Legenda kaže da je ime H.B.Š. iliti Hor Bečkih Šnicala nastalo jedne vesele i pijane noći kad su se braća Frki i Svrtko vraćali doma i pri tome je Svrtku sinula sjajna ideja za ime benda. Bilo je to prije nekih punih pet godina i od tada je zaživio ovaj četveročlani punk sastav iz Trebinja, neobičnog imena i još neobičnijeg debitantskog albuma. Album, koji ujedno obilježava i petu godišnjicu njihovog postojanja, se zove sukladno tome "Prva petoljetka". Snimljen je, kako sami navode, 'uz pomoć štapa i kanapa' u prostorijama Dječjeg dnevnog centra Trebinje krajem prošle godine. Na albumu je se našlo dvanaest pjesama, koje su sve redom nastale u zadnjih pet godina.

Ovaj album je neobičan u više pogleda. Kao prvo tu je njegova hm, tehnička kvaliteta, koja podsjeća na one stare snimke underground punk bendova iz osamdesetih prošlog stoljeća. Ono kada je se još pržilo polu-tajno u dnevnim sobama i sve to snimalo na kasetofonu. Znači vrlo "domaćinski", bez ikakvih dodatnih pomagala ili nekog post-produkcijskog čačkanja. E sad, na to se može gledati i ovako i onako. Može se odmah poštambiljati kao još tamo jedna demo snimka loše kvalitete, ili se može na njega gledati onako kako ja to vidim: prvi pokazatelj na jedan zapravo vrlo dobar bend, s isto tako vrlo dobrim pjesmama, stvorenim s onim što je bilo na raspolaganju i u najboljoj namjeri. Dakle, imajući to sve na umu, dobivamo dvanaest skladateljski gledano, istinskih punk stvari, od kojih bi se neke mogle označiti i kao post-punk. Uz to, upravo radi kakvoće njihovog zvuka, u njima se osjeća ona iskrena strana underground punka, bez pompe i tehničke šminke. Međutim, najveći adut ovog benda su tekstovi i njihov tematski background. Ne sjećam se kada sam zadnji put ovako pozorno slušao neke punkere što imaju za reći. Iako je to ono što je najbitnije u punku, naime sama poruka, ali jednostavno rijetko koji bend me osobno uspije zaintrigirati ovako kao što je to ovaj. Ja ne znam kako su naišli na Sergeja Aleksandroviča Jesenjina, jednog od ponajboljih ruskih pjesnika, ali to što su obradili njegovu pjesmu "Sve što živi ožiljak ima" u svojoj pjesmi "Ožiljak", svaka im čast. Nije da se ovdje sad radi kao o nekim "intelektualcima" ili tako nešto, već to pokazuje da i punkeri itekako imaju nešto u glavi osim pogo i alkoholijade, kao što to mnogi neupućeni plitkoumni misle. Naprotiv, puno njih su upravo kao i ovi "dječaci" iz Hora Bečkih Šnicala; oni vrlo dobro znaju što se oko njih zbiva, čak puno bolje od mnogih drugih, i ako se to sve, kao u ovom albumu, pretvori u dobre pjesme, onda bih najrađe da imam neke love poslao ih u neki bolji studio da još jednom nanovo snime ovaj isti album. Nije da se ja to nekome ulizujem ili tako nešto, nije mi to potrebno, a i nisam takav čovjek. To je samo čista činjenica. Naravno i da nisu sve pjesme jednako dobre, čak štoviše ima i loših ili bolje rečeno suvišnih. Recimo zadnja pjesma "Niste ni zaslužili dužu pjesmu", koja se ne može u stvari tako ni nazvati, jer traje svega dvije sekunde, je potpuno nepotrebna. Jest da se tu radi o čistoj zajebanciji na kraju, ali ako snimaš album lošije tehničke kvalitete, onda ne moraš se još i tako poigravati sa slušateljima. Ali isto tako dokazuju u pjesmama kao što su ""Dugovi", "Neke stvari" ili "Sjećanja" da se s malo riječi, ako se ispravno razumiju, može više toga reći nego s nekom cijelom knjigom.

Tekstove nekih pjesama bih najbolje jednostavno ovdje prekopirao i ostavio da sami govore za sebe. Ali pošto to ne bi ličilo na nešto, pokušat ću ih nekako svojim vlastitim riječima dočarati. Pa da krenem redom: Pjesma "Nadrkan" govori o tome sve što je čovjek stariji a prinuđen je živjeti u mjestu i s ljudima od kojih se u potpunosti razlikuje, dovodi do toga da se on sam od jedne dobre osobe mijenja i postaje sve bjesniji i "nadrkaniji". A tko zna gdje to sve može na kraju i završiti... O sličnoj situaciji govori i pjesma "Mozak", koja je zapravo jedna anarhistička izjava i obračun u jednom. Izjava da i ako su ovaj sistem, država, društvo i ljudi uzeli sve što je vrijedno, jedno ipak ne mogu - a to je mozak. Ili kao što bi neki rekli: 'Misli su slobodne'. Obračun je u smislu da se u njoj ujedno i obračunava s tim istim, prethodno navedenim faktorima. Ali daleko najmorbidnija, ali i jedna od najboljih cijelog albuma je pjesma "Mrtav". I nju ću ipak na ovom mjestu citirati:

Mrtav sam to niko ne zna
moja duša bori se
sa mračnom prošlošću
aveti me jedu
umro sam kad se rodih
u svijetu bez morala
dizao se padao
svejedno je
ja odveć mrtav sam

Kad jednom vidite u blatu
moje beživotno tijelo
ne obraćajte pažnju
to nisam ja već mrtav sam

Naravno da to sve ne bi izgledalo i zvučalo kako treba da glazbena podloga ne štima. Mora se reći da je većina pjesama u klasičnom melodičnom punku, koji priča sve u nekoliko riffova i zapaljivih ritmova. Uostalom, to je ono što zapravo i volimo kod pravog punka. Zar ne? Njegovu jednostavnost i izravnost, kojoj nije potreban cijeli orkestar od šest stotina glazbenika da bi se ipak više reklo od onih svakodnevnih palamuđenja raznih mudroglavaca. Međutim, tu su i neke pjesme poput "Govorio je tiho", "Ožiljak" i "Sjećanja" koje imaju u sebi i elemente post-punka. I svakako su dobrodošla odšteta za već opričani lošiji zvuk snimki. Cijela zvučna slika albuma je obilježena tom bipolarnošću sporijih, atmosferičnih dijelova i na drugoj strani frenetičnih gitarskih melodija, ritmičnih bubnjeva i pjevušnih vokalnih refrena. Za to bi najbolji primjer bila killer-pjesma "Ukidamo sankcije". Dok se u pjesmi "Sjećanja" može čuti orijentalno-psihodelična gitara, koja traje skoro pa do polovine pjesme i potom prelazi u pravocrtnu žestoku i gadnu pankeriju. Dočim, sumnjam da bi se karakter njihovog zvuka puno i promijenio s boljom snimkom. Jer mislim da je ovakav esencijalno prljav i hrapav zvuk karakterističan za ovaj bend. Koji stoji uspravno i uzdignutog srednjeg prsta usred jedne okoline, u kojoj, koliko je meni poznato, ne postoji neki drugi punk bend - a to je svakako svake pohvale vrijedno. Dosta dugo sam se mučio i dvoumio oko ocjene za ovaj album. Upravo radi loše kvalitete snimke bi po nekim normalnim mjerilima trebao biti ocijenjen u najboljem slučaju s prosječnom ocjenom. Ali pošto ni ja nisam normalan i uzimajući u obzir da se na njemu nalazi nekoliko zaista odličnih pjesama i uvjeren da su ovi dečki učinili sve u njihovoj moći da on ispadne tehnički što bolji. A također su se potrudili i za solidan omot albuma. To bi bio onda grijeh i čista malodušnost ne nagraditi s nekom boljom ocjenom. Stoga...

ocjena albuma [1-10]: 7

z. marković // 26/01/2012

PS: Album je dostupan besplatno na ovom linku