home > mjuzik > Po prvi put

kontakt | search |

PLESKA: Po prvi put (d.i.y., 2011)

Trenutačno naš možda najmlađi ska/reggae/punk sastav imenom pleSKA dolazi iz Splita i aktivan je tek od ljeta prošle godine. Njegovi članovi su Toni Korać (vokal), Ante Jerončić (gitara), Josip Vlahović (bas), Josip Brakus (udaraljke), Bartul Vlahović (klavijature & samples), Leni Đuderija (truba) i Mile Mijač (bubnjevi). Nisu puno gubili vrijeme već su odmah krenuli sa snimanjem svojeg prvog albuma, koji je sniman u Splitu i Zagrebu a završno miksanje je obavljeno u splitskom studiju 2m2 Mileta Mijača skupa s Markom Prečićem. Kao rezultat je nastao album po imenu "Po prvi put" i sastoji se iz dvanaest pjesama koje ujedno obilježavaju prvih pet mjeseci postojanja i djelovanja ovog benda.

Čini se da smo trenutno pod udarom prave najezde veselih ritmova s mora i bendova koji potpuno nesputano eksperimentiraju s glazbom te miješaju ska, reggae, punk, a u slučaju ovog benda i rock. Što mene osobno kao ljubitelja takve vrste glazbe iznimno raduje. A u to spada i ovaj vrlo zabavni ali i energični album mladih splićana, koji su odmah na svojem prvijencu pokazali da se njihov stil ne može tako lako svrstati u bilo koji određeni šablon. Poklonici ska/punka će doći na svoju koštu s brzom i melodičnom "Epidemija gluposti", dok će pozitivne vibracije roots reggaea u pjesmama "Baš dobar dan", "Rastafaraja" ili "Novi dan" obradovati sve one nosače dreadlocksa ili rastafarijance u duši. Rijetko koja pjesma s ovog albuma se može strpati u samo jedan glazbeni žanr, pretežno se radi o fuziji više stilova koji se tečno spajaju u ono nešto po čemu ćemo od sada pa nadalje prepoznavati ovaj bend; zarazni ritmovi, s puno izmjena u tempu i začinjeni s mnogim varijacijama ska, reggaea, punka i, kao na primjer u pjesmi "Narkomanska", dobrom injekcijom blues-rocka. Ali svakako najčudnija pjesma albuma je "Valcer subotnje večeri", za koju je planirano snimanje i video spota. U njoj se mogu čuti kako taktovi valcera, tako i veseli ska ritmovi skupa s trubom, zvižducima, povicima, nazdravljanje čašama i bocama, te se na kraju to sve pretvara u jednu punk veselicu za skakanje i valjanje po podu. U sličnom stilu je i pjesma "Miki vrati se", u kojoj dominiraju žestoki gitarski riffovi, brzi bubnjevi i razigrana truba. Opet se i u njoj lupa bocama i čašama, koje su zapravo pretvorene u perkusivne udaraljke. Također vrlo neobična je i predzadnja pjesma albuma "Guilt", ona je jedna od dvije na engleskom otpjevane skladbe koje ujedno čine i završnicu albuma. U njoj se pleSKA sasvim neočekivano pretvara u čak jedan istinski funk-rock bend, koji eto voli svirati ska/punk/reggae. Isti slučaj je i s pjesmom "Nema problema", koja je jedna fuzija funky ritmova, energične gitarske solaže, isto tako jakih udaraca bubnjeva i govornih samplova. Jedna od meni osobno najboljih pjesama je na albumu zadnja "Keep on fighting", s lijepim prijelazima između ugodnog roots reggaea i ritmičnog ska tempa. Na ovom mjestu bih napomenuo i vrlo dobar vokal, koji se posebno od svoje jače strane pokazuje upravo u ovoj pjesmi, s laganim jamajčanskim naglaskom; dovoljno razigran, neopterećeno živahan i uvijek melodičan. Tematike pjesama obrađuju teme iz svakodnevnice, izlaske i provode, ali dotiču se i ozbiljnijih tema. Gdje se, kao u pjesmi "Keep on fighting" pita zašto se sva ova sranja dešavaju u svijetu. Ili se kao u pjesmi "Ernesto Che Guevara" odaje počast legendarnom Che-u, ali i sve ono za što je se on borio istovremeno se stavlja u današnji aktualni kontekst. Noćna mora svih čuvara društvenog morala bi mogla biti pjesma "Narkomanska", koja je jedna svojevrsna oda zelenoj travi, njenim štovateljima i distributerima. U tome smislu bih upozorio i na pjesmu "Rastafaraja", koja bi se isto tako mogla naći na udaru moralne cenzure. Ali očigledno je da ove splićane zaboli ona stvar za tim; oni od samog početka furaju svoj stil, boreći se na svoj način protiv 'epidemije gluposti', kao što kažu u izvrsnoj istoimenoj pjesmi. S druge strane, tehnička kvaliteta snimki se mjestimično razlikuje. Možda iz razloga što je album sniman na više mjesta, ali ako se pozorno sluša, neke su pjesme bolje snimljene od drugih. Mada je razlika zaista minimalna, ali je to ipak stvar na koju se mora ukazati čisto radi budućih radova. Jer bi neke od ovih pjesama zvučale još puno bolje da su im još kvalitetnije snimke.

U svakom slučaju album "Po prvi put" je u mnogo pogleda jedan zgoditak i pokazuje da pleSKA ima potencijala, energije i volje - a to je ono najbitnije. I s ovim prvim albumom su uspješno zakoračili u glazbene vode i sudeći po tome što su ovdje isporučili, zapravo sam siguran da će u budućnosti postati još puno bolji. A do tada možemo u iščekivanju ljeta na repeatu slušati ovaj album ili ih uhvatiti na nekim od koncerata na njihovoj predstojećoj turneji po Hrvatskoj i BiH.

ocjena albuma [1-10]: 7

z. marković // 24/01/2012

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Filip Fantoni

FILIP FANTONI: Filip Fantoni (2019)

| 12/11/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Upper Structures

PAVLE MILJENOVIĆ: Upper Structures (2019)

| 07/11/2019 | jura |

>> opširnije


cover: Twin Cities / Plava laguna / References, Reflections: Revelations

TREES OF MAINE / CONSECRATION / (THE) LESSER MEN: Twin Cities / Plava laguna / References, Reflections: Revelations (2019)

| 31/10/2019 | pedja |

>> opširnije


cover: Leaving Meaning

SWANS: Leaving Meaning (2019)

| 25/10/2019 | horvi |

>> opširnije


cover: Iz kapetanovog dnevnika

CHUI: Iz kapetanovog dnevnika (2019)

| 21/10/2019 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*