Tekuće 2013. Varga je ostvario 3 izdanja. Na samom početku godine objavio je album jednostavnog naslova "Zvonimir Varga album", a onda nezavisno od klasične kantautorske etike namijenski kratki 'soundtrack' EP "Car je..." za dječju kazališnu predstavu prema priči Hans Christian Andersena "Carevo novo ruho". Tu se veselo i simpatično poigrao kratkim instrumentalnim komadima uz koje se svaki klinac može razdragano uživiti u scenarij, a po želji i zaplesati. Znate li kako zvuče dječje pjesmice? Ili ste zaboravili? Ok, nema veze. Pokazao je da umije napraviti vrlo lijepe, jednostavne, ritmične i melodične kompozicije od kojih će u budućnosti možda imati više koristi i tantijema nego li od uobičajenog kantautorskog rada, ali otom-potom. Samo navedimo da se na EP-iju nalazi 5 komada "Glavna tema", "Dvorska muzika", "Krojači kroje i biraju boje...", "Opet novo odijelo" (ha-ha-ha, pod primjetnim utjecajima melodije "Prijatelji stari gdje ste", starog hita koji je proslavio Terezu Kesoviju) i "Svečana muzika".

Novi, peti zvanični album "Buđenja" inspiriran je istoimenim filmom s Robert De Nirom i Robin Williamsom u glavnoj ulozi. Nadam se da ste svi gledali ovu izuzetnu dramu koja se uglavnom odvija u psihijatriji, no direktnih poveznica s radnjom filma ovdje nema. Ona se provlači kroz atmosferu pjesama stacioniranih u naše uobičajene domaće hrvatske teme koje su lišene socio-političkih jadikovki, a usmjerene su ka onoj sferi koja pomalo iščezava iz naših života - iskrenim ljubavima, romantici, sjeti, zanosu i lokalpatriotskom navijačkom duhu utjelovljenom u maloj, a možda i budućoj velikoj himni "Moj Dinamo".

Kroz nekoliko lijepih melodrama "O, da!", "Ona može", "Sve što sam bio" (uz melodijsku posuđenicu "Bella ciao"), te jedne prkosnije - "Bliže", izveo je splet obaveznih emotivnih balada katkad se posluživši formatima šlagera i šansona s natruhama folka. No najznačajniji pomak je osjetan korak u rock teritorij u uvodnoj pjesmi "Sretan" koja je nabijena brzim tempom kakvog do sada nismo mnogo puta imali prilike čuti od njega usput gordo i strasno priznajući 'mogu biti sretan što te znam/ to može biti samo rokenrol/ ja sam sretan kada zabim gol'. Drugi rock zgoditak je minimalistička "Rekli su mi" u stilu Dylanove "All along the watchtower" i Neil Youngove "Rockin' in the free world" sa sofisticiranim tekstom koji služi da razvijanje moždanih vijuga. Oli pjesma govori o smrti, samoubojstvu, ljubavi, neostvarenim ambicijama ili nečemu sasvim desetome? Završna elegična balada "Živjele tajne!" revalorizira učinak trećeg albuma "Tajne" nastavljajući sagu o mistifikaciji emotivnih i melodramatičnih igara u životu.

Novina u stilskom pogledu je obilato korištenje loop efekata koji se periodično vrte kroz background nekih kompozicija, te nekolicina sitnih udaraljkaških dodataka što sve skupa s akustikom i klavijaturama doprinosi življem i atmosferičnijem dekoru. Naravno, kod ovakvih sitnih kockica s kojima obogaćuje cjelovit kostur pjesama traži se i adekvatno arhitektonsko riješenje koje neće biti samo sušta uobičajena klasična suhoparne infrastrukture. On je gradi mic po mic iz djela u djelo upravo kao što i arhitekt svoje konstrukcije počinje od uobičajena 4 zida. Njegova djela odavno imaju i vrata i prozore i krov i sobe i podrume i tavane, samo još uvijek u njima živi u samoći koju obogaćuje namještajem i ukrasima. Sve ide prema tome da gradi vlastitu malu palaču u kojoj očito ne namjerava udomiti plebejce bez mašte i karaktera.

Naslovi: 1.Sretan, 2.Moj Dinamo, 3.O, da!, 4.Ona može, 5.Sve što sam bio, 6.Bliže, 7.Rekli su mi, 8.Živjele tajne!

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 12/09/2013