Četiri prijatelja Iko, Lana, Mario i Slobić stoje iza imena Amok, zagrebačkog hardcore punk/metal benda. Ali isto tako četiri iskusna muzičara koji su u proteklih deset godina dali veliki doprinos našoj "underground" glazbenoj sceni svirajući u bendovima kao što su Clean, Don't Mess With Texas, Equal, Gebissdestroyer, La Kurtizana, Nikad, Senata Fox, Sentence i Storms. Nakon desetljeća postojanja i bezbroj koncerata odlučili su zatvoriti poglavlje zvano Amok. Tom prigodom je nedavno izašlo i njihovo četvrto po redu izdanje imenom "2012". Riječ je o EP-ju s pet skladbi, koji je dostupan isključivo u digitalnom formatu kao besplatni download.

Željni ste ekstremnih melodija, bijesnog scream/growl vokala i furioznih ritmova? Onda je ovaj bend upravo za vas. Za sve ostale ima dovoljno drugih albuma za opuštanje uz šalicu čaja i recenzija za ubijanje vremena. Dobro, sad kad je ostalo nas petnaestak, može se u povjerenju reći da je od svojeg početka pa evo sve do samog kraja ovaj sastav uvijek pratio jedan zacrtani cilj - stvarati beskompromisno čvrsti i agresivni zvuk s kojim su oduvijek bili i ostali istinski underground u kojem nema niti jednog milimetra nekakvog mainstreama ili čak komercijale. Dočim je se njihov stil mijenjao tijekom godina; od početnog old school thrash/death metala, pa do kasnijeg žestokog hardcore punk/metala, ali još uvijek stare škole. U proteklih deset godina pjesme ovog benda niste mogli čuti na televiziji ili na nekoj od ovdašnjih radio stanica, barem ne onih popularnih. I to je dobro što je bilo tako, jer bi to značilo da su prestali biti skupina prijatelja koja jednostavno uživa u tome što radi, bez obzira sviđalo se to nekome ili ne. Isti slučaj je i s ovim posljednjim EP-jom u kojem još jednom dolazi do izražaja njihov visoko metalizirani hardcore punk skupa sa političko-socijalno angažiranim tekstovima bez dlake na jeziku. Tako u ovih pet pjesama pjevaju o okrutnoj stvarnosti, usred koje se čovjek osjeća tako slabim i bespomoćnim. Opisuju cijeli svijet kao jednu 'superstrukturu' koja se nalazi pred kolapsom i prijeti sve nas povući za sobom u totalno uništenje. Također i, na vjerojatno zgražanje svih dobrih i slijepo poslušnih vjernika (mada sumnjam da se među nama petnaestak preostalih nalaze takvi, ha!), govoru da poglavar crkve 'nije njihov otac, a nije ni svet'. Uglavnom tematike svih pet pjesama vode ka onome što simbolizira scenarij Sudnjeg dana - godina 2012. A to je i razlog zašto se tako i zove ovaj EP. Čini se da su namjerno odabrali baš ovu za centralnu temu na svojem zadnjem izdanju kao omen i posljednje upozorenje na ono što nam svima predstoji. Ili je se možda već i desilo samo što to još nismo svi realizirali? No, bilo kako bilo, u ovih pet pjesama može se naići na paklene crne gitarske riffove skupa s kratkim ali ledenim solažama. Bubnjevi praše čas u agresivnom d-beatu, čas u dinamičnom mid-tempu. Nisu to neke duge skladbe, pretežno se kreću oko tri minute ali potpuno dovoljno da slušatelja odvuku u jednu deprimirajuću, mračnu i bijesnu crnu rupu u kojoj ga šamara divlji, s lanca pušteni hardcore zvuk. A čini se da im je to upravo ovdje i bio cilj. Ako je tako, onda su u tome i uspjeli. Jer glazba Amoka nije nikada ni bila za one sa slabim probavnim traktom, već za one s povelikom dozom bijesa i srdžbe u stomaku. Amokovci zasigurno nisu upisali neke nove stranice u hardcore punk ili metal bibliji, ali su bili na deset godina dugoj glazbenoj search and destroy misiji koja se uspješno završava s ovim EP-jom.

KRAJ

ocjena albuma [1-10]: 8

z. marković // 30/01/2012

Share