onda čak kada gubi, a onda kada pobjeđuje, ne pokazuje niti najmanje simptome euforije. Hladne i bistre glave sagledava činjenice lamentirajući nad njima istovremeno ispričavši senzibilne storije koje nisu striktno usmjerene ka jednom određenom događaju, već su sagledane sa aspekta promišljenog aktera koji je sudjelovao u njima. Poezija je, sama po sebi kompleksna književna forma koje se Varga čvrsto drži u duhu klasicizma ne dodvoravajući se nikakvim hirovitim manipulacijama; ne izbjegava standarde, no poput velikih poeta umije mnogo toga jasno preciziranog iskazati. Prije svega osjećaje. Većinom bolne, one od kojih svi bježimo...

Glazbena forma u nekim trenucima poprimila je oblike francuske šansone, primjerice uvodni cha-cha-cha "Umjesto da plačem, smijem se" odsviran na synth s efektima harmonike i orkestracije u stilu Gilbert Becaudove "Nathalie", klavirska "Došlo je vrijeme" u kojoj pjevanje nakratko pretvara u spoken-word ili raskošno orkestrirana, također cha-cha-cha "Što da radim" u suvremenom, gotovo hip-hop izrazu. Komad "Usamljeni (fur dich)" je piano djelo sa intrigantnim međuigrama. Ostatak materijala klasične je građe uz akustaru i poneki prateći instrument poput efekata harmonike ili violine - "Vrtim se u krug", "Pomoli za nas", "Kako si sama" i "Vjeruj u čudo, vjeruj u ljubav".

No, najveći kompozitorski doseg ostvaren je u temi "Svjedok" gdje vokalno simulira klasičnu piano melodiju, a to, mora se priznati, malo tko na ovim prostorima umije ostvariti. I završna "Za one sve" u kojoj je do izražaja došao istančani sklad za akustičnu staccato melodiju na gotovo klasičarsko - školski način.

Dostojanstveno i vrlo mirno, ovih nešto manje od pola sata prezentira sjajnu autorsku formu kantautora koji je već nadaleko odmakao od svojih kolega s akustičnom gitarom varirajući između šansone i one glazbe koja se nekad zvala zabavna kada su naveliko bili aktivni Arsen Dedić, Vlaho Paljetak, Hrvoje Hegedušić i Ibrica Jusić. U svakom slučaju, ovo mu je do sada najkreativnije ostvarenje s kojim je pokucao na velika vrata domaće estrade.

Free download: http://zvonimirvarga.bandcamp.com/album/tajne-2012

Ocjena (1-10): 9
Web: www.zvonimirvarga.com

Diskografija:
Pjesme (2011)
Ispod kože (2012)
Tajne (2012)

horvi // 19/05/2012

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Different Days

THE CHARLATANS: Different Days (2017)

| 27/06/2017 | pedja |

>> opširnije


cover: 33 balade

DUNJA KNEBL: 33 balade (2017)

| 26/06/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Forever Comes To An End

BJØRN RIIS: Forever Comes To An End (2017)

| 23/06/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Ob bistrem potoku je mlin

MATEJ KRAJNC: Ob bistrem potoku je mlin (2017)

| 22/06/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Serpents

EIGHT SINS: Serpents (2016)

| 21/06/2017 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> wi giv medi[k]a[al] suport to:
df
> diskografija
cover: DEMO IZVOĐAČI 2012., 2. dio
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*