Svirali su na onom vrlo prijatnom 'Smaranju 09' na nepoznatoj lokaciji povodom dočeka proljeća 21.III 2009. na zagrebačkom Sljemenu i ostavili su vrlo dobar utisak. Inače, svi članovi sastava su Bugari (izuzev klavijaturistice Dite koja je iz makedonskog Velesa), a žive po sistemu kud koji mili moji (od Crnog Mora i Jadrana do Pariza i Azurne obale). Ustvari, to je samo priča za novinare željne nekih pikanterija i to ostavimo za 'žutu štampu' i trač magazine... Inače, svi jako dobro govore i srpsko-hrvatski jezik. Bugarski se od 'našeg' razlikuje samo po tome što je jednostavniji jezik koji nema padeže.

VOYVODA - Bunt (2008, d.i.y.)

Jel' netko vidio i doživio ovaj band uživo? Na 'Smaranju 09' su bili fantastični! Da ne okolišam, ovaj kratki EP sa 5 pjesama u trajanju od 20 minuta je djelo koje je cinička kritika na socijalističko-komunističko razdoblje u rangu kako to na primjer Mizar, koji im je najočigledniji uzor, u kasnim '80-tim nije smio i mogao napraviti. Mizar su bili i ostali nedodirljivi vrhunci ex-Yu gothica (uz neke izuzetke), no ovaj band je napravio možda neznatan, no korak dalje. Nisu bili u prilici da objave album za neku etiketu koja bi ih pogurala, ali su doslijedni nastavljači zvuka prezrenog gothic-rock stila.

Ovo nije kvalitetno snimljen materijal, ali je u svakom slučaju upečatljiv i nezaboravan.

Prva stvar "U.S.O." počinje sa samplovima nekog bugarskog ratnog filma (a'la prelazak preko Sutjeske, uh, davno je to bilo kada sam gledao zadnji put ratne filmove), a nastavlja se sa sjajnim plesnim komadom u kojem se isprepliću jasne konotacije najenergičnijih Joy Division i Phantasmagoria, ali je vrlo loše snimljen materijal. Druga "Venia"" je također loše snimljena, ali je brza stvar, darkerska i baš u stilu Mizar s prva dva albuma kao da se priziva Goran Tanevski. "Doubts" je nekakva čudna kombinacija lagano/brzih kombinacija The Stranglers i Nine Inch Nails, "The guns of decembar" uvodi u noise-industrial (vokalom), no što F.S.Filipov točno pjeva, ne može se odgonetnuti. Nisam razumio niti jednu jedinu riječ. Tipičan industrial-rock/electro komad koji može biti i dio death/black metala. Pjesma ima svoju završnicu koja je puna samplova. Posljednji broj "Die gangster kinder" je skoro pa d'n'b komad tempo sa poznatim sintagmama underground 'Smaranja'. Sjećam se da su ovu stvar svirali na koncertu kao jednu od posljednjih...

Onako, sve o.k., samo im treba dobar producent koji će izvući suštinu zvuka jer uživo su odlični, vrlo energični i daleko bolje zvuče.

Ocjena (1-10): 6 VOYVODA - Voden vs. Edesa (2008, d.i.y.)

Ovdje je riječ o također EP-iju ili mini-albumu koji je za razliku od prethodnog "Bunt" daleko bolje snimljen (također u studiju Krvavi Potok), te je stilski sasvim ujednačen u tipičnom dark/gothic rock izrazu koji prije svega prezentira plesni rockerski duh Mizara. Sadrži 6 pjesama (plus jedan bonus), a otvara ga žestoka "Bunt" po naslovu njihovog prethodnog EP-ija. Pjesma je vrlo bliska melodiji Šarlo Akrobate "Sad se jasno vidi", no uvijena je u debeli synth-rock zvuk klavijatura Dite Von Veles i Kalina. Sve pjesme počinju vokalnim samplovima u kojima se isprepliču improvizirani snimci TV emisije iz vremena šlagera '60-tih kada je to bio jedini prozor u svijet, te mjestimičnim izrescima iz nekih filmova (Milena Dravić, čini mi se), radio priloga o gordom socijalizmu, poljoprivrednom napretku, prevenciji u zaštiti duhana i sl. Inače svaka kompozicija sadrži i još ponešto samplova iz bugarsko-makedonske folk glazbe u kojoj se pjevaju domoljubne ratne arije, a sam EP završava nekim starinskim revijalnim šlagerom. Prezentirane pjesme se protežu u plesnom gothic synth-rock maniru koji se razlikuje u tempovima od bržih (new wave synth-pop/rock "Hanuma" i "Lost in fogland" a'la Gary Newman i rani Ultravox sa John Foxxom, te pomalo industrial-gothic EBM išarana "Venelin 1" i završna, bonus "Issaura with samples" u tipičnom gothic-synth maniru) do umjerenijih ("Hills of blood" i "Vooden vs. Edessa"), a uz plesni ritam osnovu čine isprepletene međuigre dva syntha i upečatljiva bas melodija. Vokal je mračan, zaglušen distorzijom, ponegdje je obojen sitnim efektima, potisnut je u slojevitu synth strukturu gdje gitara i ne dolazi baš do izražaja izuzev nekih sitnijih prošaranih režavih dionica, tako da je čitav zvučni kolorit daleko pristupačniji i čišći spram EP-ija "Bunt". Pojavljuju se i ugodni prateći vokali Dite ("Lost in fogland"), no pjesme su jednostavno prekratke i ponegdje gotovo polovinu aranžmana otpada na samplove (osobito u "Venelin 1").

Spram EP-ija "Bunt" ovo je daleko bolje realiziran materijal, a na oba rada je zajednička sprega opozicije svjetonazora ka onim prohujalim razdobljima kada se vjerovalo da je komunizam avangarda društva. To uostalom vrlo lijepo dočaravaju i omoti sa starim fotografijama iz Balkanskih ratova i (ili) 1.svjetskog rata koji je bio tek mjestimičan nagovještaj ne pretjerano sjajne budućnosti.

Ocjena (1-10): 7

horvi // 30/04/2009