Snimljen 8., a realiziran već drugi dan, 9. travnja 2020., ovaj četvrti nastavak iz serijala noći punog mjeseca prezentira uobičajene Čoporove minimalističke crtice za električnu gitaru kakve je počeo kreirati još prije desetak godina povremeno ih i promovirajući na živim nastupima. Naravno, ovdje je potka striktno instrumentalistička, no ne treba očekivati najezdu improvizacija i bravura već suptilno odabranih staccato nijansi od tona do tona koji se gibaju takoreći pravocrtno gotovo u hipnotičkom drone transu prepuštajući prije svega samom autoru izbor boja i trzaja zavisno o dotičnom momentu i senzibilitetu. Pošto ovo nisu standardno uređene kompozicije s uvodima, zapletima i finišima nego prevlačenje spektralnih tonova poput mazanja boja kistom, istom mjerom kao što primjerice oblaci lebde nebeskim svodom nošeni vjetrom i kurentnim atmosferskim prilikama, svi ovi odsvirani, bolje rečeno otpušteni tonovi sa žica u prva dva stavka su manje-više igra slučajnosti, prirodnih zakona koji imaju geslo empirijske nepredvidljivosti u točnosti, ali i općenitih predviđanja vremenske prognoze. Što znači da se jasno može osjetiti finesa ophođenja s inspiracijom - nije bilo kiše, noć je bila vedra i prozračna, vrlo mirna, a mjesečina svijetla. No, nije na odmet ne primijetiti da se povremeno ovoj inspiraciji pridružila i poneka melodična minijatura poput isprepletenih sekvenci u trećem i četvrtom komadu (kompozicije su označene rimskim brojkama I - V) pokazujući i dašak za kompleksni aranžman u ambijentalnoj prigodi.



Završna, najdulja peta kompozicija od čak 14 minuta inicira na momente i ambijentalni jazz s daleko više tonova i sadržajno znatno bogatijim koloritom pridonoseći razgranatijoj strukturi s pažljivo naglašenim figurama kojima se znatno odmiče od vrlo sličnog (kant)autora po senzibilitetu - Ivana Čkonjevića, ali drugačijeg po stilizaciji. Dok je kod Ivana prioritet eksperiment i psihodelični ambijent, kod Čopora je sublimacija realizma preko prizme trenutne ekspresije, moguće čak i bez nekih unaprijed predviđenih kompozicijskih konfiguracija, ali daleko od toga da je ovih nepunih 40 minuta plod čiste slučajnosti. Kad bi se ovi tonovi upisali u notno pismo, svakom glazbeno obrazovanom 'čitaču' bila bi sasvim jasna metoda kreativnosti, a i data sloboda u vidu interpretacije. A pošto ovo nikako ne spada u 'pop' domenu, Čopor ima posve odriješene ruke da se ne zamara s uobičajenim 'vox populi' mnijenjem i štanca ovakve radove koliko ga god volja.

Naslovi: 1. Full Moon Session Part IV...I, 2. Full Moon Session Part IV...II, 3. Full Moon Session Part IV...III, 4. Full Moon Session Part IV...IV, 5. Full Moon Session Part IV...V

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 19/05/2020

PS: priloženi video je "Full Moon Session Part III" (četvrtog nema na youtube)