Instrumentalna glazba sama po sebi je stvar vještine i pakiranja u sofisticirane metode značenja (kako kod koga), a u slučaju ovog četverca ona ponovno izlazi na površinu ne davajući nikakve konkretne odgovore koji očito i nisu prioritet. Ovdje je daleko bitniji faktor užitka kreacije bez eksplicitnog značenja s brojnim tehničkim zavrzlamama. Kako od vrlo kompleksnih aranžmana (osobito u temi "Speaking backwards"), tako do spajanja mnoštvo stilova u kojima se može čuti jedno pravo malo bogatstvo poznavanja širokog opusa alternativnog rocka počevši od punka i metala sve do njihovih raznih inačica i fahova poput noisea, math stilizacije sve do nekolicine njih s prefiksom post (rock, metal, grunge). Uklopljeni u ovako vješt križanac s obiljem psihodelije i gitarskih eksperimentalizacija uz promijenjive tempove (najočitiji komad "Aegeus"), ovih 5 instrumentala daju posve suvremenu sliku rocka 21. stoljeća o kakvoj je negdje u podsvijesti maštao Frank Zappa, a o njoj još uvijek možda mašta i Steve Albini uz hipotezu o napuštanju bazičnih temelja iz kojih su iznikli.

Za razliku od bratskog benda Finska koji preferira nešto mekši i elektronski štimung, ovdje su u prvom planu žestoki naboji (uvodna "In love, in anger, in vain") isprepleteni lakšim dionicama i ponekim ambijentalnim sekvencama varirajući od kompozicije do kompozicije bez nekakvog generalno preciziranog obrasca. Može se na trenutke osjetiti i duh world-music šliha (recimo u "Megastructures delusion" s tročetvrtinskim taktovima nalik na makedonski oro), pa čak i ponekog 'jazzy' i funk momenta (završna "Motherisimus"), ali najbitnija osnova uvijek se vraća na tezu o snažnom i moćnom dinamitu pomno odabranih riffova i ukusno uklopljenih inovacija s kojima postižu zavodljivost stila.

Zadrži li se misao o preradama ranijih kompozicija, u samom muzičkom pogledu ovdje je riječ o sofisticiranom jazz pristupu interpretiranom po sluhu, upravo onako kako su to radili i još uvijek rade needucirani glazbenici koji ne poznaju note. Dakako, Zayn ne sviraju jazz, ali ishodište im je u improvizaciji i kontrapunktu tako da bi možda i naredni rad mogao biti vrlo slična rekonstrukcija koja će činiti mini trilogiju.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 18/06/2013