Nova runda demo i d.i.y. uradaka donosi HANGOVER PILLS, MIRABELL, NERD SMILE, STRONGHOLD (svi iz Zagreba), te dva vrlo stara snimka od prije dvadesetak godina - MONOLIT (Mostar) i PERGAMENT (Novi Sad). HANGOVER PILLS - Pit, svirat, povraćat!!! (200?, d.i.y.)

Zagrebački punk kvartet s Jaruna objavio je svoj prvi demo, ali nema nikakvih podataka iz koje godine datira. U ovom zvrkastom i ortodoksnom sastavu su Kamilica (bas, vokal), Brunc (gitara, vokal), Fićo (gitara, vokal) i Hrvoje (bubnjevi). Osnovani su 2003., a ime im znači 'smrdljiva juha'. Neki kažu da im ide... Naveli su da bi bilo bolje da ništa više ne trebate znati o ovom bandu jer će vam biti žao (ha-ha-ha)!
Sviraju jednostavan i melodičan old-school punk, a u zvuku se osjećaju elementi NOFX, Rancid, Pennywise, Overflow, Dolibasije i sličnih bandova. Svoj stil obilato su nafilali melodijama, gitarskim solo dionicama i višeglasjima u relativno umjerenom tempu sa hardcore ritmikom (najžešća je "Zvijer"). Plesno i izuzetno pogodno za poganje. Pjesme su im u standardnom tajmingu od oko 2 minute, a tekstovi govore o svakojakim dogodovštinama i razmatranjima o pijankama ("Jebote, zbljuvo' sam se po novoj majici"), djevojkama koje ne vole njihov band ("MPC"), punkerskom svjetonazoru (citat 'punk je umro odkako se Nika zdebljala' u naslovu "Pank je umro"). Ali najjača je naslovna "Pit, svirat, povraćat" koja u najboljoj mjeri donosi cjelokupni svjetonazor gdje navode osnovne razloge koji su ih naveli da osnuju band - 'izađi van i proveseli se, možda dobiješ batine/ dođi na pokolj i skoči sa stejđa, možeš dobit laktom u leđa... ovo je sve što nam treba jer nikad ne znaš što donosi sutra/ možda je ovo zadnji dan, ma nema veze dok smo skupa... neki kažu da užasno sviramo, a neki kažu da previše pijemo/ sami znamo da nismo blistavi, ali večeras smo neuništivi...'
Prava neangažirana punk 'brijačina'. Solidna klasika.

Ocjena (1-10): 7
Web: www.myspace.com/hangoverpills MIRABELL - Demo (2009, d.i.y.)

Ha-ha-ha!
Ovaj punk-hardcore kvartet iz Zagreba ima odvaljenu zafrkanciju do daske. Nazvali su se po rakiji, a kada otvorite njihovu myspace stranicu pojaviti će se u prvom planu slika Džo Maračić - Makija! Kao zahvale za utjecaje spominju Dejvid Haselhofa (upravo tako su napisali), Duška Lokina i Makija, te se vesele suradnji sa Žak Houdekom i K.Jo-m, a posebnu zahvalu upriličili su Chuck Norrisu zbog njegove snage i dobrote, te Brad Pittu zato što je tako zgodan. He-he-he! Hi-hi-hi! Ho-ho-ho! Hu-hu-hu!

Postoje od 2006. godine, odsvirali su čitav niz koncerata po Hrvatskoj, te uz ovaj demo iz 2009. imaju još dva ranije objavljena materijala "Djiber" i "Kod Hameda". U postavi su Stija (vokal), Ivek (gitara), Šuker (bas) i Fićo (bubnjevi), te vole reći da zvuče kao Magazin silovan zvukom Black Sabbath. Zafrkanti, nema šta... A takvi su im i tekstovi ispjevani na brzi i klasični melodični old-school punk/hc, te su puni raznih šala, pošalica i zafrkancija. Na primjer 'konačno sam našo poso... ne osjećam se najbolje, vrti mi se, imam proljev/ ne osjećam se najbolje, imam česte glavobolje... u kurcu sam skroz ' (uvodna "Čelik"), 'oni žele gore djecu da (hm, ne kontam) zaplaće (valjda?!), ostali mogu srati u gaće' ("Klošarska krema"). Puno riječi pjevač zna progutati u svojem bijesnom izrazu pa se može nazirati i predpostaviti šta je pjesnik rekao, odnosno htio reći, no u principu tekstovi su puni cinizma, crnog humora, sarkazma i uglavnom sočnog uličnog vokabulara koji se opozicijski i 'lumpenproleterski' suprostavlja vladajućoj eliti kroz prizmu sušte realnosti u kojoj vlada nezadovoljstvo, bijeda i neimaština običnog puka. Da su malčice jasnije otpjevani tekstovi, ovo bi bilo mini djelce u rangu nikšićkih Punkreas (album "Glavom kroz zid"). Glazba je jednostavni i direktni melodični punk-hc u petoj brzini, te se preporuča svima željnim bandova u rangu Pennywise, NOFX, Dead Kennedys, Atheist Rap, Overflow, Debeli Precjednik i sličnih.

Ocjena (1-10): 7
Web: www.myspace.com/mirabellband MONOLIT - Demo snimci (2006, d.i.y.)

Stari snimci heavy metal banda koji je osnovan još 1988. u Mostaru, te je iza sebe ostavio 5 pjesama djelujući u kratkom periodu do 1992. Imali su nekoliko značajnijih nastupa, a najvažniji im je održan 1991. u Sarajevu na HM Festu pred 2500 ljudi. Tada su bili posve spremni i zreli za album, no došao je rat u kome je 1993. poginuo njihov bubnjar i osnivač Zlatko Mehić - Zuba. Band se rasturio, gitarist Predrag Glogovac - Peđa je otišao u Norvešku gdje je tokom '90-tih svirao s poznatim norveškim metal bandovima, a glavni pjevač i gitarist Slobodan Ernjaković - Sloba se otisnuo u Kanadu gdje je nastavio svoju karijeru nastupajući i snimajući sa mnogim top-line rock izvođačima iz ex-Yu koji su tamo dolazili bilo na turneje ili u studio. Nakon punih 13 godina odlučili su revitalizirati djelovanje u krnjoj duet postavi gdje je Sloba zadužen za gitare i vokale, a Peđa kao bubnjar, basist i gitarist. Po prvi puta su snimili pjesmu na materinjem jeziku, "Kletva" u standardnom starinskom heavy stilu, te su njoj dodali još jednu pod naslovom "Slavno je tvoje ime". Svih 6 snimaka je loše tehničke kvalitete (skinuti su očito sa audio kasete) i stavljeni su na raspolaganje za download www.metalium.blog.hr, no ipak pokazuju kakvu-takvu snagu ovog banda odprije dvadesetak godina. Uz lošu tehničku audio kvalitetu, jedino što smeta jest korištenje ritam mašine u nekolicini skladbi, no mora se biti svijestan da u vrijeme nastanka snimaka band vjerojatno nije bio u mogućnosti da si opskrbi neki bolji studio.
Glazba je standardni heavy nastavak NWOBHM sa thrash elementima u rasponu od Iron Maiden, Judas Priest, ranih Testament, King Diamond i sl. (sve do Slayer). Tu su prepoznatljivi riffovi, baraže, minijature i solo dionice, različiti aranžmani sa bržim i laganijim djelovima, te neraskidiva spona sa melodičnim gitarama (puno skala) i jednostavnim harmoničnim vriskavim vokalima i višeglasjima. Takve su primjerice "Between God & Satan", "Jester led a game", navedena "Kletva" i završna "You must die". "Slavno je tvoje ime" kroz lagani uvodnik nastavlja standardni stil, a kroz sve tekstove proteže se proročanski nagovještaj smrti i katastrofa koje su uslijedile na ovim područjima samo nekoliko godina kasnije. Poput 'vjetrovi miris smrti donose/ nikada znam, vidjeti više neću proljeće/ otvaraš vatru a da nisi svijestan, da upravo ulaziš u sotonin red/ kletvu našu zapamti dobro, našom krvlju obojen je zid' ("Kletva"). Specifičnost materijala je instrumentalna obrada "Povratak otpisanih" iz čuvene ratne TV serije s konca '70-tih godina.
Navode da su se ponovno okupili i okončavaju snimanje materijala na dva kontinenta uz pomoć švedskog producenta Ronnie Bjornstroma. Kažu da ih ovaj puta ništa ne može zaustaviti.
U očekivanju albuma ovaj demo dokument izvađen iz naftalina može poslužiti za publiku koja ih je nekada pratila i za onu koju tek trebaju osvojiti.

Ocjena (1-10): 7
Web: www.myspace.com/monolitband NERD SMILE - How Many Things (2009, d.i.y.)

Nerd Smile su mladi zagrebački rock kvartet (Vinko - bas i glas, Tonko - gitara i glas, Vedran - gitara i Martin - bubnjevi) koji postoji od 2006. godine i uglavnom preferira pojednostavljeni retro zvuk alternativnog rocka. Ovo je vrlo kratki materijal sa dvije kompozicije koje su snimili još 2008. i jednom novom u trajanju od 12 minuta, te se ovdje predstavljaju u post-punk/ gothic-rock izdanju koje nalikuje na melodičan spoj Joy Division/ Bauhaus iz perioda 1978-83. Čak i vokal pomalo asocira na posve ležernog i opuštenog Peter Murphya, a kompozicije "Wit craker" i "In riddles" imaju mračnu rock atmosferu s melodijama a'la Joy Division s prvog albuma "Unknown Pleasure" iz 1978. Uvodna "Simple" u produkciji Igor Ivanovića (Studeni Novembar) je plesniji dio repertoara gdje je vidljivo da band iz opskurnih stilizacija kakve su imali na samom početku karijere počinje naginjati ka slojevitijoj melodičnosti suvremenijeg indie-rock/popa koji ima nezaobilazan temelj u starom zvuku (Interpol primjerice). U produkcijskom pogledu prenaglašen je vokal koji djeluje izdvojeno, bubnjevi su nekako previše potisnuti u pozadinu, no pjesme su u principu sasvim prolazne s minimalističkom lirikom (tekstovi su na engleskom jeziku) i pokazuju solidan smisao za aranžman, stil i izraz ovog banda koji rapidno napreduje kao alternativni rock/pop sastav.

Ocjena (1-10): 6
Web: www.myspace.com/nerdsmile PERGAMENT - Promo demo (1989, d.i.y.)

Evo još jedan stari demo izvađen iz duboke ostavštine. Kruži priča da je pjevač ovog starog metal sastava iz Novog Sada bio u užem izboru za pjevača u jednoj od postava Black Sabbath. Nažalost, podaci o bandu i njihovoj biografiji su posve nepoznati, a jedini opipljivi dokument uz ovaj demo im je album objavljen 1988. za RTB na kojem se nalazi 9 kompozicija na srpskom jeziku. Nakon albuma krenuli su s namjerom da zakorače na inozemnu scenu, te su stoga tri kompozicije s albuma prepjevali na engleski jezik i objavili kao demo. Što se kasnije dešavalo, meni zaista nije poznato... Uglavnom, okupili su se ponovno negdje 2006., te su nastupili na Exitu 2008. vjerojatno u nešto izmjenjenom i pomlađenom sastavu što se može zaključiti po press fotografiji.
S jasnim vremenskim odmakom koji se nadmeće nad ovaj 12-tominutni demo s tri kompozicije uočava se da su Pergament težili ka inovantnosti i originalnosti izraza, no što su točno htjeli napraviti teško je razaznati. Uvodna "Flaming frontier" sadrži psihodeličan synth intro s laganim doom primjesama, a dalje se nastavlja kao tehnički aranžmanski zvrzlan metal s elementima thrasha i klasičnog HM-a iz '80-tih s jasnim insinuacijama vokala na Ozzya i Gillana. U "Machine made for victory" se osjete utjecaji Iron Maiden, dok je "Children of a savage kind of seed" nekako nejnezgrapnije realizirana s očitim studijskim felerima u samom previše razdvojenom, no ipak posve kompaktnom zvuku. Međutim uz sav svirački potencijal kojeg je band očigledno imao i težio ka modernijem heavy stilu sa lakopamtljivim refrenima i klasičnim metal interludijima, materijal odiše šupljim i praznim, te neujednačenim zvukom s kojime zaista niti danas nakon punih 20 godina nije jasno što su Pergament ovim demo snimkom htjeli postići.

Ocjena (1-10): 6
Web: www.myspace.com/pergamentband STRONGHOLD - For You (2008, d.i.y.)

Ovo baš i ne spada u domenu klasičnog demo-materijala, ali smo ga svrstali u ovu kategoriju jer se radi o d.i.y. izdanju.
Band je formiran još 2000. godine pod nazivom Not For Trendly Suckers i radi pod utjecajima standardne američke škole njujorškog hardcore stila na tragovima Madball, Biohazard, Sick Of It All, Crowbar, Suicidal Tendencies... Imaju dva ranije objavljena materijala - "Demo" (2002) i neimenovani d.i.y cd (2004), a nakon četiri godine studijske pauze, u ožujku 2008. objavljen je ovaj EP pod naslovom "For You".
Dakle, riječ je o agresivnom klasičnom hc-u sa pripadajućim punk/metal/thrash elementima i tekstovima koje izvikuje ljutiti pjevač Karlo o vitalnim životnim preokupacijama kao što su prijateljstvo, politika, život, smrt, ljubav, mržnja... sa, kako navode, parolom friendship - unity - respect. U samom izrazu se osijeća strast (vole reći da su pravi predstavnici zagrebačkih ulica) koja udara u tikvu odmah u uvodnoj "Fake act" gdje se obračunavaju sa bandovima i scenom koja se mijenja kako to trendovi nalažu. Već naredna "Restless soul" donosi energičnu melodiju, ali kao i na većini ovog materijala koji ima 6 pjesama nemereš tekst pohvatati zbog manijakalne izvedbe. Ne samo zato jer je na engleskom jeziku, već i zato jer Karlo svojim grlenim vokalom tjeranim iz zgrčenog stomaka pola riječi izbaci na izvitopereni način. No, zato su prateći vokali vrlo efektni, te kompozicija nosi i laganijih, atmosferičnijih detalja oivičenih sa suptilnim i kompaktnim gitarskim Frankovim međuigrama. "Still here" se vraća u klasičan brutalni hc, a "Left and right" sa svojim aranžmanskim izmijenama tempa i metaliziranim dionicama sa upečatljivom solažom priziva prepoznatljivi Biohazard iz polovine '90-tih. Vrlo kratka naslovna "For you" u trajanju od svega 40-tak sekundi je svojevrsni manifest banda, a nekako najkreativnijom se doima završna "Grave of memories" gdje Stronghold pokazuju i interes za izlet izvan okvira standardnog hardcorea sa laganijim uvodnikom, izmjenama ritma, dinamikom nadogradnje harmonije i finalnom melodijom koja ima više veze sa primjerice indie punk-rockom.
Sjećam se da sam ih poprilično davno gledao uživo, ali nisu bili ovako kompaktno posloženi u svirci što je jasan znak da je band daleko odmaknuo i napredovao u svojoj tehničkoj i sviračkoj konciznosti. Kada bi bilo više sreće, a upornosti im očigledno ne manjka, te kada bi se za njih zainteresirala neka barem domaća jača etiketa koja bi im omogućila pravi studio (ovaj materijal je snimljen u kućnim uvjetima), ovaj band bi isplivao u sam gornji dom ex-Yu hardcore scene. Ionako u underground okvirima s pravom nose epitet kraljeva hardcore scene u Hrvatskoj.

Ocjena (1-10): 8
Web: www.myspace.com/strongholdhc

horvi // 17/05/2009