Gregoire Fray, odnosno belgijski oneman band Thot, 2010. bio je izuzetno kreativan, pa je uz tri ranije objavljena albuma, podario još jedan remiksirani rad, te prigodni singl za Božić.

Remiksirani album "Remixed By" sadrži 7 obrada, od kojih su meni osobno poznate samo tri, dok su mi četiri velika enigma i nisam imao vremena da kopam po internetu kako bih saznao neke pravovaljane informacije o originalima. Riječ je o klasičnim plesnim EBM/ industrial remiksevima u kojima je nit vodilja ostao vodeći vokal, dok je glazba, barem u onim kompozicijama koje ja znam, umonogome izmjenjena i prilagođena tvrđem elektronskom industrial zvuku koji je otprilike blizak novosadskim DreDDup. Na njima je Fray dodao analognu svirku klavijatura, ponegdje je ubacio gitaru, razbio tempove u različite strukture koje ponekad poprime hardcore ritmove (poput "Amenra - Am Kreuz/ Thot vegetal Kreuz remix"), a katkad se pozabavio i sa eksperimentima ("Moon Prototype - Dusty Lane/ Thot remix") koji funkcioniraju poput laganijih, mračnih i ambijentalnih Claymore. Najplesniji komad je "Flexa Lyndo - Love the bomb (When a thistle loves the bomb remix)" koji je nošen 1/1 ritmom i klasičnom EBM strukturom sa finim laid-back gothic šlihom klavijatura i syntha, te stanovitom progressive etikom stapanja aranžmana u bogatiju melodijsku konstrukciju. Na albumu se nalaze i dvije, vjerojatno svima poznate teme Depeche Mode - "Peace (Thot remix)" i najveći hit Nine Inch Nails - "The hand that feeds (Thot vegetal hand remix)". Prva je pretvorena u tvrdi ritam nalik na plesniju varijantu contemporary r'n'b, a inače i sam original je kao stvoren za remiksiranje zbog minimalističke electro-pop gradacije. A od one urnebesno plesne hitčine NIN, dobivena je skoro pa eksperimentalna glazba koja od originala, uz Trentov vokal sadrži samo stanovite ritmičke reference koje su izbalansirane u čudnom glitch-trance obliku koji šara lijevo-desno po kanalima. Tek na polovici remiksa dodan je klasični ritam, ali daleko tromiji, te je izbačen u prvi plan. Remikser se dobro naigrao sa efektima izobličivši pjesmu skoro do ludila na koje je nafilano nekoliko neurotičnih klavirskih dionica. Uh, što će Trent reći kada čuje ovaj industrial masakr... Meni osobno zvuči veoma intrigantno i nebijeno ekspresivnim bijesom. Fray si je dozvolio 'luksuz', pa je remiksirao samog sebe u pjesmi "Moved hills (in slow motion remix)" koja se inače nalazi na prethodnom Thot albumu "A Vegetal Noise Music Story/ Summer Promo", a za ovu priliku je usporio ritam kojem je oduzeo žestoki electro-punk i pretvorio ga u vrlo tromi EBM.

Singl "The Hour Speller" koji je objavljen zasebno kao internet izdanje je prilično depresivna pjesma o unutarnjoj praznini s frustrirajućim tekstom, a umotana je u veoma pitak minimalistički retro new-wave/post-punk nalik, recimo na Interpol kada bi radili elektronske pjesme. Ovdje je uz kibernetiku Fray koristio i analognu tehniku (gitara, klavijature), a sve se čini da je vodeću hipontičku melodijsku liniju prvotno odsvirao na akustičnu gitaru koju je s pomoću filtera i efekata oblikovao u elektronski zvuk nalik na nekakvu čudnu kombinaciju klavira s reverbom. Ima šlih The Young Gods i Nine Inch Nails, te je jedna od uspjelijih industrial-rock kompozicija 2010.

Ova dva izdanja su vrlo dobri primjerci suvremenog EBM/ industrial zvuka i svakako su veoma dobra preporuka svim ljubiteljima žanra.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 25/12/2010