Što dobijete kada u mikser ubacite Samael, Ministry, prstohvat Godflesha i ritam mašine kakve je na prvom albumu koristio Mysticum? Odličnu kombinaciju koja ni u jednom momentu ne postaje ni dosadna, niti monotona. Ovo je treći album Filth Piga, one-man projekta iz Njemačke sačinjen od masterminda Johannes Tüllnera. Prvi, 'Youthful Nihilism' iz 2016. najviše duguje Ministryu, dok je 'Mental Dead Ends' iz 2017. bio više eksperimentalan i pokušaj nekakvog electronic black metala koji i nije baš najbolje uspio. Očito taj neuspjeli pokušaj eksperimentiranja nije promakao ni Johannesu, pa se s ovogodišnjim albumom 'The Ominous Euphoria' vratio onome što mu dobro ide - gitaristički orjentirani industrial black metal. Nije loše spomenuti ni da su sva izdanja besplatna na bandcampu i da se projekt diči DIY pristupom glazbi, što samo poboljšava dojam. Album otvara skladba 'Solipsism Drug' koja nakon kratkog introa, koji zvuči kao da je intro od Nailbombove 'Wasting Away' ekshumiran nakon 10 godina propadanja pod zemljom, kreće sa ritam mašinom i gitarskom dionicom poput solaža srednje faze Ministrya, možda fali tu još jedna gitara, ali nije uopće loše. Na polovici pjesme dolazi do prekida koji slušatelja uvodi u spori metal riff i dio pjesme koji najviše podsjeća na Godflesh, ali sa bitno bržim ritmom, nakon čega se stvar vraća u tu kombinaciju elektronskih bubnjeva i black metala. Kraj pjesme je odličan i zvuči kao da je Ministry iz faze 'Filth Pig' albuma (simptomatično zar ne?) odlučio napraviti nešto melankolično. Taj dio je komotno mogao nositi cijelu pjesmu bez ikakvih problema, a dojam poboljšavaju i ranoblackerski clean vokali.
Bas uvod u pjesmu 'Flesh Wounds' otvara groove riff, koji traje taman toliko da ufura slušatelja u stvar dok joj dodatni začin daju ambijentalni riffovi i spori blackerski kraj pjesme koja najviše podsjeća na Samael, dok je sami epilog opet melankoličan. Treća, 'Share the needle' je kaotična thrasherija od pjesme, barem u početku, ali se kasnije pretvara u grandioznu metal stvar sa melodičnim solažama, a koji se izmjenjuju sa black industrialom popraćenim maničnim vriscima. Atmosferičan kraj popraćen tim, pa možda najbliže post-rockerskim lead gitarama (mada ne znam je li ovo dobra usporedba) cementira dojam. Možda najveća kritika ovog albuma je to što ima toliko toga da se stvara određena kakofonija jer neki dijelovi mogu nositi cijelu pjesmu, a traju svega par ponavljanja.



Četvrta 'Choir of crippled children' je više atmosferično black orjentirana stvar, sa reverbiranim clean vokalima u uvodu, ali i ona vrlo brzo mijenja pravac i dosad je najblackerskija na albumu, kaotična solaža i thrashblack riffovi koji čine tu kombinaciju sa ambijentalnim blackom završavaju sa furioznim black tremolom popraćenim dominantnom ritam mašinom. Album se nastavlja sa 'Arachoid matter skinning', koja je najkonzistentnija na albumu u smislu da ne mijenja pravac svako 20 sekundi, a i semplirani 'Marche Slave' Čajkovskog je dobar touch. Ova pjesma najviše duguje Godfleshu i ranom Pitchshifteru.
'White trash vampires' je thrash black nabijačina spojena sa atmosferičnim prebiranjem po žicama, iza koje slijedi naslovna 'The ominous euphoria'. Pjesma počinje kao mračniji Samael, ali se kao i većina ovog albuma šalta amo-tamo ne puštajući slušatelja na miru ni pola minute prije nego ga zaskoči sa novom promjenom. Ima i ovdje pokoji old-school industrial metal moment, i bilo to dobro ili loše, album je vraški raznolik. Zaključna stvar 'Just a piece of meat' sa svojim sporijim dijelovima koji se isto izmjenjuju sa brzima dovršava album kakav je i bio - kaotičan, sa puno dijelova, i koji zahtijeva punu pozornost slušatelja jer se stvari mijenjanju ne na nivou od pjesme do pjesme, nego od sada do par sekundi kasnije.

Najveća zamjerka ovom albumu je ta kaotičnost, kao da ima ADHD i da mu treba 2mg helexa da se skoncentrira na jedno, no i ovakav album kakav jest odskače od industrial black standarda i vodi slušatelja kroz širok dijapazon utjecaja. Genijalni momenti koji nažalost prekratko traju, melodične solaže, svega tu ima. DIY pristup svakako podržavam, i usprkos hektičnosti topla preporuka.

Ocjena (1-10) 7.5

Popis pjesama: 1. Solipsism Drug, 2. Flesh Wounds, 3. Share the Needle, 4. Choir of Crippled Children, 5. Arachoid Matter Skinning, 6. White Thrash Vampires, 7. The Ominous Euphoria, 8. Just a Piece of Meat

marko šiljeg // 01/11/2020