Budući je ovo prvo spominjanje srpske punk hard-core grupe Mnjenje na našem portalu, zamolio sam ih da mi mailom pošalju kratku povijest grupe. Umjesto mog uvoda, prilažem što mi je Nebojša poslao:

"Ideja o bendu se rodila početkom 2012, raspadom dugosvirajućeg beogradskog hc/punk benda Unison, posle skoro dve decenije rada. Krajem leta iste godine, ustalio se instrumentalni trio, sa Šomijem iz takođe instrumentalnog tria The Schtrebers na basu, Duletom iz improv noise benda Belgrade Noise na bubnjevima, i Nebojšom is Unisona na gitari. Početkom 2013. kreću prve svirke po Beogradu, a u bend ulazi Stole iz Unisona na vokalu. Kreće intenzivnije sviranje sa bendovima poput VVhile, Halftones, slovenačkim Muškat Hamburgom, a na leto Šomija na basu menja Bruno, bivši gitarista 36 Daggers a tadašnji Halftonesa. Na jesen se kreće još udarničkije u koncerte, ide se u Novi Sad, Zagreb, svira se sa bendovima kao što su Storms, ### i Cripple and Casino, da bi pred kraj godine opet došlo do promene basiste (Ilić iz Let's Grow, 36 Daggers, Path of Decay i Temple of the Smoke). Posle zimske pauze i uvežbavanja, bend svira prvi koncert u novoj postavi, opet sa ### (ovaj put u Beogradu), da bi se krajem proleća konačno ušlo u studio i snimio debi album, koji je početkom jula objavljen na bandcampu kao besplatan download.

Muzički, Mnjenje je mešavina svih uticaja na članove benda, hc/punk žestina i DIY opredeljenje izmešano sa repetitivnim delovima iz krautrock nasleđa, noise rock gitarske buke i feedbacka, uz povremeni dodatak jazz, fusion i dub elemenata, sve fino samleveno u glatku homogenu masu, da ne iskače iz opšte slike."

Album koji su snimili pokazao je sviračku snagu, težinu i moć grupe koja svoj zvuk ne bazira na standardnoj melodioznoj punk/hc kombinaciji, već idu puno dublje, grebući po nekoliko tvrđih žanrova. Sam broj pjesama kojih je tek sedam kroz četrdeset pet minuta dovoljno govori o bijegu od kratkih jednostavnih pjesama. "Zubima po ljudima" sam ponajprije doživio kao vrlo dobru jazz punk kombinaciju, negdje na putu između kvarteta Minutemen, NoMeansNo, Fugazi i Butthole Surfers. Masni zvuk kojim kroz pjesmu "Folderi" započinje ovaj album ocrtava u kojem smjeru će se ovaj album otpetljavati. Znači, ovo je ploča sporijeg ritma, tvrđih tonova, bez puno guranja solo gitare. Pjesma "Folderi" pokazuje također i najveću manu albuma, (ne)glasnoću Stoletovog vokala. Njegov vokal je gurnut u pozadinu pa sam se u nekoliko pjesama dosta morao naprezati da razumijem tekst. Ipak, tu manu treba uzeti i s malom rezervom jer iza Mnjenja ne stoji neki veliki izdavač koji bi snimanje i produkciju financijski pojačao, već je sve po principu "do-it-yoourself". "Sve je pod kontrolom", jedna od dvije kraće pjesme na albumu, bržeg je ritma s kompleksnijim ritmičkim prelazima, koja između "Foldera" i "Daj bog" stoji kao mudro postavljeni intermezzo. Usred pjesme "Daj bog" ispred mene se iscrtao Friedkinov "Egzorcist". Trajanjem preko devet minuta, doživio sam kroz nju obred egzorcizma, vrhuncem u zadnje dvije minute gdje pjesma odlazi u brži i žešći ritam. Grublji gitaristički solo u ovoj pjesmi samo je pojačao moja razmišljanja. "Mlevenje u prah" me osvojilo razbijenim ritmom bubnja koji odvlači zvuk grupe u avangardnom pravcu. Pjesma "Knauf" nastavlja guranje bubnja i basa u prvi plan, a minimalizam koji grupa stvara dobro je ukalupljen sa space efektima u sredini pjesme. Najduža na albumu, traje preko devet i pol minuta, pjesma pametno smišljenom glazbenom strukturom prolazi u trenu. Ponekad naslov pjesme može zavarati, što je čujno u "Zamisli tišina nezamisliva", a naslanja se kao idealan glazbeni nastavak "Knaufa" i teško da kroz nju možete zamisliti nezamislivu tešinu. Bas koji svira jednostavnu kratku formu, površnim slušanjem može učiniti pjesmu monotonom. Album završava s "Takav je dan" koju sam doživio kao iščašenu i brutalnu verziju "Radosnog dana" Katarine II. Da ne bude zabune, pjesma nije obrada Katarinina hita.

Očekujete li melodiju i lijepe pjevačke dionice, ovaj album vam to neće ponuditi. Ovdje je recitiranje, a pomalo i bijes kroz interpretaciju osnova vokalnog izražavanja. Gitara koja je u punku vodeći instrument, ovdje je u sekundarnoj poziciji, tek u svojim psihodeličnim solažama ima vodeću rolu. Zato ritam sekcija šamara uravnoženom snagom. Pomalo mi je žao što se glavni vokal premalo gura u prvi plan. Da se to pogodilo, još autentičnije bi bio prenesen njegov bijes. Sam naslov albuma, Zubima po ljudima, genijalno je pogodio snagu i grubost priče kojom album obiluje. Slušajući ga, brzo ćete shvatiti da pjesme koje lako ostaju u uhu ovdje nisu prisutne. A trebati će i više od nekoliko slušanja da se zbližite s njegovim sjajem. Ako u tome uspijete, pronaći ćete u njemu unutarnju ljepotu koja će vas držati dugo.

Naslovi: 1. Folderi, 2. sve je pod kontrolom, 3. Daj bog, 4.Mlevenje u prah, 5. Knauf, 6. Zamisli tišina nezamisliva, 7. Takav je dan

ocjena albuma [1-10]: 8

jura // 24/09/2014

PS: Album se besplatno može skinuti klikom na link.