home > mjuzik > DEMO IZVOĐAČI, 2009., 2. dio

kontakt | search |

RAZNI: DEMO IZVOĐAČI, 2009., 2. dio (d.i.y., 2009)

Drugi dio demo scene za 2009. donosi dva rada BIG Z. (Zagreb), te po jedan od BLACK DIVISION (Vukovar-Osijek), DICHOTOMY ENGINE (Kula), FAILED PLAN ARTEFACT (Zagreb), FLYING RABBIT (Zabok), INVERT (Crikvenica) i TAKLAMAKAN (Rovinj).
[  ]

BIG Z - Fuck Away My Love (2009, d.i.y.)

Iza ovog Big Z imena stoji bubnjar S.O.M., doom-metal/etno banda iz Zagreba, no ovdje je Zoran Pšeničnik nadmašio svoj matični band u onom ekspresivnom i eksperimentalnom pogledu. Gospodin je proživio zlatne dane rocka '60-tih i '70-tih, svirao je s mnogim bandovima i onda odlučio nakon više od 30 godina karijere napraviti svoj vlastiti demo. Ali ljudi moji kako ovaj materijal zvuči.... to je nevjerojatno! Ovo nije klasičan demo-materijal, ovo je album za pamćenje, za pohranu podataka da ima glazbenika koji rade skroz 'pomaknuti' pravac u gitarskom pogledu na ortodoksan i istovremeno inovantivan način.
Zoki se ne bavi trivijalnostima, već radi specifičnu i posebnu glazbu koja ima velikih avangardno/eksperimentalnih tekovina koje su oslobođene tradicionalizma. Treba odmah na početku reći da je riječ o vrlo obimnom materijalu (75 minuta) kojeg zaista nije samo tako lako savladati. Nekom laiku najlakše bi bilo reći 'ovo je glupost' što se često događa kod mojih kolega kada nalete igrom slučaja u dodir sa ovakvom i sličnom glazbom.
Kao prvo, materijal jest demo karaktera i nije snimljen na najbolji način, te stoga odmah ulazi u fah eksperimentalne glazbe. No, da ne bi bilo zabune, ovdje je riječ o Zoranovoj mašti koja je prepuštena onome što većina današnjih suvremenih glazbenika (domaćih i svjetskih), a pogotovo onih koji se bave alternativom zaborave, ili ne znaju - da je glazba najslobodniji način izražavanja koji nije zacrtan nekim terminologijama, pravilima, bontonom, zakonitostima ili stilskim odrednicama.
Elem, ovdje se Zoki prikazuje kao gitarist koji ima znanje cijelokupne rock sfere i ne koristi ništa drugo osim gitare koju je nadosnimavao u 3-4-5 navrata. Odfrljena, fakat odfrljena gitara... Prvo što mi pada na pamet nakon preslušavanja ovog materijala je car gitare i psihodelije Jimi Hendrix. No, opet, to je prerano i pretjerano tvrditi. Zoran zna da je rock od '69 naovamo otišao u neslućene varijante i on se slobodno služi ponuđenim nazovimo obrascima. Kroz svoje pjesme (ima ih 8 komada) doslovce šara sa svojim nevjerojatnim znanjem od kojeg staje dah. Prva skladba "Fat shuder and her minor man" je ne baš najs(p)retnije izvedena inačica electro-industriala na način korištenja elektronskih efekata vokala, ali je veoma mračna kao da dolazi iz tmine najeksperimentalnijih Throbbing Gristle koji su se podvrgli tibetanskom šamanizmu. No, u "Noise envy and grease" pokazuje svoje pravo lice kao gitarist. Kakav zvuk, kakva psihodelija u trajanju od punih 12 minuta... Eksperiment koji je oslobođen bilo kakvog šablona, a teče sukladno sa taktom i protokom vremena. Ne znam, ovo se jednostavno događa spontano i možda nesvijesno u muzičaru koji nije zarobljen u suhoparni okvir. Hendrix je mnoge svoje stvari vjerojatno imao u glavi da ih odsvira na ovakav način što nažalost nije stigao, no kasnije su se pojavili majstori iz New Yorka - Sonic Youth koji su naglasili uz riffove istodobno i eksperiment de-kompozicije. Big Z. je to ovdje predočio na takav način da izgleda kao da dolazi negdje iz miljea najluđih noise-rock Japanaca (barem Kenji Heino ili Ruins). Neandertal uz distorziju gitare, opako, opako... "Violeta's flowers" je čudan, zvrzlan, eksperimentalan i psihodeličan komad u kome su uz gitaru koja je uglavnom pritajena (i vreba iz zasjede), naglašene učestale pozadinske improvizacije na usnoj harmonici, melodije solo gitare, povremeni nerazumljivi industrial black-metal vokali kao iz pakla i nekoliko udaraca po standardnom setu bubnjeva. Uh, čovječe, od ovoga se smrzneš... A nije Sun O))), Xasthur, Moss... Ovo je nešto posve originalno u Hrvatskoj, a onda je jasno da niti u ex-Yu nešto ovako slično nije urađeno. Gadni su ovi Violetini cvijetovi... "Khaos Gharabha" je mračan i tromi psihodelični doom-metal koji je u određenu ruku još i najprijemčljiviji dio ovog rada. Ali je isto tako opak kao da autora trese samo crnilo života koje je predodređeno za samoubojstvo. U "Bloodless" su potpuni mrakovi; nema mjesta optimizmu, a izobličeni i neartikulirani vokali i uzdisaji kao da stižu iz samog grotla paklom uništenih duša. Sjajna tema za horror film! Ali kad bi se ovo uklopilo u nečiji filmski scenarij, bilo bi preopako i prestravično. Znao sam često pisati recenzije čudnovatih bandova koji su u eksperimentalnom/avangardnom svijetu mašte s kojom postižu otprilike sličan efekt koji u principu ostavlja ljude i široku publiku po strani jer ih ono posebno i drugačije izvan uskih okvira zadane pop-potrošnje ne zanima, no ovaj autor bi morao biti zanimljiv barem našim glazbenim stručnjacima i kritičarima. Pretposljednja "Fur lady Mariana" je svojevrstan psycho koji ima i određenih konotacija sa shoegazerima (npr.My Bloody Valentine i Pale Saints) i sa novovjekovnim psycho-rockom (White Hills), no i sa doom/drone metalom koji pruža vrlo slična glazbena uporišta. Posljednja stvar "Ponit" je lo-fi komad u stilu eksperimentalnih psihodeličnih Throbbing Gristle u adaptaciji kako to znaju raditi ambijentalni post-industrial izvođači. Minimalistički, eksperimentalno i bez ikakve pretjerane produkcije - hipnotički debelo zaglušeni pulsirajući basovi, pozadinski teško dohvatljivi wah-wah efekti (gitara, pretpostavljam) s kojima autor poručuje svoj osobni prilično karikirani, frustrirani i teško dostupan glazbeni profil.
Opaki, opaki demo-materijal koji prelazi barijere stvarnosti...

Ocjena (1-10): 8
[  ]

BIG Z - SebWay Mistral (2009, d.i.y.)

Naredni demo Big Z je daleko drugačiji, no ipak stilski dosta blizak rad u kompozitorskom pogledu. Također je opsežan (74 minute) i pretežito se bazira na hipnotičkom drone/doom gitarskom instrumentalističkom tretmanu koji iz autora izlazi u eksperimentalnim ekspresijama. Prve tri skladbe "Monster of highway", "Messin' in the G yard" (15 minuta) i "Moć & razor" su razlivene psihodelične trome ekspresije gdje zaista ima svega i svačega. Jedini plesni komad s upotrebom standardnog takta ritam mašine je "Trueno & infierno" blizak Kizovom "Brutalizer" albumu s mračnim prigušenim doom vokalom koji se kasnije često pojavljuje kao popratni i posve nerazgovijetan back-sadržaj kroz kontekst cijelog materijala, a zatim slijedi opako tromi i mračni "Panzer ich auch" koji zalazi i u teritorij drone-industriala sa brojnim vokalnim uzdasima, repetativnim riffovima i improvizacijama na usnoj harmonici. U ambijentalne psycho vode otisnula se "Lovro's ong" ležernog i vrlo snenog laid-back/ blues ugođaja koji odudara od gitarističkih distorzija (sa popratnim vokalima novorođenčeta, nešto poput Čoporovog albuma "Totaba"), a u kataklizmičku atmosferu djelo se uvodi preko najduljeg komada "Hiroshima" u trajanju od skoro punih 19 minuta. Turobni ambijent kompozicije naglašen je gitarističkim tromim delayem s vokalnim repeticijama uzdaha u pulsirajućim Throbbing Gristle intervalima koji eksplodiraju negdje oko prve četvrtine skladbe. Cijeli tijek prikazane fabule je sablastan kao da se pojavljuju mrtve duše i lebde apokaliptičnim opustošenim horizontom. Vrlo dobro osmišljena i realizirana minimalistička drone-death simfonija s pratećim morbidnim repetacijama. U posljednjoj "Sava je duboka i hladna" naziru se natruhe matičnog S.O.M. banda gdje kroz svirku na akustičnoj gitari Big Z mantra dubokim 'Gyuto Monks' vokalom istoimeni stih.
Cijelo djelo je okupirano morbidnim naglaskom na smrt u različitim varijantama koje neminovno donose isti završetak - autoputevi, atomska bomba, samoubojstvo..., pa i samo rođenje. Smrt i samo smrt. Ili kako sam Big Z navodi 'svi putevi vode u smrt'.
Gadno, realistično i neoptimistično. Teško je živjeti s ovakvim svjetonazorom...

Ocjena (1-10): 7
Web: www.myspace.com/bigzdoomcomunity
[  ]

BLACK DIVISION - Under The Influence (2008, d.i.y.)

Metal band čiji članovi dolaze iz Vukovara i Osijeka ostvario je svoj prvi demo materijal. Gdje ćeš bolji temelj za metal band koji ima ovakvo ime pronaći nego u Vukovaru... Sa 5 kompozicija u trajanju od 24 minute (sve na engleskom jeziku, naravno), ovaj sastav se pokazuje kroz snažan klasični metal potpomognut s izletima u thrash, obilatim melodijama i relativno jednostavnim linijama kao ekipa koja misli ozbiljno raditi i graditi vlastitu karijeru. U sferu klasičnog metala ulaze tipični riffovi i gitarske solo dionice, te standardan vokal (pomalo vuče na black, a u nekim trenucima na bijesnog mladog Henry Rollinsa), dok su u aranžmanskom pogledu češće orijentirani na thrash koji je sklop nekolicine stilizacija (od heavy r'n'r-a do death, hardcore i garažnih elemenata). Kod preslušavanja materijala odmah mi je palo na pamet mnoštvo skandinavskih (osobito švedskih) metalaca s naglaskom na headbanging, dok melodije nekako najviše koketiraju sa In Flames iz one ranije faze. Vrlo dobra značajka kompletnog materijala je što pjesme ne pate od stereotipa, imaju svoju raznolikost, sasvim solidno su snimljene i produkcijski obrađene koliko su to mogućnosti dozvoljavale.
Malo je čudno da se recenzija počinje sa završnom "My first division", a razlog za to su energične izmjene thrash/punk/hardcore elemenata koji najbolje prikazuje kuda sastav stremi što je vrlo pozitivan korak ka spajanju nekolicine klasičnih stilova, dok se u uvodnoj "Down for the prods" pojavljuju klasični heavy maniri (pomalo i speed) sa punkerskim refrenom. Nekako najkompaktnija se izdvaja "Stardust" sa stani-kreni heavy/blues riffovima, pratećim melodijskim dinamičnim solo minijaturama i izraženom gradacijom harmonije, a u samoj središnjici ima i pozadinsku spoken-word dionicu. Fina i vrlo lako pamtljiva, pitka skladba. Za spoj atmosferičnosti i kombinaciju žestoko/umjereno pobrinuli su se u "Silver trance of tomorrow" samo uz malenu boljku koja se zove linearnost gitare i basa u osnovnom kosturu kompozicije. Na svu sreću, tu su nasnimili još jednu gitarsku dionicu koja spašava sindrom klasičnog demo pristupa kojeg su odmah u startu vješto uklonili. Od svih, najmelodičnija je predposljednja "Losing my course" koja ima zavodljiv gitarski manir, relativno jednostavnu melodiju i 'ploveći' aranžman ka mainstream stilizaciji. Ovdje je vokal donekle pokazao da može funkcionirati i u ovakvom melodičnom okružju, što čitavom materijalu, a i samom bandu daje posve otvorene horizonte da se može (a i zna) izražavati na nekoliko vitalnih načina.
Premda je ovo prilično starinski šlih metala, demo pokazuje značajke da se band može razvijati jer podjednako korespondira i šara sa stilizacijama, tj. nije zarobljen u jednu strukturu iz koje se ne može izaći. Samo tu je previše školskih struktura i obrazaca, bez imalo hrabrih iskoraka 'naprijed'. Da je samo više poriva ka novome i neistraženom zvuku (kao i aranžmanima, te slobodnoj eksperimetalizaciji), ovo bi bio odličan metal band pun inovacija jer su tehnički vrlo dobro potkovani. Osim toga pjevaču Alexu (svira i gitaru) daleko bolje leži hc-punk (spomenuti Henry Rollins) nego li klasičan metal i komotno bi se mogao pronaći u psihodelično brzom metal/punk/thrash svijetu.
Ovaj band već sa prvim demo materijalom izgara u svojoj snazi koja može otići tko zna kuda. Da je kojim slučajem ovo objavljeno negdje koncem '80-tih ili početkom '90-tih, ovo bi zasigurno bio album koji bi okrenuo domaću metal scenu naglavačke.
Ima vremena, ovo su vrlo mladi momci, pred njima je budućnost i valja ih pozvati kao predgrupu nekom od mnogih inozemnih metal gostovanja.
Vrlo interesantna činjenica je da materijal koji je dostupan za download ima bolju, čišću i izraženiju produkciju od onoga kojeg su mi dostavili u obliku audio cd-a.

Ociena (1-10): 7
Web: www.myspace.com/blackdivisionband
[  ]

DICHOTOMY ENGINE - Promo (2008, d.i.y.)

Ovo je solo rad Dražen Đorđevića iz Kule, te ga znamo sa onog čudnovatog split albuma Dichotomy Engine & Figurative Theatre - "Mind Theatre & Soul Engine Sequencer" (2008, Dark:Scene Records). On je inače samouki gitarist koji nastupa kao solo umjetnik, ali i sa sastavima poput Masque of Betrayal, Dichotomy Engine, FoolNoOneTrio, Loud Youth Engine... Učesnik je i na kompilacijama iz Srbije (D:S Records Vol.2), Urugvaja (Nice Noise), BiH (Zvukovina) i Slovenije (Downtown Recordings).
Ovdje se predstavlja u vrlo kratkom EP izdanju u trajanju od nepunih 17 minuta gdje kroz 5 instrumentalnih kompozicija povezuje ostavštinu rane elektronike s konca '70-tih i početka '80-tih u plesnom electro-industrial dark maniru bez ikakve standardne upotrebe gitare. Skladbe su ogoljenog i jednostavnog kostura, a neke od njih su korištene i za navedenu split kolaboraciju sa Figurative Theatre (primjerice sympho-rock tema "Last three minutes"). Dakle riječ je o plesnim ritmovima sa debelim premazima masnih sympho (synth-pop) melodija i povremenim samplovima poput isjećaka iz raznih filmova što cijelom aranžmanu pridaje 'soundtrack' format. Ovo je bio njegov prvi rad s kojim je krenuo iz čistog hobija, no s vremenom se pretvorio u ozbiljniji posao budući da već dulje vrijeme radi na pravom albumu sa nekolicinom gostujućih glazbenika. Dakle od njega tek treba očekivati jasnije rezultate premda niti ovaj EP nije za odbaciti. Očekuje se album.

Ocjena (1-10): 6
Web: www.myspace.com/dichotomyengine
[  ]

FAILED PLAN ARTEFACT - Epical Measures...Abridgement (2009, d.i.y)

Band čijeg sam člana sasvim slučajno susreo nakon jednog koncerta vračajući se onako dobro naroljan negdje pred jutro s biciklom u proljeće-ljeto 2007... Pri tome sam saznao za band Mlijeko (uostalom pročitajte tekst 'Demo izvođači 2009., 1.dio').
Ovo je njihov prvi demo koji je, odmah ću reći bez okolišanja, moderni metalcore. Odlično je snimljen, solidno produciran i daje itekakve nade da se metal na našim prostorima može i zna razvijati u paralelnim svjetskim okvirima. Oni su moderan band koji ne zalazi u nikakve retro strukture i gradi svoj zvuk na čistom i čvrstom stilu koji ne odstupa od postulata svjetske hardcore/metal scene unazad desetak godina. Sve je tu, od System Of Down, preko Ektomofor do najnovijih zvijezda Elysia iz Sacramenta.
Band čine članovi nekolicine nepoznatih lokalnih sastava - basist Domagoj Žunić (ex-Cydocore, onaj herbicid za kukuruz, ha-ha-ha!), pjevač Branimir Ivanković (ex-Deep Inside), bubnjar Hrvoje Ivezić (ex-Šabani), te gitaristi Tomislav Perica i Bruno Pavlek.
Sviraju opaki metalcore, ali im ponekad manjka čiste inventivnosti u ideji razdvajanja melodije i ritma. U nekim kompozicijama su previše doslijedni linearnosti, koju na sreću umiju razdvojiti tamo gdje je najpotrebnije. Najviše mrzim kada dvije gitare i bas lupaju jednu te istu melodiju kao da su copy/paste preslike... No, u principu, Failed Plan Artefact su kompaktan band na ovom demu gdje baš i nema mnogo takvih dionica, te su glazbu aranžirali i koliko-toliko se potrudili na razdvojenosti instrumenata. Kako god, u svoj sklop su uspjeli nagurati nekolicinu novijih stilizacija metala gdje prednjače gitare i odličan bubnjar koji koristi niz death/thrash/hardcore sintagmi, kao i fantastičan smisao za tročetvrtinski rock-takt, osobito u naslovu "Continuitation" koji se doima kao najcjelovitiji komad materijala, mada se mora priznati da je back-vokal daleko izraženiji nego kod glavnog pjevača Branimira. Onda ovako, neka se ljuti tko god hoće, u skladbi "Air" se pojavljuje isti melodični segment The White Strips bas gitare "Seven nation army" kojeg je iskoristio klavijaturist Vedran Gregorić u uvodnoj pjesmi "Song without a hero" na debiju The Orange Strips u daleko boljoj i originalnijoj varijaciji, te bi pri tome momci (osobito gitarist) iz Failed Plan Artefact trebali pripaziti. Inače, stvar je ok, ali se u mnoštvu dionica osjeti neoriginalnost. Tako na primjer već sljedeća "When all else falls away", inače vrlo dobra, žestoka i fuzijski spojena sa hc/metalom, rap dionicama i death sintagmama počinje poput one čuvene prve suradnje Brian Enoa i U2 u skladbi "Unforgettable fire". Vjerojatno nesvijesno dečki su napravili uvod koji im je zvučao zanimljiv... Samo caka je u tome da nemaju klavijature u postavi i ovo više možda nikad neće odsvirati uživo. Zadnja "Define the curse" je dobar spoj elegije i brutalnosti u letargičnom raspoloženju hc-metala. Spojili su zanimljiv kolaž relativno novijeg (tako i treba) metala i hardcorea na solidan način. Nije svjetski, ali se može prožvakati kao solidna hrvatska moderna metal demo grupa.
Dobar demo koji prikazuje snagu zagrebačkog hc-metal undergrounda.

Ocjena (1-10): 7
Web: www.myspace.com/failedplanartefact
[  ]

FLYING RABBIT - Demo (2009, d.i.y.)

Klasičan r'n'r kvartet iz Zaboka koji je nastao 2005. nakon cijelog niza sastava u kome su svirali vratio se izvornim korijenima rocka i autorskim skladbama. Oni su Darko Kopajtić (vokal), Velimir Grabušić (bas), Nikola Borovčak (gitara) i Vedran Medić (bubnjevi). Na ovome prvom demo materijalu predstavljaju se sa tri pjesme koje su vrlo dobro snimljene (studio Audiokor), te protežu klasičan boogie-rock (skladba "Konji od čelika"), hard-rock sa grunge elementima ("Angel of north") i punokrvni bikerski r'n'r blues ("Da živim r'n'r"). Nema se šta puno pričati, ovo je klasičan stil koji je najrasprostranjeniji na našem području od Partibrejkersa, Majki, Messerschmitt... do No Rules, Sheitans, Strip junaka itd. Čvrsti i jednostavni rock koji je odsviran s mudima i voljom.

Ocjena (1-10): 7
Web: www.myspace.com/flyingrabbitrockband
[  ]

INVERT - Demo EP (2006, d.i.y.)

Moram priznati da me ovaj band iz Crikvenice osvojio na prvo slušanje. Nisu naporni, skroz imaju jednostavnu punk-rock glazbu, melodični su, pjevni ko Offspring ili u dubljem kontekstu, Blondie, Ramones, rani The Clash i Bad Religion, te imaju sjajnu osvježavajuću crtu modernog punk-rocka kakav primjerice manjka Overflow. Eh, jest, mladost je u pitanju... Žika nema više 20 godina kao ovi veseli i optimistični punkeri koji su vjerojatno proživjeli svaki album Overflow (i Debelog Precjednika) sa srcem i dušom, te su preslikali relevantno najbolji domaći punk izraz na najsrdačniji i najoptimističniji način. Devet sjajnih punk-rock kompozicija koje se nalaze na ovom odlično snimljenom materijalu od 30 minuta luče adrenalin 'do jaja'. A da predstavimo i band ovih sjajnih momaka, to su: Vegi (bas, vokal), Igor (gitara, vokal), Bojan (gitara) i Leonard (bubnjevi). Kod ovakvog prvijenca koji je oivičen sa tri sjajne uvodne skladbe "Hot chocolate", "Worst mistake" i "Steve the undertaker" koje frcaju sa Overflow sintagmama s prva dva albuma prekrasno je živjeti uz melodični punk. Još samo da dečki pjevaju na hrvatskom jeziku, bili bi kao Punkreas iz Nikšića. Letargičnog raspoloženja "Poison" baca Invert u vode laganijeg metal-punk/pop izraza (Faith No More, otprilike), dok je "Deja-vu" pravi, možemo ga nazvati i emo-punk. Pjevač je očigledno detaljno prostudirao Žiku i slobodno se može zaključiti da se konačno pojavio dostojan nasljednik Overflow koji, usput rečeno, još ne namjeravaju otići u penziju. Pjevač je odličan, kao i prateći tradicionalni punkerski back vokali, bubnjar je skoro bolji od Dade iz Overflow (momak studira bubnjeve na LCCM u Londonu), a glazba koju rade ovi momci iz Crikvenice pali do daske svojom jednostavnošću! Ima tu i ska-punk komada "Madness day" (sa trubačem) gdje je završnica okončana sa melodijom harmonike (pokušavao sam skontati koja je to pjesma, ali nisam se sjetio, neka vrlo poznata melodija). Posljednja stvar "Somethhing's wrong" je gitaristički najcjelovitija, mada se tu otkrivaju mnoge sakrivene ideje koje band još nije uspio posložiti. Moj kolega Viktor Vilić (iz Heroina, nove) bi prije 15-tak godina bio oduševljen s ovim radom koji je pravi punk rock napravljen sa srcem i duhom onako kako se i očekuje.
Vrlo moderni hrvatski punk-band. Odlično! Bravo Crikveničani!

Prisutni su i na nekoliko kompilacija ("Druga strana predgrađa", "Strašni Riječani", te na britanskoj "Stay In The Box vol.2" u izdanju Matchbox Recordings.
Uskoro treba očekivati prvi zvanični album.

Ocjena (1-10): 8
Web: www.myspace.com/theinvert
[  ]

TAKLAMAKAN - Lighthouse (2008, d.i.y.)

Šteta što se o ovome autoru ne mogu pronaći nikakvi detaljniji podaci jer se zaputio u vrlo opsežne i zahtjevne kompozitorske struje moderne glazbe. Znano je jedino da dolazi iz Rovinja, te je učesnik nekoliko različitih inozemnih kompilacija.
Kroz dvije istoimene instrumentalne kompozicije (svaka otprilike u prosjeku iznosi oko 12 minuta) prikazuje vještinu spajanja klasične elektro-akustične škole sa suvremenim gradacijskim pristupom. Prva "Lighthouse 1" je komornog karaktera sa sampliranim melodijama gudačkog kvarteta u kojoj proteže različite minimalističke varijacije (nema nikakvih ritam mašina i standardnog electro zvuka) na koje strukturno nadograđuje vrlo bogat i slojevit glazbeni kostur. Ne koristi postulate vodeće melodije, već samu melodiju stvara ritmičkim harmonijama koje stvaraju dinamiku prostora i vizualizacije samog zvuka. U okvirima moderne klasične glazbe sličan tonski tretman znali su rabiti John Cage i Kronos Quartet (kao najizrazitiji predstavnici), a u sferama pop glazbe primjerice David Sylvian na svojim čuvenim ambijentalno-eksperimentalnim albumima. Ovdje je prisutno i podosta ekspresivnih zahvata i ritmičkih obrata koji teku s protokom vremena (Ligeti, Tuxedomoon, Tamas Ungvary...), a sve je sklopljeno u kompaktan drone sadržaj kojem se očigledno nikuda ne žuri.
Druga skladba "Lighthouse 2" je duboka hipnotička organska psihodelija sa elektronskim uporištem u kojem se na otprilike sličan način uspostavlja dinamika i atmosferičnost. Cijelim tokom kompozicije naviru dugotrajne digitalizirane drone harmonije (orgulje ili synth, tako nešto) koje uspostavljaju sklad i tempo, a u interijeru iste pojavljuje se vrlo čudan sklop pozadinski razasutih minijatura (čudnovati zvukovi koji djeluju poput sampliranih duhača) kao da su ponikle negdje duboko u prostranstvima Tibeta, ruske tajge, Sibira i Tuve.
Djelo koje je vrijedno spomena, te je na hrvatskoj demo-sceni vrlo rijedak unikat mirne i staložene, te nepretenciozne drone elektro-akustične glazbe.

Ocjena (1-10): 7
Web: www.myspace.com/taklamakan1

horvi // 11/05/2009

> vidi sve fotke // see all photos

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: The Hunting Party

LINKIN PARK: The Hunting Party (2014)

| 29/07/2014 | horvi |

>> opširnije


cover: Order Makes A Mess, EP

BROKEN IDEAS: Order Makes A Mess, EP (2014)

| 29/07/2014 | jura |

>> opširnije


cover: Divji zahod

MATEJ KRAJNC: Divji zahod (2014)

| 28/07/2014 | horvi |

>> opširnije


cover: Equal/ Opposite

MINOT: Equal/ Opposite (2014)

| 28/07/2014 | pedja |

>> opširnije


cover: From Parts Unknown

EVERY TIME I DIE: From Parts Unknown (2014)

| 27/07/2014 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> wi giv medi[k]a[al] suport to:
SuperUho!
> diskografija
cover: DEMO IZVOĐAČI, 2009., 2. dio
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*